Katastrofalne štete koje je u Slavoniji prouzročilo još jedno nevrijeme i dalje se saniraju i traže se modeli otplate štete.

Ponovno se, također, postavlja pitanje što je s protugradnom obranom. Mišljenja su različita. Jedni tvrde kako bi katastrofalne posljedice bile izbjegnute da su u nebo lansirane protugradne rakete, a drugi su stava kako je, ipak, bolje koristiti generatore.

Ministar poljoprivrede Josip Dabro, govoreći o nevremenu koje je zahvatilo prošlog tjedna Bošnjake i odgovarajući na pitanje o protugradnoj obrani, rekao je kako mu je maštu zagolicala činjenica da znanost ne priznaje rakete, dodavši kako, ako ljudi to traže, treba reparirati kompletan sustav protugradne obrane, što će imati i "psihološko značenje". Izjavu temelji, kako kaže, na višegodišnjem iskustvu poljoprivrednika. No stručnjaci mu uzvraćaju kako za protugradnu obranu s raketama nema podataka o učinkovitosti i isplativosti, ističući kako je Svjetska meteorološka organizacija zemlje upozorila da ne provode djelovanje na oblake bez znanstvenog dokaza, to više što postoji upozorenje da bi zasijavanja mogla stvarati i velika zrna tuče. Nakon prošlogodišnje tuče koja je pogodila dijelove Baranje i Slavonije Ministarstvu poljoprivrede postavili smo pitanje što se događa s protugradnom obranom, aludirajući na nekadašnje rakete koje su se lansirale u oblake kako bi se sprječavalo padanje leda, ako ne potpuno, bar onog pozamašnih dimenzija kakav je padao u Bošnjacima. "Operativna provedba sustava obrane od tuče u 2023. godini (i ovoj, nap. a.) obavlja se prizemnim generatorima. Prema očitovanju DHMZ-a, od primjene raketa u obrani od tuče odustalo se zbog postojanja sigurnosnog rizika", tvrde u Ministarstvu, dodajući kako je sustav obrane od tuče reguliran Zakonom o sustavu obrane od tuče te dvama pravilnicima. Ističu kako operativnu obranu od tuče provodi Državni hidrometeorološki zavod te da je operativna obrana od tuče započela 15. lipnja, a trajat će do kraja rujna. Potvrdili su to i u DHMZ-u.

“DHMZ provodi operativnu obranu od tuče, a nadzor obavlja Ministarstvo poljoprivrede. Obrana se provodi na području 13 županija kontinentalne Hrvatske djelovanjem prizemnih generatora kroz mrežu 300 aktivnih generatorskih postaja na kojima su honorarno angažirane po dvije osobe. Generatorskim postajama operativno se koordinira s osam radarskih centara, a to su Sljeme (Puntijarka), Varaždin, Trema (Križevci), Bilogora (Pitomača), Stružec (Popovača), Gorice (Nova Gradiška), Gradište (Županja) i Osijek (Čepin). Prizemnim se generatorima, kao i raketama, u tučonosne oblake unosi ista tvar - kemijski reagens srebrov jodid - objašnjavaju u DHMZ-u, naglašavajući kako raketna komponenta nije u primjeni od 2020. godine, kada su zatražili, i od Ministarstva poljoprivrede dobili suglasnost da se operativna obrana od tuče provodi samo prizemnim generatorima. Kao razlog navode činjenicu da se sustav već nekoliko godina suočava sa znatnim smanjenjem visine ukupnih prihoda, osobito iz proračuna županija s branjenog područja koje uplaćuju sve manje ili njihova financijska potpora potpuno izostaje.Upravo iz DZMH-a, s generatorske postaje u Čepinu, dva sata uoči eventualne tuče stiže poruka na mobitel Ernesta Lace iz Karanca, licenciranog raketara, koji je ‘‘u oblake pucao‘‘ još početkom 80-ih godina prošlog stoljeća. Tada, doduše, nije bilo mobitela, pa su mu s Klise preko radiostanice javljali kada da počne lansirati rakete i u kom smjeru.

“Živjeli smo blizu lansirne rampe, pa su se moji roditelji time bavili još od 70-ih godina. Mene su poslali na jednomjesečni tečaj u Osijeku, nakon kojega sam preuzeo njihov posao", priča Laco, prisjećajući se kako je 40-ak kilograma teške i gotovo dva metra duge rakete lansirao s pomoću struje koju je ‘‘stvarao‘‘ okretanjem ručice starog vojnog indukcijskog telefona. U lansirnu je rampu stalo šest reketa.

“Ciljao sam tučonosne oblake, a na početku sam dobio azimut putanje. Čini mi se da smo tada rjeđe dobivali upozorenja nego sada. Sjećam se jednog kolovoza sredinom osamdesetih kada sam ispalio 28 raketa, ali leda je svejedno bilo", priča. Pucao je sve do početka Domovinskog rata i okupacije Baranje, kada mu je jugovojska oduzela rakete i radiostanicu. Sada se protiv leda ‘‘bori‘‘ s pomoću generatora. Sustav se sastoji od boca s kisikom i tekućeg srebrova jodida, odnosno lansirne cijevi iz koje put oblaka kreće oku nevidljiva tvar.

“Dojava stiže dva sata ranije, tako da mogu na vrijeme stići kući u Karanac, ‘odvrnuti boce‘ i početi lansiranje odnosno isparavanje. Mislim da je pametnije primjenjivati generatore nego rakete", ističe, dodajući kako je kapacitet generatora litra spomenute tekućine na sat rada. Neki je dan dva puta mora točiti tekućinu, što se u konačnici pokazalo - svrhovitim. Tvrdi kako leda gotovo sigurno nema u radijusu od pet-šest kilometara, što, dakako, ovisi i o vjetru koji odnosi bezbojnu tekućinu. Kaže kako posljednjih godina u Karancu i okolici nije bilo znatnije tuče i vjeruje da su tome zaslužni generatori. Ove je godine imao više posla nego lani. Do sada je, naime, potrošio 40 litara tekućine, što znači da je generator u pogonu bio isto toliko sati.

{embed_infobox_gray}257444{/embed_infobox_gray}{embed_infobox_gray}257445{/embed_infobox_gray}