Sve više se kao varijanta grijanja, odnosno hlađenja domaćinstva spominju, pa se na tržištu i nude, dizalice topline. Kakav je uopće to sustav?

Dizalica topline zrak/voda radi na istom principu kao i hladnjak, samo obrnuto. Trik je u tome što se vanjski zrak usisava s pomoću ventilatora te nastrujava na rashladno sredstvo koje zatim isparava. Putem kompresora para rashladnog sredstva se komprimira kako bi se vezana energija iskoristila. Potom se energija prenosi vodi u krugu grijanja te prenosi toplinu grijanom prostoru stana ili kuće.

Dizalica topline zrak/voda često se naziva i dizalicom topline zraka. To nije pogrešno, ali postoje dvije vrste dizalica topline s izvorom zraka: dizalica topline zrak/voda i dizalica topline zrak/zrak. Zrak je izvor energije za oboje. Dizalica topline zrak/voda može pružiti višestruko više toplinske energije trošeći jedan kilovat sat električne energije. Na taj se način kuća može potpuno grijati tijekom cijele godine, a opskrba toplom vodom također se može pouzdano pokriti bez dodatnog uređaja za grijanje.

Suština je u odnosu uložene električne energije i dobivene toplinske energije. Ovakve dizalice topline na uloženi jedan kWh električne energije osiguraju četiri kWh toplinske energije, pri čemu su tri (75 posto) preuzeti iz okoline, iz okolnog zraka.

Posljedica je niža cijena toplinske energije koja približno iznosi cijena 1 kWh/4, dakle 20 % manje od cijene prirodnog plina (uz uobičajen odnos cijene prirodnog plina i električne energije od 1:3).

Na što treba paziti kod odabira dizalice topline kao izvora toplinske energije za grijanje?

Dizalicu topline ne može se jednostavno spojiti na postojeći sustav centralnog grijanja umjesto kotla na prirodni plin, loživo ulje ili drva. Za razliku od sustava s kotlovima, temperatura polaza vode prema ogrjevnim tijelima je kod dizalica topline bitno niža (do 55°C, kod kotlova oko 80°C). To znači da su ogrjevna tijela, radijatori, u pravilu premali za dizalicu topline. To znači da ih je potrebno ponovno izračunati i dograditi. Međutim, kod sustava podnog grijanja dizalice topline rade odlično. Treba i naglasiti da će dizalica topline u sustavu centralnog grijanja raditi to ekonomičnije što je temperatura vode u sustavu niža.

Kod dizalica topline odnos dobivene toplinske energije i uložene električne energije promjenjiv je, ovisno o visini temperature okolnog zraka. Što je temperatura vanjskog zraka viša, to je navedeni odnos povoljniji (COP). Zbog toga je potrebnu snagu dizalice topline nužno odrediti prema snazi za projektnu vanjsku temperaturu.



Vanjska jedinica dizalice topline treba se postaviti na mjesto gdje joj je dostupna velika količina svježeg zraka bez ograničenja pregradama, zaprekama i slično.

Posljednjih godina fotonaponski sustavi u proizvodnji električne energije nametnuli su se kao jedna od najjeftinijih tehnologija, ali dostupna i kućanstvima. Zbog toga se i stanovništvo okreće sve većem korištenju ovih sustava, uz sva ograničenja i kod nas. Uz redovite javne pozive za sufinanciranjem korištenja ovih sustava kod obiteljskih kuća popularnost im je radikalno porasla.

Međutim, ako sustavi nisu namijenjeni prodaji električne energije, što je normalno za kućne sustave, kapaciteti su im ograničeni na snagu kućnog priključka.

Kao izlaz iz ovog ograničenja pojavljuje se mogućnost korištenja viška električne energije za učinkovito grijanje obiteljske kuće putem dizalice topline. Radi se o dobrom konceptu, ali koji mora biti i optimalno dimenzioniran kako bi se postigao očekivani učinak.

{embed_infobox_gray}244617{/embed_infobox_gray}