Pandemija se, doduše ne toliko drastično, odrazila i na proizvodnju odnosno prodaju suhomesnatih proizvoda.

- Činjenica je kako je zbog pandemije koronavirusa došlo do problema s prodajom, posebice od polovine ožujka do polovine svibnja. Građani nisu izlazili, nije se kupovalo, a smanjena je i kupovna moć - isticao je u lipnju prošle godine Miodrag Komlenić, predsjednik baranjske Udruge proizvođača kulena/kulina i direktor beljske Baranjke, jednog od najvećih hrvatskih proizvođača kulena.

No, pad proljetne prodaje djelomično je kompenziran tijekom ljeta i dijela jeseni. Manji proizvođači zalihe suhomesnatih proizvoda proizvedenih tijekom zime 2019./20. uspjeli su, s manje ili više uspjeha, prodati uobičajenim kupcima, pa su slavonsko-baranjski kuleni ‘‘putovali‘‘ poštom ili na neki drugi način u razne krajeve Hrvatske. Međutim, ponovno je došlo do lockdowna pa je prodaja opet stagnirala. Ipak, važno je istaknuti, što potvrđuje i Komlenić, kako su svježiji primjerci, nastali tijekom prošle sezone svinjokolja, još uvijek u fazi zriobe i nisu za prodaju. Koliko je zrelih kulena ostalo u pušnicama, odnosno komorama, teško je procijeniti. Najviše zbog takozvane sive zone, odnosno prodaje na crno.

- Kada govorimo o službenom broju proizvođača kulena, treba reći kako je u Hrvatskoj ukupno upisano u Upisnik odobrenih objekata u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla nešto više od 300 subjekata koji se bave preradom mesa, dakle i proizvodnjom suhomesnatih proizvoda, pa prema tome i kulena. Od spomenute brojke u Upisniku su 72 proizvođača s područja pet slavonskih županija. Većina njih proizvodi i kulen te procjenjujemo da u Slavoniji i Baranji imamo 50-ak proizvođača kulena - kaže Igor Mikulić, viši savjetnik u HGK - Županijskoj komori Osijek, nastavljajući kako to govori o registriranim proizvođačima koji svoj kulen mogu nesmetano legalno prodavati na tržištu. Naglašava kako je, nažalost, još uvijek velik broj proizvođača koji nisu registrirani i svoj kulen prodaju praktički u sivoj zoni.

- Upravo je zbog toga teško govoriti o ukupnoj proizvodnji slavonskog i baranjskog kulena. Neke procjene govore da je ta proizvodnja na godišnjoj razini od 500 pa do čak tisuću tona. Velika većina kulena u svakom slučaju završava na domaćem tržištu. Još uvijek smo daleko od toga da našu deliciju, kojom se ponosimo, uspješno promoviramo u drugim zemljama Unije, što znači da na toj promociji treba doista mnogo raditi i uspješnije koristiti EU sredstva koja za takvu namjenu imamo na raspolaganju - tvrdi Mikulić, podsjećajući pritom da je u studenome 2017. godine Europska komisija odobrila zahtjev da se Slavonski kulen/ Slavonski kulin uvrsti u registar zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla (ZOZP), dok je Baranjski kulen u registar uvršten dvije godine ranije, u rujnu 2015. godine.

Jedan od najvećih proizvođača kulena u RH zasigurno je Belje. U pogonu na zapadnom ulazu u Beli Manastir (Baranjka) godišnje proizvedu 300-tinjak tona kulena, a većina završava unutar hrvatskih granica, najviše u Zagrebu, a potom u Istri i dijelu Dalmacije. Što se izvoza tiče, riječ je o manjim količinama koje završavaju u etnodućanima i nekoliko veleprodaja u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj.

Zanimljivo je da je najbolji kupac - Švedska. Pri tome valja naglasiti kako Belje računa i na nova izvozna tržišta. Andrej Dean, predsjednik beljske Uprave, naime, istaknuo je kako je Baranjski kulen jedan od 100 europskih proizvoda sa zaštićenim geografskim podrijetlom koje je Europska komisija odabrala za poseban ugovor s Kinom.

{embed_infobox_gray}270369{/embed_infobox_gray}