Punih dvanaest godina nakon albuma "Meteorites" na rock-scenu se vraća jedan od najzanimljivijih bendova osamdesetih, liverpulski Echo and the Bunnymen. Nakon velikog uspjeha osamdesetih (pet sjajnih albuma, vrhunski "Porcupine" iz 1983. i "Ocean Rain" iz 1984.) iz grupe je otišao Ian McCulloch, pjevač i pokretačka snaga benda, što je značilo bitan zastoj u radu. Nakon toga su se ipak pomirili te radili povremeno uz znatno usporeniji tempo, a nakon što pet-šest godina od pojave albuma "Meteorites" (2014.) nije bilo novog albuma, mnogi su smatrali kako je njihova diskografska karijera gotova. No kod McCullocha i ekipe očigledno ima još volje i želje jer su nakon najduže stanke između dva albuma, punih 12 godina, objavili novi, trinaesti studijski album "Apples for Isaac".

I dobro je da su to učinili. Jer "Apples for Isaac" vrlo je dobar album (jedan od ponajboljih u njihovoj karijeri!), oduševit će sve njihove brojne fanove, ali i sve koji vole dobar indie rock utemeljen na razigranim gitarama. Naime, 11 novih pjesama i četrdesetak minuta ponuđene glazbe prepuno je slapova praštavih gitara koje, čak i kad stihovi govore o prolaznosti i strepnji od smrti, podižu ozračje i stvaraju pozitivan ugođaj pun pitke melodioznosti, plesnog ritma, razigranosti...

Ustupljeno

Temeljni idejni i poetski svijet ovog albuma u blagoj je suprotnosti s mahom vedrom i poletnom glazbenom podlogom, ponajprije stoga jer većina stihova govori o prolaznosti i blagom strahu od smrti. No to je potpuno normalno zna li se da je Ian Stephen McCulloch rođen 5. svibnja 1959. godine i polako se bliži početku osmog desetljeća svog života. Taj refleksivni ton najbolje je izražen kroz četiri sporije i baladičnije pjesme, ujedno možda i najbolje trenutke ovog albuma. "I'll Be Your Sunshine" ljubavno je refleksivna pjesma o ljubavi i prolaznosti. Divna "An Unstoppable Force" sjajan je prozračni srednje brzi sentiš s temom gubitka davnašnje mladenačke energije i straha pred nezaustavljivom snagom prolaznosti, a još bolja i dojmljivija "The Light That Surround You" poručuje kako sve doista jest prolazno i svi prije ili poslije odlazimo, ali dok si tu, treba pronaći ljepotu, odnosno, kako naslov kaže, treba naći zrake svjetla u tami i magli koja te okružuje. U završnoj "We Pray in the Dark" to svjetlo lagano nestaje, prevladava pesimizam i, kako pjeva McCulloch, "noć lagano ulazi".

Svakako treba reći da su bolni stihovi o prolaznosti ne samo odraz McCullochova promišljanja već i činjenice da je radeći s njima na albumu umro njihov bubnjar Clem Burke, poznatiji mnogima kao originalni dio postave kultnog sastava Blondie. Burke je svirao na gotovo svim pjesmama ovog album koji nudi puno više raspištoljenog rock-raspoloženja, pri čemu se to davnašnje energično novovalno ozračje najviše osjeća u razmetno rockerskoj "Labs Rat Run", kao i u još boljoj "Brussels is Haunted" kroz koju se na doista dojmljiv plesni način prisjećaju svog prvog nastupa izvan Engleske, odličnog koncerta održanog 1980. godine u begijskom glavnom gradu kojem ovom pjesmom podižu spomenik. Taj sjajni razigrani indie rock sa slapovima božanstvenih gitara slušamo i u vrlo rimičnim i plesnim "Take Me By the Hand" i "Can't Be Told" koje podosta vuku na brže pjesme jednog od njihovih velikih uzora, Davida Bowieja, a ta je energija i pozitiva uočljiva i u temama "Hijacked", "The Honey" i "Asimov" koja je posvećena glasovitom američkom SF piscu ruskog podrijetla Isaacu Asimovu, kao što je i naziv albuma referenca na glasovitog engleskog fizičara, matematičara i astronoma te tvorca zakona gravitacije Isaaca Newtona.

I upravo je gravitacija i čuvena Newtonova jabuka koja, hoćeš-nećeš, kad dozrije, mora pasti na tlo, temelj ovog albuma o prolaznosti, albuma koji potvrđuje kako su Echo and the Bunnymen bili i ostali veliki bend, grupa glazbenika koji imaju što reći i u stanju su to reći na pažnje vrijedan način.

“Meteorites" nije bio njihov posljednji album, a "Apples for Isaac" to bi doista mogao biti. Bude li tako, to će biti jako dobar zaključak jedne svake pažnje vrijedne karijere. 

Ustupljeno