Glasu Slavonije javila se putnica iz prepunog vlaka koji je vozio na relaciji Slavonski Šamac-Osijek i zapalio se nekoliko stotina metara prije ulaska u mjesto Dopsin, večeras, petnaestak minuta nakon 20 sati.

Požar je intervencijom konduktera ugašen, a ozlijeđenih, na sreću, nema.

 U zapaljenom vlaku bila je i naša novinarka Ivana Paušić koja nam je opisala što se događalo.

Trebalo je to biti uobičajeno putovanje vlakom, a najveći problem moguće kašnjenje ili gužva koja se stvori svake nedjelje kada se studenti i učenici nakon vikenda vraćaju u škole i na fakultete u Osijek. Međutim, putnici putničkog vlaka 6324 koji je vozio na relaciji Slavonski Šamac – Osijek još dugo će pamtiti ovo putovanje po požaru koji je izbio na vlaku. I sama sam na kolodvoru Strizivojna-Vrpolje ušla u njega. Do tog incidenta vlak je, mnogi neće vjerovati, kasnio samo desetak minuta i trebalo mu je još 15 minuta vožnje do Osijeka, s predviđenim vremenom dolaska u 20.21.

Nekoliko minuta prije nego što su putnici saznali da vlak gori mogli su i osjetiti miris nekog goriva.

Očekivana panika

Naravno, nitko nije pomislio da je vlak kojim se voze u plamenu, a osobno sam mislila da je riječ o mirisu koji dolazi izvana. Nakon nekoliko minuta, u 20.15, pedesetak metara od postaje Dopsin u vagon je brzim korakom ušao kondukter i glasno rekao “Vlak gori, svi brzo izlazite van!”. Nekima nije bilo jasno što se događa, a drugi su odmah potrčali prema izlazu.

Očekivano, u vlaku je u roku od jedne sekunde nastala panika i ljudi su se krenuli naguravati kako bi što prije izišli, a izlazili su s obje strane vlaka. Kako se još nismo nalazili na postaji, razmak između posljednje stepenice vlaka i tla po procjeni je iznosio jedan metar, što većini mladih nije bio problem, ali u vlaku je bilo i starijih, slabije pokretnih osoba te onih s puno prtljage. Međusobno su svi jedni drugima pomagali. Osobito je lijepo bilo vidjeti kako su mladi pomogli jednoj starici koja sama nikako ne bi mogla sići s tog vlaka.

Samo minutu-dvije trebalo je da više od sto putnika iziđe iz vlaka i nađe se u polju. Užasan osjećaj – bili smo u mraku, na nekoj oranici, u blatu i u potpunoj neizvjesnosti. Svi smo bili u strahu, neki su i zaplakali. Vidjela sam kako kondukter uzima protupožarni aparat, no samom gašenju nisam svjedočila. Ipak, požar je brzo bio ugašen. Od panike koja je zavladala među putnicima nismo ni primijetili po čemu točno hodamo. U blizini nije bilo nikakve rasvjete, pa je većina putnika osvjetljavala put mobitelom.

Drugi vlak

Uz prugu smo stajali otprilike 15 minuta, a onda je došao kondukter i rekao da se vratimo u taj isti vlak, koji je do prije nekoliko minuta gorio, te da ćemo njime nastaviti put u Osijek. Neki su putnici to odlučno odbili i ostali stajati uz prugu. Oni koji su za to imali mogućnosti, nazvali su nekog svog da dođe po njih na postaju Dopsin. Treći su se nesigurno vratili u vlak, iako je velik broj njih ostao stajati uz vrata kako bi u slučaju nove hitne situacije mogao brzo izići. Nakon desetak minuta stajanja u vlaku kondukter je obavijestio putnike da iziđu jer će po njih ipak doći drugi vlak, a tu su vijest svi odlično prihvatili.

Putnici čekaju novi vlak na stajalištu Dopsin

IVANA PAUŠIĆ

Tako smo se opet svi našli izvan vlaka i uputili prema postaji Dopsin čekati drugi. Iako se dotad dogodilo sve ovo dosad napisano, od same vijesti da vlak gori i hitnog izlaska iz njega prošlo je - tek nekih 25 minuta. Kondukter nas je ubrzo obavijestio da je vlak iz Osijeka krenuo i stiže po nas. Čekali smo ga 35 minuta, a ugledavši njegova svjetla u mraku, mnogi su se našalili da je on naše svjetlo na kraju tunela. Prvo su na njega spojili vlak koji je gorio, a kad smo se svi smjestili, krenuli smo u Osijek. Na željeznički kolodvor stigli smo oko 21.45, sat i 25 minuta kasnije od predviđenog vremena dolaska.

Svi su putnici blatnih cipela pohitali prema izlazu iz vlaka, s nadom da ovakvo što više nikad neće doživjeti i sigurni u to da će ovo putovanje još dugo pamtiti.