Bojkot trgovina održan u petak zbog previsokih cijena bila je izrazito štetna akcija u kojoj nema pobjednika, jer nije samo država izgubila prihode nego i jako velik broj ljudi može imati štetu s obzirom na to da je u trgovini zaposleno 200 tisuća ljudi, u poljoprivrednoj proizvodnji 20 tisuća plus golem broj zaposlenih u turizmu koji snažno ovisi o infrastrukturi trgovine i poljoprivredne proizvodnje. Moglo se i bez bojkota na način da građani povećaju stopu štednje, odnosno omjer štednje u odnosu prema dohotku, tako što će obazrivije i racionalnije trošiti, kao potrošači na zapadu, i time natjerati tržište da samo regulira, odnosno snizi cijene pojedinih proizvoda, komentirao je glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca dr. Hrvoje Stojić.

Socijalne mjere

Dodaje kako je jedan od glavnih razloga rasta cijena u Hrvatskoj snažna državna intervencija u trošak rada, odnosno snažno povećanje plaća zaposlenih u javnom sektoru i minimalca, što je podignulo kupovnu moć građana i potrošnju na koju su trgovci reagirali podigavši cijene, umjesto da stvara uvjete za ulaganja u domaću poljoprivrednu proizvodnju, gdje imamo slučajeve da su komunalni doprinosi veći od troška rada, odnosno država više uzme sebi nego što ostane za plaće radnicima.

S obzirom na to da je jedan od glavnih povoda za bojkot bila visina trgovačkih marži, Stojić podsjeća da se brutomarže na hranu i pića u trgovačkim lancima nisu povećavale od 2019. te da su tri posto niže od prosjeka Europske unije. "Umjesto interveniranja u tržišne mehanizme HUP se zalaže za ciljane socijalne mjere, prema kriteriju imovinskog cenzusa, koje bi pomogle najranjivijim, socijalno ugroženim građanima u kupnji namirnica umjesto preširokog rasipanja socijalnih transfera", navodi Stojić.

Razlozi rasta cijena hrane su slojeviti i nisu utemeljeni u politikama, odnosno poslovnim modelima trgovačkih lanaca, ističe dalje Stojić i napominje da uz rastuće troškove dobavljača, prodajne cijene hrane su pod utjecajem mnogih drugih čimbenika poput već spomenutog snažnog rasta ukupnih primanja zaposlenih, četvrte najviše efektivne stope PDV-a u EU od 20,3 posto, te općenito visokog poreznog opterećenja rada i dobiti, sezonalnog šoka zbog turizma, rasta cijena energenata, povećanja troška inputa, naročito rada i energenata, kao i povećanog netouvoza.

HINA/MLADEN VOLARIĆ

Treba istaknuti da su domaći trgovački lanci u mnogo nepovoljnijem položaju prema stranim lancima u Hrvatskoj jer domaći lanci strane brendove ne mogu nabavljati direktno od proizvođača, nego preko nekoliko dobavljača koji imaju ugovore za strane robne marke, a svaki od njih u dobavnom lancu "nadoda" svoju proviziju ili maržu na cijenu proizvoda. Na primjeru popularne talijanske tjestenine "Barilla" navode kako se ulazna cijena zbog dobavljača višestruko povećava: najprije Barilla Italija prodaje tjesteninu tvrtki Barilla Hrvatska, od nje ju kupuje distributer AWT International, od kojeg domaći trgovački lanac na kraju mora kupiti tjesteninu jer ne može direktno od proizvođača. I eto jednog od razloga zašto su cijene u Hrvatskoj previsoke. Domaći trgovci pritom podsjećaju na presudu Europske komisije iz svibnja prošle godine kojom je s 337,5 milijuna eura kažnjen američki proizvođač slatkiša Mondelez, i to zbog ometanja prekogranične trgovine, a upravo zato što je Mondelez sam odabrao preko kojih će distributera, odnosno svojih tvrtki kćeri, plasirati proizvode, istodobno odbijajući opskrbljivati trgovce ako čokoladu, kekse i proizvode od kave ne kupuju kod distributera koje je on odredio.

Drukčije navike

Bivši direktor Konzuma i konzultant za maloprodaju Dragan Munjiza navodi da je jedan od razloga bojkota bio u tome što su trgovački lanci velika sredstva uložili u oglašavanje akcijskih proizvoda dok se istovremeno nisu ni potrudili građanima objasniti zašto u Hrvatskoj imamo tako visoke cijene. "S druge strane, građani su se fokusirali na cijene hrane u trgovinama, ali ne i na cijene u kafićima i restoranima ili u farmaciji, osiguranjima i bankarskoj industriji gdje su cijene također rasle, jer u kafić se ne mora ići, a u dućan mora", navodi Munjiza i dodaje da je u pitanju cijena hrane situacija specifična za svaku zemlju.

"Navike potrošača na zapadu su racionalnije, fokus je na cijeni proizvoda. Imaju veću produktivnost, ali i veću konkurenciju među trgovačkim lancima te razvijenu poljoprivrednu proizvodnju, pa je u takvim situacijama logično da cijene idu dolje. Mi dosta hrane uvozimo, imamo nisku produktivnost i relativno visok PDV, a naši brendovi u očima Europljana ne znače ništa, dok strane marke kod nas znače sve", podsjeća Munjiza i dodaje da će cijene rasti dok rastu primanja građana, što odgovara i državi zbog boljeg punjenja proračuna, iako bi, kaže, država trebala promisliti jer je i ona tijekom bojkota trgovina izgubila dio prihoda.