Turistička sezona znači više posla za Hrvatsku gorsku službu spašavanja (HGSS), iz koje apeliraju na veće razumijevanje države za njihove potrebe kako bi Hrvatska i dalje ostala jedna od sigurnijih destinacija, ali i na odgovorno ponašanje turista i domaćih.

"Ljudi se ne informiraju prije odlaska u prirodu, nisu svjesni opasnosti koje priroda skriva, ne znaju se koristiti telefonom i sačuvati bateriju da pozovu 112. De facto svakodnednevno imamo akcije spašavanja", rekao je Hini izvršni pročelnik HGSS-a Marko Rakovac. Govoreći o situacijama s kojima se svakodnevno susreću, a posebice ljeti, kada i strani i domaći turisti na godišnjem odmoru krenu u nepromišljene aktivnosti poput odlaska u šumu i na stijene potpuno nepripremljeni, u neadekvatnoj odjeći i obući kao što su japanke ili ih, pak, na moru bura odnese na luftićima, Rakovac apelira na odgovorno ponašanje i kroz niz savjeta navodi što činiti kada do problema već dođe.

Opasna igrica

Zlatno je pravilo da se na planinu nikada ne ide sam, potrebno je uvijek prije odlaska u prirodu dobro se informirati o vremenskoj prognozi i uvjetima na stazama, završiti planinarsku, alpinističku ili speleološku školu, naglašava.

"Uvijek javite kamo idete, ne skrećite s planinarskih puteva, instalirajte planinarske aplikacije, stavite broj 112 na brzo biranje, sačuvajte bateriju na telefonu, nosite prijenosni punjač, kad u brdima nema signala, što brže crpi bateriju, stavite telefon na zrakoplovni način, pomoć se zove na povišenoj, otvorenoj lokaciji", nabraja.
Dodaje kako treba uvijek imati dobru odjeću, čeonu rasvjetu, dovoljno hrane i vode, kad su toplinski valovi, odgoditi takve planove i, najvažnije, ne bojati se pozvati u pomoć kad je ona doista potrebna. "Ne improvizirajte, ne produbljujte lošu situaciju, zvati u pomoć je u redu jer nekada mi i navođenjem možemo osobu vratiti na pravi put", navodi. U slučaju gubljenja i nezgoda, dodaje, treba sačuvati zdrav razum i ne paničariti. Jednako je i s aktivnostima na vodi - nikada ne ići sam, izbjegavati ih za vrijeme nabujalog vodostaja i poplava, nikako noću, pratiti vremensku prognozu i razine vodostaja, ne konzumirati alkohol, u vodonepropusnoj torbici ponijeti dovoljno vode, hrane, napunjeni mobitel.

Unatoč tome što su iz HGSS-a aktivni na društvenim mrežama i provode edukativne kampanje, broj intervencija se ne smanjuje. Dapače. "Recimo, 1998. godine smo godišnje imali 96, a lani 1139 intervencija i više od 800 preventivnih aktivnosti", govori Rakovac. Najčešće su to akcije spašavanja, od čega se gotovo polovina odnosi na potrage za nestalim osobama, dodaje. "Oko 260 akcija imamo i na dežurstvima, kojih u ovoj turističkoj sezoni imamo u nacionalnim parkovima Paklenica, Plitvička jezera, Mljet, Park prirode Biokovo te helikoptersko dežurstvo u Divuljama, što traje sve do listopada", kaže i dodaje kako velik broj intervencija imaju i na vodi, rijekama i jezerima, ali i stijenama. "Nerijetko se na intervencijama služimo i dronovima kad su u pitanju prirodne katastrofe kao sad u Bošnjacima u Slavoniji ili kad su bili potresi. Tu i pomažemo stanovnicima. Dosta je speleoloških akcija, izvlačenja iz bunara, kanjona, rupa, a nerijetko i životinje spašavamo, ne kućne ljubimce, nego u prirodi", ističe izvršni pročelnik HGSS-a.

Pomažu i tijekom poplava, nose hranu i lijekove stanovnicima nepristupačnih mjesta zatrpanih snijegom... "Na moru imamo akcije spašavanja nepromišljenih ekipa koje bura odnese na luftićima i SUP-ovima. Ljudski faktor je nepredvidljiv i svaki put nas šokira na kakve se sve pothvate ljudi odlučuju. Moramo raditi više na edukaciji", poručio je.

Posljednjih godina puno je slučajeva i spašavanja migranata koji nepristupačnim putevima ulaze u Hrvatsku. "Znaju upasti u jame u šumama, prelaze rijeke, pa je velik broj utapanja, imali smo slučaj u Istri kada je mama s djevojčicom predškolske dobi prelazila rijeku, dijete joj je ispalo iz ruku, upalo u vrtlog i ostalo na šest metara dubine, potraga je trajala četiri dana. To su doista mučne situacije", kazao je Rakovac.

Sve je više gubljenja u šumama i zbog mobilne igrice "Geocaching". Skriveno virtualno blago traže i mladi i stari, a, nažalost, neki su zbog toga izgubili i život. "Sad smo u Drveniku pronašli tijelo strane državljanke u dobi 78 godina, čiji su nestanak prijavile njezine prijateljice. Igrala je tu igricu, išla je sama, tražili smo je četiri-pet dana i pronašli tijelo izvan planinarskog puta u nepristupačnom području", priča Rakovac. U Gospiću smo, navodi još jedan primjer, tražili djevojčicu koja se izgubila u šumi. "Ona se javila sama, ali je bila dezorijentirana, pa su i naši spašavatelji instalirali aplikaciju, pratili lokacije i tako je našli. Mislio sam da je ta igrica stvar prošlosti, ali očito nije", ispričao je ovaj istarski spašavatelj. Ljeti se u Hrvatskoj održavaju i brojne međunarodne speleološke ekspedicije u kompleksnim speleološkim objektima.

Rakovac u GSS-u radi već 12 godina, a akcije u kojima je sudjelovao i koje su mu posebno ostale u sjećanju su odlasci u međunarodne misije - speleološke akcije spašavanja u Njemačkoj 2014. i Turskoj lani, kada su uspješno izvukli američkog speleologa zatočenog u špilji. "Kad nekome spasite život, to je neprocjenjivo", ističe.

Pitanje odgovornosti

Osim dronova, koji im uvelike olakšavaju i potragu za nestalima, čemu svjedoči i nedavni slučaj pronalaženja muškarca koji je iz Doma za starije zalutao u poljima kukuruza, a kojeg su uočili s pomoću ove tehnologije iako je iz zraka djelovao poput točkice, HGSS ima i 60-ak licenciranih timova pasa.

Gorska služba spašavanja organizacija je od javnog značenja, koja broji otprilike 1200 pripadnika u 25 teritorijalnih stanica diljem Hrvatske. GSS-ovci su volonteri, a izvršni pročelnik navodi probleme s kojima se susreću i za koje apelira na državu da ih riješi. Za potrebe spašavanja iz nepristupačnih područja potrebni su helikopteri s vitlom, kojima bi spašavali unesrećene direktno iz zraka i vozili ih u bolnicu. Prošle su godine imali 14 helikopterskih akcija, za što koriste helikoptere Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. "Ta suradnja je odlična, no trenutno su ti kapaciteti smanjeni i zbog krize u Ukrajini. Ne govorimo o helikopteru kao nekom prestižu, nego o doista nužnom resursu kako bi te intervencije trajale što kraće, a tako i povoljnije za unesrećene, ali i spašavatelje", govori Rakovac i naglašava kako na tome treba hitno poraditi ako mislimo ostati sigurna zemlja.

Uspostavljena Helikopterska hitna medicinska pomoć izvrstan je projekt, no ti helikopteri ne mogu doći direktno do mjesta spašavanja, stoga se i dalje gubi vrijeme, dodaje. Prisjeća se nedavne akcije na Paklenici, gdje je došlo do odrona, a unesrećeni je zadobio prijelome ruke, noge, glave, kralježnice. "Zvali smo helikopter, ali nije mogao sletjeti u kanjon, nije mogao preuzeti unesrećenog, pa je ta akcija trajala više od 12 sati. To više nije ni zlatni sat, nego zlatni dan", naglašava.

Navodi još jedan problem. "S obzirom na kapacitete HRZ-a i da su i oni prebukirani, ove i prošle godine nismo imali ni jedan sat vježbe naleta. Ako se nešto dogodi, onda će svi postavljati pitanje tko je odgovoran", istaknuo je. n