Prema novom Zakonu o logopedskoj djelatnosti, na koji se u ovoj struci čeka već 20 godina, logopedsku terapiju smjet će obavljati samo magistri logopedije, a ne profesori hrvatskog jezika, fonetičari i drugi stručnjaci za jezik koji to danas ponekad čine. Logopedi će dobiti svoju strukovnu komoru, licence i obvezu stručnog usavršavanja, a sve bi to trebalo podignuti razinu kvalitete logopedske djelatnosti na našem tržištu.

“Danas je zbog nedostatka logopeda postalo općeprihvatljivo da se logopedijom bave svi oni koji imaju bilo kakve veze s jezikom i govorom. Tako profesor hrvatskog jezika smatra da može rješavati disleksiju, magistar fonetike da može rješavati poremećaj govora, od mucanja do ostalog... Razne struke pokušavaju ući u to područje, iako za to nemaju nikakve realne kompetencije. Danas na tržištu svatko tko misli da nešto zna o jeziku, bavi se otklanjanjem patologije primarno kod djece, a neki to pokušavaju i kod odraslih", upozorava Draženka Blaži, profesorica s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu i članica radne skupine za izradu novog zakona. Ali logopedija je, dodaje, više od poznavanja jezika, to je znanost koja se bavi patologijom, jezičnim, govorno-komunikacijskim poremećajem, poremećajem hranjenja i gutanja, poremećajem glasa i slušanja.

Upravo nestručna pokrivenost logopedske terapije bila je jedan od glavnih razloga da struka već desetljećima traži da se to područje regulira zakonom. Njime se uređuje tko uopće smije provoditi takvu terapiju, koje kompetencije i opremu mora imati i kako se mora stručno usavršavati, odnosno koju razinu kvalitete usluge mora pružiti svojim korisnicima. Znanstvene spoznaje su u logopediji izuzetno brze i puno se toga otkriva svakodnevno. Zakon o logopedskoj djelatnosti predviđa osnivanje logopedske komore, uvjete za dobivanje licence, a time i obvezu kontinuiranog stručnog usavršavanja, što logopedi u Hrvatskoj dosad nisu imali.

I treće, zakonom se propisuju uvjeti prostora i opreme logopedskog kabineta. U javnom zdravstvu, upozorava Blaži, danas nema standardiziranih testova bez kojih se ne može procijeniti razinu jezičnog znanja i razumijevanja. Slično je i u privatnoj praksi, iako privatnici puno više ulažu u edukaciju i opremu jer su na tržištu. Osim toga, zakon definira i privatnu logopedsku praksu, pa će tako privatni logoped moći raditi samo na tom mjestu te eventualno u drugoj smjeni zaposliti još jednog logopeda. U slučaju da osnuje ustanovu ili trgovačko društvo, moći će zaposliti više logopeda. "Zakon će, nadamo se, urediti sustav, iako smo narod koji je jako 'maštovit' i uvijek se dosjetimo kako izbjeći zakon. Tako da ne gajim nadu da više neće biti rada na crno", ističe Blaži.