Nakon što su izišli polugodišnji rezultati banaka u Hrvatskoj, po kojima su one u samo šest mjeseci ove godine već namaknule čak 806,8 milijuna eura dobiti, što je povećanje od gotovo 15 posto u odnosu prema istom razdoblju lani - koje je također bilo iznimno - jasno je da je ovaj sektor i ove godine u poslovnoj ekspanziji, odnosno na putu da sruši prošlogodišnji rekord dobiti od gotovo 1,4 milijarde eura. Prošla je godina, podsjetimo, za banke u Hrvatskoj, dakle, nakon ulaska u eurozonu, bila pravi eldorado kada je u pitanju zarada jer su se na njih počele primjenjivati ključne stope Europske središnje banke, koje su se zbog jake inflacije tada kretale prema vrhuncu.

Krediti eksplodirali

Tako su domaće banke, većinom u stranom vlasništvu, u eurozonu "uletjele" u pravo vrijeme - ono visokih ključnih stopa, a za njih je, odnosno za njihovo skladištenje novca kod središnje banke (ovdje HNB), posebno relevantna ključna depozitna stopa (deposit facility rate), koja je, odlukama ECB-a, lani rasla od 2 prema 4 posto. Privučene tom stopom koju su, dakle, mogle dobiti od HNB-a, i dobile je, banke su "parkirale" novčane viškove (isplatilo im se) bez ikakvog rizika na posebni račun kod središnje banke, koja im je na konto toga lani isplatila gotovo pola milijarde eura. To je naravno uvelike utjecalo na dobit, a slična praksa nastavila se i u 2024.

Naime, iako su i iz HNB-a početkom godine predviđali da će dobit ove godine biti ipak malo prigušenija u odnosu prema 2023., vidimo, odnosno podaci pokazuju, da ona opet ruši rekord. Pretpostavku su temeljili na tome da će biti, uvjetno rečeno, prisiljene povećavati depozitne kamatne stopa građanima i poduzećima, što je za njih trošak. Na dizanje kamata na depozite svojih klijenata bankare, koji inače plivaju u likvidnosti, dijelom je potaknula država, izdavanjem trezoraca i narodnih obveznica, stvarajući im tako konkurenciju, a s tom se praksom i nastavlja. No depozitne stope išle su nešto gore, istina, ali banke su u međuvremenu, pokazali su podaci HNB-a, povećale i kamate na kredite. S obzirom na to da je potražnja građana za kreditima golema, posebno gotovinskim, a navodno i stambeni dobro idu, bez obzira na to što su kamate na njih dvostruke u odnosu prema 2022. i što se cijena nekretnina dodatno povećala, banke na tome prave odličan posao. Ne zaboravimo, povećavale su, upravo u prvoj polovini ove godine, i naknade, i to u više navrata, opravdavajući to digitalizacijom kanala, ulaganjem u sigurnost i slično. No već je i poslovično dobrohotno naklonjen regulator obećao da će do kraja godine preispitati (ne)opravdanost povećavanja cijena na u pravilu iste proizvode - tekuće račune, podizanje gotovine, pa čak i njezino polaganje...

Dok je inflacije...

Naravno, najveći razlog rastu dobiti banaka i dalje je politika Europske središnje banke, koja je i dalje restriktivna jer se ECB i dalje boji povratka inflacije, i stope ne spušta dinamikom koja bi bitno ugrozila bankarski povrat na novac uskladišten na računu u HNB-u, odnosno u drugim središnjim bankama članica eurozone za banke s njihova područja. Ti su se viškovi kod nas lani kretali na oko 14 milijardi eura, a HNB je tada rekao da sličan iznos imobilizacije sredstava od strane banaka očekuje i ove godine. To znači da im i dalje isplaćuje enormne iznose kamata. Onaj deposit facility rate, dakle jedna od ključnih stopa ECB-a (depozitna), sada trenutno iznosi 3,75 posto, s obzirom na to da je ECB u lipnju ipak krenuo rezati svoje stope, ali skromno i sramežljivo. Ta je stopa tako u lipnju pala s 4 na 3,75 posto, ali je cijelu prvu polovinu godine bila na ranijoj, rekordnoj razini od 4 posto. Sada je dakle nešto niža, ali i dalje visoka. Očekuje se da će ECB ovog mjeseca dalje spuštati tu stopu, možda za još četvrtinu postotnog boda, ali ići će to vjerojatno dovoljno sporo da ne ugrozi bankarske povrate - bar u 2024. Dakle, dok je inflacije, ključne će stope ostati više, a banke će od toga moći profitirati.

Kao što smo već u niz navrata pisali, bankarski sektor jedan je od najvećih, ako ne i najveći, ekonomskih dobitnika ulaska zemlje u eurozonu, jer na njega se automatski počela primjenjivati regulativa monetarne politike koja trenutno "mazi" bankarski sustav, s dijelom razumnim i opravdanim obrazloženjem da to mora činiti jer preko njega tako koči potrošnju, a onda i inflaciju. Naime, kad su kamate veće, građani i tvrtke bi se trebali suzdržavati od kreditiranja. No rast plaća u Hrvatskoj, razumljiv s obzirom na cijene - iako nelinearan, naklonjen javnom sektor - potaknuo je građane da više troše i čak podižu kredite. Potražnja za kreditima kod nas pritom kao da ne reagira na rast kamata. Dakle, dok se regulativa ECB-a izravno preslikala - kanali monetarnog prijenosa, koji bi trebali djelovati "školski", by the book, to ne čine, ne preslikavaju se. Integrirani smo politički i pravno, a ekonomija ima, je li, i neke svoje zakonitosti.