Ministarstvo unutarnjih poslova uputilo je u javnu raspravu Prijedlog zakona o prestanku važenja Zakona o matičnom broju u kojem je predviđeno da se JMBG, koji se sastoji od 13 znamenki, u kojemu je datum rođenja, regija rođenja, redni broj i spol, više neće smjeti koristiti kao redovna, osnovna ili stalna identifikacijska oznaka građana. Međutim, postojeći matični brojevi neće se brisati iz evidencija kako bi se mogli koristiti kao kontrolni mehanizam te za povezivanje i razmjenu podataka u onim slučajevima kad se povezivanje podataka neće moći obaviti korištenjem osobnoga identifikacijskog broja (OIB). Isto tako osobama koje su preminule prije 31. prosinca 2008., odnosno osobama koje su nestale ili stradale tijekom Domovinskog rata ili članovima obitelji stradalnika iz Domovinskog rata koji su preminuli prije stupanja na snagu Zakona o OIB-u, nije određen i dodijeljen OIB jer se te osobe ne smatraju obveznicima broja.
"Jedinstveni matični broj građana i dalje ostaje u službenim evidencijama javnopravnih tijela (briše se iz javnih isprava, osobnih dokumenata), a fizičke i pravne osobe (hrvatski državljani i poslovni subjekti sa sjedištem u RH, ali i strane osobe prema propisanim zakonskim uvjetima) u svakodnevnom životu te (elektroničkom) poslovanju, platnom prometu, pokretanju upravnih i sudskih postupaka te drugim, koriste OIB kao podatak potreban i nužan za identifikaciju korisnika/obveznika broja. Postupno napuštanje matičnog broja građana (JMBG), prije svega u osobnim ispravama građana, ogledalo se u nasumično odabranih 11 znamenki OIB-a za razliku od JMBG-a. Isto tako navedeni broj (JMBG) nije zadovoljavao određene europske kriterije", istaknula je Ana Đanić Čeko, docentica na Katedri upravnog prava i znanosti Pravnog fakulteta u Osijeku.
Matični broj građana u Hrvatskoj je bio u upotrebi od 1976. godine te se građanima dodjeljivao po mjestu rođenja. No, budući da je sadržavao osobne podatke građana poput datuma rođenja, područja rođenja i spola, čime je bio podložan zloporabi, 2010. godine zamijenjen je osobnim identifikacijskim brojem (OIB). "Uvođenje osobnog identifikacijskog broja kao stalne identifikacijske oznake svake osobe u hrvatski pravni sustav, odnosilo se ponajprije na potrebu usklađivanja s pravnom stečevinom Europske unije, ponajprije u području poreznog zakonodavstva. Nakon stupanja na snagu Zakona o OIB-u uslijedile su brojne izmjene i dopune zakonskih tekstova kako bi se uskladile s ovim zakonom (policijska postupanja, porezna, carinska, zemljišne knjige, osobna stanja, državljanstvo, mirovinsko, zdravstveno, socijalna skrb, komunalno gospodarstvo i djelatnosti, turističke usluge, otvaranje obrta, sudstvo, brojna i raznovrsna upravna odlučivanja i postupanja u posebnim upravnim područjima, itd.). Jedan važan aspekt upotrebe OIB-a vidljiv je i kroz sustav e-građani, odnosno korištenje elektroničkih (digitalnih) usluga, dakle u svim oblicima (elektroničke) komunikacije (e-uprava), s nadležnim javnopravnim tijelima", rekla je Đanić Čeko.