Tihomir Hojsak i Filip Novosel obilježavaju 10 godina zajedničkog djelovanja. Obljetnicu će proslaviti u nedjelju, 18. listopada, koncertom u zagrebačkoj Tvornici kulture uz posebne goste, dugogodišnje suradnike: gitarista Vlatka Stefanovskog i pjevača Peru Galića.

Program će obuhvatiti posvete dvojici velikana hrvatske glazbene scene: pijanistu Matiji Dediću i vibrafonistu Bošku Petroviću, čiji je opus ostavio snažan utjecaj na njih, ali i naraštaje glazbenika koji dolaze nakon njih. Time žele povezati vlastito stvaralaštvo s nasljeđem hrvatske jazz glazbe. Obljetnicu obilježavaju i reizdanjem prvog albuma »Bow vs Plectrum« na vinilu te nizom drugih koncertnih nastupa. Na slavljeničkom koncertu bit će predstavljeno novo, šesto diskografsko – digitalno, CD i vinilno - izdanje »Duckling Soup Rearranged« koje je duo snimio s Tamburaškim orkestrom HRT-a i kavalistom Theodosiijem Spassovim. Suradnja s njima još je jedan njihov intrigantan istup i logičan nastavak na njihovom univerzalnom glazbenom putu.

Kulturni ambasadori

Glazba kontrabasista Tihomira Hojsaka i tamburaša Filipa Novosela, koji su poznati i pod nazivom Bow vs Plectrum, zasniva se na spajanju nespojivog. Neobičnom kombinacijom glazbala i originalnim autorskim pristupom ostvarili su iznimnu karijeru i ostavili trag na globalnoj sceni. Neuobičajena kombinacija glazbala, unikatan zvuk, zavidna instrumentalistička vještina, osebujne zamisli, promišljeni aranžmani i zajedništvo brzo su ih učinili atrakcijom na hrvatskoj jazz sceni, iako oni nerijetko proširuju granice tog žanra. Ostvaruju jedinstven zvuk i izričaj koji nije moguće svrstati u neku od postojećih stilskih kategorija. Radi se o neuobičajenoj formaciji, ali i glazbi zasnovanoj na osebujnim zamislima i virtuoznim izvedbama, što im je donijelo mnogobrojna priznanja na domaćoj glazbenoj sceni i nastupe diljem svijeta, od Europe, preko Sjedinjenih Američkih Država, do Indije i Kine.

Kao simboli hrvatske kulture bili su gosti na diplomatskim eventima, primjerice proslavi 25 godina diplomatskih odnosa između Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država u Washingtonu, te su nastupili u povodu predsjedanja RH Vijećem Europe u Strasbourgu. Jedan od koncerata održali su u New Yorku, na The New School for Jazz and Contemporary Music gdje je Filip Novosel diplomirao i postao prvi tamburaš s jazz diplomom u povijesti. Također su nastupali u brojnim prigodama vezanim uz hrvatsko predsjedanje Vijećem EU-a 2020., predstavljajući svoju zemlju diljem svijeta kao kulturni ambasadori, a snimili su i glazbeni spot za Beethovenovu »Odu radosti«. Dobitnici su mnogobrojnih nagrada i priznanja: priznanja za doprinos u kulturi kalifornijske kongresnice Janice Hahn, priznanja kalifornijskog senata, diskografske nagrade Porin...

Visoka estetika

Drevni afrički princip poziva i odgovora, koji su preuzeli i često koriste jazz glazbenici, važna je karakteristika njihova muziciranja. Oni se u potpunosti prepuštaju glazbi i trenutnoj energiji. Sviraju puno »otvorenih formi«, a takav pristup zahtijeva iznimnu spremnost za prilagodbu u svakoj glazbenoj situaciji. Ne zadovoljavaju se samo tehničkom izvrsnošću, novim i zanimljivim zamislima, prihvaćanjem izazova, spajanjem nespojivog... Odlaze korak dalje, u sfere nadnaravnog, intuitivnog. Naime, bez intuicije ne bi bilo spontane komunikacije kakvom obogaćuju svoje izvedbe, ne bi bilo dvoboja između gudala i trzalice. Zato njihova glazba, iako svirana u ovoj duo formaciji koja, naravno, ima niz ograničenja, zvuči svježe i poletno, raznoliko. Njihove izvedbe, posebice vlastitih skladbi, nerijetko na tragu etno-jazza, odaju karakter skladatelja. Naime, obojica su u duši džezisti, ali i glazbenici koji rado izlaze iz okvira standardnog jazza i poigravaju se elementima drugih stilova, posebice bliske im narodne glazbe iz domovine i okruženja. Iako se radi o dojmljivim autorskim djelima, ona su za njih tek poticaj za zadirkivanja i predložak za improvizacije. Upravo improvizacije čine važan element njihovog stvaralaštva, kroz njih iskazuju svoju vještinu, intuiciju, snalažljivost i svestranost. Jednako su uvjerljivi i u crossoveru ili glazbi treće struje. I u tom kontekstu Novosel i Hojsak iskazali su - kao instrumentalisti i aranžeri - zavidnu muzikalnost, komunikativnost, estetiku i svestranost. Zbog toga, ali i visoke glazbene estetike, njihovo stvaralaštvo rado bi prisvojili ljubitelji jazza, klasike, world musica...

Naime, obojica su majstori svojih glazbala koji si mogu dozvoliti ekstravagancije, izlete u nepoznato, rizik. Nakon što je savladao tehniku sviranja tamburice, Novosel je odlučio naučiti više o njezinim još neistraženim mogućnostima i uputio se na jazz studij u Sjedinjene Američke Države gdje je diplomirao, ali koliko je god on naučio o univerzalnim principima jazz glazbe koji se mogu primijeniti na bilo koje glazbalo, toliko su njegovi učitelji od njega naučili o specifičnostima tamburice i glazbe u kojoj je ona dominantno glazbalo. Hojsak je, pak, jedan od naših rijetkih, klasično obrazovanih jazz kontrabasista koji često poteže gudalo i svira arco što daje posebnu dimenziju njegovim izvedbama i pruža mu veće mogućnosti izražavanja. Upravo ta mogućnost je važna za stvaranje dua koji ne bi bio toliko zanimljiv da svira samo prstima. Kao i Novosel, iz svog instrumenta izvlači ono najbolje. Tehnika arco omogućava mu sasvim novi pristup izvođenju improvizacijske glazbe, drukčiji zvuk, mogućnost virtuoziteta, senzibilnost tona.

Međunarodna senzacija

Duo Bow vs Plectrum nastao je 2016., slučajno. Pri povratku iz Amerike Filip Novosel je počeo češće surađivati s Tihomirom Hojsakom. Zajedno su svirali u raznim ansamblima te su shvatili da vole istu glazbu i odnos prema izvedbama. Tako se rodila zamisao o nesvakidašnjem ansamblu - duo tambure i kontrabasa - koji bi predstavljao glazbu Hrvatske i šire regije diljem svijeta. Prvim albumom, »Bow vs Plectrum«, za koji je plan bio da se pokažu kao kompletni glazbenici: skladatelji, aranžeri, virtuozni instrumentalisti, postigli su trenutačan uspjeh, koji je vrlo brzo prerastao u međunarodnu senzaciju. Godinu dana kasnije objavili su drugi album, »Strings Only«, snimljen uz gudače Zagrebačke filharmonije. Mediji su taj album prepoznali kao novi hrvatski kulturni brend. Njihov treći album, »Perle«, objavljen 2018., rezultat je suradnje s najpoznatijim hrvatskim kantautorom Zlatanom Stipišićem Gibonnijem. Duo je nagrađen glazbenom nagradom Porin za najbolju instrumentalnu izvedbu skladbe »Divji cvit«. Godine 2021. objavili su četvrti album, »Traditional Songbook«. Taj album ističe raznolikost hrvatske tradicijske glazbe, posebice skladbom »Hojsak Linđo« koja spaja indijski konnakol i dubrovački tradicijski ples linđo. Tu je skladbu prepoznao indijski veleposlanik u Hrvatskoj, g. Raj Srivastava, te ih je preporučio za turneju kulturne razmjene, koju je duo ostvario u studenome 2023.

U međuvremenu, duo je nastavio suradnju s Theodosiijem Spassovim s kojim je snimio svoj prvi album uživo, »Duckling Soup«. Album je predstavljen u Hrvatskoj i Bugarskoj te je privukao pozornost maestra Matije Fortune, šefa-dirigenta Tamburaškog orkestra Hrvatske radiotelevizije, koji im je predložio koncert s tamburaškim orkestrom. Za tu prigodu Hojsak i Novosel pripremili su aranžmane za tamburaški orkestar, u sklopu projekta nazvanog »Duckling Soup Rearranged«, što je rezultiralo novim albumom.

Nestandardni standardi

Iako su prvenstveno posvećeni obradama tradicijske glazbe, za ta su izdanja snimili i izvedbe jazz standarda te klasičnih i vlastitih, ali i Gibonnijevih skladbi. Snimajući te albume, ali i u drugim situacijama, ostvarili su suradnje s uglednim glazbenicima raznih žanrova, kao što su Žan Tetičkovič, Theodosii Spassov, Matija Dedić, Elvis Stanić, Miroslav Tadić, Vlatko Stefanovski, Monika Leskovar, Ismail Lumanovski, Damir Urban, Gibonni, Neno Belan, Pero Galić, Božo Vrećo, Klapa Cesarice, ansambl LADO, Tamburaški orkestar HRT-a i članovi Zagrebačke filharmonije.

Na njihov je repertoar, između ostalog, utjecalo to što su obojica završili klasične srednje škole i akademije. Iz klasičnih djela usvojili su skladateljske tehnike, ali i ukus i repertoar. Primjer je skladba »Cvate ruža rumena« velikog hrvatskog skladatelja Ivana Zajca. No, oni im pristupaju na osebujan način, blizak njihovom poimanju glazbe i prilagođen specifičnoj formaciji. Osim toga, ne zapostavljaju jazz standarde, što je bio važan segment djelovanja u početku rada dua. Svirati standarde na nestandardan način, njihov je moto. Primjer je obrada skladbe »Donna Lee« Charlieja Parkera (u nekim izvorima kao autor je naveden Miles Davis). Te ih skladbe, između ostalog, nadahnjuju u skladateljskom radu.