Nekadašnji direktor i bivši član Nadzornog odbora Ine Davor Štern izjavio je u ponedjeljak na saslušanju pred Antikorupcijskim vijećem da je najveća pogreška u privatizaciji Ine bila prodaja mimo natječaja 25 posto plus jedne dionice uz pravo veta 2003. godine mađarskom Molu. Štern je ustvrdio da je pravo veta bila "otrovna pilula" koja je tada ugurana u ugovor, bez čega ni jedna druga kompanija nije željela ući u Inu. Posvjedočio je kako mu je pravnik Marijan Kostrenčić, koji je tada zastupao austrijski OMV, rekao da je bio zainteresiran za Inu, ali im u pregovorima nije dano pravo veta. Kad su kasnije saznali da je veto uključen u uvjete kupnje, natječaj je bio gotov. Do 2008. - 2009. godine "išlo je kako je išlo", a onda su počele promjene ugovora do kojih je dolazilo koruptivnim radnjama, kazao je Štern. Smatra kako može reći da se posljedice ugovora mogu poništiti, ali ne i to da su dionice kupljene bez obzira na koruptivne radnje. Za tadašnju premijerku Jadranku Kosor rekao je kako je bila čvrsto za to da se Ina stabilizira. No 2012. su maknuti iz Nadzornog odbora nakon čega su napravili izvješće koje sadrži sve što je tada opterećivalo Inu, poput promjene upravljačkog modela Ine za koji je rekao da je bio nakaradan.

Štern je ustvrdio da su se 1998. i 1999. godine, dok je bio na čelu Ine, vodili pregovori o spajanju s Molom kako bi kao ravnopravni partneri zajedno krenuli u osvajanje tržišta susjednih zemalja i Češke, Slovačke i Poljske. No nakon promjene vlasti 2000. to je sve palo u vodu i više se o tome nije razgovaralo. Kobna je bila 2008. kad je Ina u vrijeme povijesno visoke cijene nafte kupila 200.000 tona nafte, zbog čega je imala gubitak od 1,6 milijardi kuna, pa je Mol priskočio u pomoć. Tada je počeo proces Molova "puzajućeg preuzimanja Ine", smatra Štern.

Mol je potom od Ine preuzimao sve više dionica, a iako udio nije bio dovoljan za većinsko vlasništvo preuzeo je sve poslovne funkcije. Smatra da se bez drastičnih promjena modela upravljanja Inom neće riješiti osnovni problem te da bi Mol, ako smatra Inu tvrtkom kćerkom, trebao pokazati većinski udio. Nije vidljivo, kaže, da su vlasnici 51 posto dionica, a imaju prava kao stopostotni vlasnici. Kad je riječ o zatvaranju sisačke rafinerije i modernizaciji riječke rafinerije u vrijeme energetske krize, kaže da to smatra nedopustivim i boji se da će doći do nestašice dizelskog goriva. H{embed_infobox_gray}243564{/embed_infobox_gray}