Iz Državnog odvjetništva nastavlja se odljev kadra, a prema procjenama nedostaje od 200 do 300 ljudi na višim dužnosničkim funkcijama za optimalan rad sustava.

Od stupanja na dužnost novog glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića u svibnju ove godine otišlo je 15 njegovih zamjenika. Ovog tjedna javnost je doznala da je u Uskoku ukinuto i radno mjesto glasnogovornika suprotno od deklarativnih poruka Vlade da se očekuje, kako kažu, bolje komuniciranje tužiteljstva s javnošću. No već duže vrijeme mjesto glasnogovornika Uskoka bilo je prazno, za razliku od DORH-a, koji ima svoju dugogodišnju glasnogovornicu.

Uskok je pak raspisao natječaj za višeg stručnog savjetnika koji bi trebao imati završen studij novinarstva ili politologije. Iako se u natječaju ne spominju poslovi odnosa s javnošću, može se tek nagađati da bi ta osoba trebala savjetovati čelnike tog važnog tijela o odnosima s novinarima. No hoće li novi zaposlenik imati i ovlasti da komunicira s medijima zasad nije poznato. Prema uvjetima od kandidata se traži da ima najmanje četiri godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, a birat će ga komisija koju će formirati sam ravnatelj Uskoka.

Na čelu Uskoka i dalje je vršitelj dužnosti Sven Mišković, kojeg je upravo Turudić imenovao na tu funkciju neposredno nakon dolaska na čelo DORH-a. Dotadašnja v. d. ravnatelja Željka Mostečak nije bila više zainteresirana da nastavi rad na takvom položaju.

Poznato je da odnosi s medijima nisu najjača strana aktualnog glavnog državnog odvjetnika iako nisu bili ni za vrijeme njegove prethodnice Zlate Hrvoj-Šipek. Ipak, Turudić je dodatno neugodno iznenadio medije još ljetos, kada je donio odluku o zabrani zamjenicima iz državnih odvjetništva odnosno zamjenicima ravnatelja Uskoka da istupaju pred novinarima. Turudić je uvjeravao kako bi informacije o događajima na sudu trebali davati glasnogovornici suda. No to u praksi neće biti moguće jer jedino tužitelji koji su nazočili raspravi na sudu, kao i sami odvjetnici obrane, mogu biti kadri informirati novinare netom nakon održane rasprave. Takva vrsta zabrane štetna je za javni interes, objektivno i pravodobno informiranje, no i kontraproduktivna za tužiteljstvo jer će javnost ubuduće moći slušati jedino argumente obrane okrivljenika, a ne i DORH-a. Ovakve i slične komunikacijske prepreke mogle bi samo negativno utjecati na motivaciju ljudstva unutar DORH-a kao i samoj percepciji javnosti o efikasnosti i transparentnosti njihova rada.

Problem odljeva kadra višegodišnji je problem DORH-a koji je vjerojatno samo eskalirao uoči Turudićeva dolaska. Način na koji je Vanja Marušić otišla, praktički iznuđenom ostavkom, te cirkus koji je uslijedio HDZ-ovim protežiranjem Turudića stvorili su nepovjerenje u sustav. Na marginama je ostala i činjenica da je Turudić došao iz sudačkih redova, kao sudac Visokog kaznenog suda, a ne iz redova tužiteljstva što bi bila povoljnija okolnost da iz prve ruke poznaje stvarno stanje u DORH-u.