Nakon što je cijena pšenice nedugo nakon žetve počela neočekivano rasti, raste i cijena soje uoči žetve. Kako se navodi na web-stranici Žito grupe, koja jedina od hrvatskih otkupljivača nudi kotacijske cijene, 12. srpnja cijena soje bila je 3,75 kuna za kilogram, 28. srpnja porasla je na 3,90 kuna, a posljednja objava, od 20. kolovoza, ističe cijenu od 4 kune.

Josip Bičvić, član Uprave Žito grupe, koja i proizvodi i otkupljuje poljoprivredne proizvode, bio je iznenađen kada smo mu rekli da proizvođači soje već očekuju da će otkupna cijena biti četiri kune po kilogramu. To je više nego prošle godine, a, kažu neki ratari, takvu dobru cijenu ne pamte. Trenutačne cijene mogu se mijenjati nagore ili nadolje, ovisno o tržištu, ali, tvrdi Bičvić, danas nitko ne može znati koja će cijena biti.

– Bilo bi dobro kada bismo danas znali cijenu po kojoj će se otkupljivati soja, pa bi ju naši proizvođači mogli pohraniti u silose i čekati najvišu cijenu... Osobno ne znam koja će cijena biti, hoće li biti iznad ili ispod četiri kune, jer to određuje tržište. Pratimo svjetske burze i određujemo cijenu, koju objavljujemo na našoj stranici i svima je dostupna. Danas možemo samo nagađati i igrati se – kaže Josip Bičvić.

Deset najvećih proizvođača soje iz slavonskih je županija i uzgaja je na 36.355 hektara, što je više od 40 posto ukupne proizvodnje. Belje Plus uzgaja soju na više od 9000 hekatra, PP Orahovica i Kutjevo d.d. na gotovo 6000, Novi Agrar na 5000, PIK-Vinkovci Plus na 2300 hektara, PPK Valpovo na 2000, Hana-Vuka Budimci na 1800, Poljoprivredno-prehrambeni kompleks d.o.o. na 1620, Vupik Plus na 1400 i Krndija d.o.o. na 1230 hektara.

Marko Grgić, mlađi poljoprivrednik iz Tovarnika, obrađuje 100 hektara, od kojih dvadesetak godina soju sije na 30 hektara i zadovoljan je. Posljednjih je nekoliko godina suša, na koju je soja najosjetljivija, smanjila prinos, a strahuje da će tako biti i ove godine, što će se vidjeti u žetvi, koja počinje sredinom rujna.

– Prošlih nekoliko godina bilo je jako loše za soju, poglavito zbog suše. Nekada smo imali prinos 3,5 tona, pa i 4, po hektaru, a ove godine bojim se da ćemo prinosom od 2,5 tona morati biti zadovoljni. Cijena je, koliko čujem, dobra, 4 - 4,5 kuna po kilogramu, ali neće je biti puno. Za soju sam se odlučio jer nije previše zahtjevna kultura, a dobra je i kao pretkultura za pšenicu. Osim pšenice uzgajam i pivski ječam i kukuruz. Prije je bilo puno bolje, ali sada vidim da se ljudi sve manje odlučuju na soju upravo zato što su godine sve sušnije. Kada godina bude dobra, soja donosi lijepu zaradu, ali kada je suša, teško pokrivamo troškove – kaže Grgić.

Slična iskustva ima i Rudolf Ač iz Vinkovaca, koji već tridsetak godina sije soju na približno 15 hektara jer je to "dobra kultura", koja, kako kaže, popravlja zemlju i zbog plodoreda.



– Ova je godina jako loša zbog suše. Ima mahuna soje, ali su prazne, usto ih je napao crveni pauk i biljka jednostavno propada. Posljednja kiša, s početka kolovoza, slabo je pomogla, ali da je ranije padala, možda bi popravila situaciju sa sojom. Imao sam uvijek solidne prinose 2,5, 3,5 i 4 tone po hektaru, ali posljednjih godina sve lošije. Čini mi se da sorte sjemena nisu otporne na sušu pa bi stručnjaci morali nešto popraviti kod sjemena soje. Nemam sustave navodnjavanja jer u blizini mojih njiva nema kanala, a ako ih ima, bez vode su. Suncokret se dobro drži jer je otporniji na sušu od drugih kultura. Ljudi smanjuju površine pod uljanom repicom, pa sam i ja, nakon 20 godina, izostavio ovogodišnju sjetvu, dok se ne pronađu kvalitetna zaštitna sredstva – kaže Rudolf Ač.

Među uljaricama, pokazalo je istraživanje Zeleno izvješće Ministarstva poljoprivrede, od 2013. do 2019. u ukupnoj proizvodnji uljarica, iskazano količinski, dominantno mjesto imala je soja, koja je sudjelovala s 48,3 posto i po opsegu proizvodnje četvrta je poljoprivredna kultura, nakon kukuruza, pšenice i šećerne repe. Soja je u 2019. bila zasijana na 78.334 hektara i prinos po hektaru iznosio je 3,1 tonu, a ukupna je proizvodnja bila 244.279 tona. Prinos po hektaru u toj godini smanjen je za 3,1 posto u odnosu prema 2018. Ukupna proizvodnja soje u 2019. smanjena je za 0,4 posto u odnosu prema godini prije. U razdoblju od 2014. do 2018. prosječno je na godišnjoj razini proizvedeno 204.977 tona soje, pa je proizvodnja u 2019. veća 19,2 posto od petogodišnjeg prosjeka. U tom vremenu prosječno se na godišnjoj razini soja proizvodila na 75.361 hektaru te su površine u 2019. godini bile veće 3,9 posto u odnosu prema petogodišnjem prosjeku, a prinos po hektaru veći 14 posto.

Prošle, 2020. godine, prema podatcima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, ovu biljnu kulturu zasijala su 9864 korisnika u sustavu potpora, i to na 84.302 hektara, što je 8,5 hektara soje po korisniku.

Vanjskotrgovinskom razmjenom soje Hrvatska ostvaruje suficit, pa je u 2019. izvezeno 214.813 tona, u vrijednosti od 72,4 milijuna eura, a uvezeno je 13.606 tona za 5,9 milijuna.

Ako će ove godine cijena soje biti četiri i više kuna, postavlja se pitanje i koliko će rasti cijena stočne hrane za koju se koristi.

Soja potječe iz Azije i vodeća je uljna i bjelančevinasta kultura, čije se zrno koristi kao izvor jestivih ulja (18 – 24 posto) i bjelančevina (35 – 50 posto), kako za prehranu ljudi tako i za hranidbu stoke te u razne industrijske svrhe. Sojino se zrno, inače, prerađuje i koristi za proizvodnju sira, mlijeka, pljeskavica, hrenovki, kruha, raznih slastica i dr. Lecitin izdvojen iz sojina ulja ima primjenu u pekarskoj, konditorskoj, farmaceutskoj, tekstilnoj i kemijskoj industriji...




{embed_infobox_gray}262293{/embed_infobox_gray}{embed_infobox_gray}262294{/embed_infobox_gray}{embed_infobox_gray}262295{/embed_infobox_gray}{embed_infobox_gray}262296{/embed_infobox_gray}