Nakon godina provedenih na terenu, u javljanjima uživo i reporterskom radu za informativni program RTL-a, Tea Mihanović ove je jeseni napravila novi televizijski iskorak. Preuzela je voditeljsku ulogu u novoj emisiji "RTL Scena", formatu koji gledateljima donosi priče iz svijeta poznatih, ali pritom pokušava ići korak dalje od klasičnog celebrity sadržaja i pokazati ljude "iza kulisa". Za Mihanović je to ujedno i prelazak iz svijeta u kojemu su sadržaj činili požari, potresi i različiti politički događaji u potpuno drukčiju dinamiku televizijskog studija, gdje je sada ona u središtu kadra. Ipak, iza novog voditeljskog angažmana ostaje novinarsko iskustvo koje je gradila godinama, od studija politologije do informativnog novinarstva i javljanja uživo iz Hrvatske i inozemstva. Posebno mjesto na tom putu zauzima i New York, grad u koji se, kako sama kaže, zaljubila i kojem se rado vraća.

Odakle "Scena"? Kako je do nje došlo, kako ste se odlučili na takav korak?

- "Scena" je došla prirodno nakon godina rada na terenu. I dalje jako volim informativu i reporterski posao, ali kada se otvorila mogućnost da napravim iskorak prema studiju i dobijem priliku voditi novi format, nisam dvojila. Privukla me mogućnost da isprobam nešto novo, naučim još jednu televizijsku vještinu i pokažem jednu svoju opušteniju, nasmijaniju stranu, koju gledatelji dosad nisu imali priliku toliko upoznati. Ulasku u studio se veselim, ali ostajem i u informativnom programu. Na relaciji teren - studio želim nastaviti davati glas ljudima čije priče javnost treba čuti, poput one o Zagrebačkim mažoretkinjama, koje su mi se u razgovorima otvorile o seksualnom uznemiravanju - a trener je priveden i slučaj je u rukama Županijskog suda. S druge strane, želim donositi vedriju stranu tjedna ljudima u domove - kroz format "RTL Scene" i vikend-relaksaciju, koja nam svima ponekad dobro dođe.

Dojmovi nakon prve epizode?

- Naravno da vidim stvari koje bih sljedeći put napravila drukčije. Ovo mi je prvi put u studiju i upravo zato na "Scenu" gledam kao na veliku priliku za rast i učenje. Drago mi je što smo kroz prvu emisiju mogli vidjeti kako publika diše, a reakcije su bile jako lijepe. Mislim da je RTL-u takav format neko vrijeme nedostajao, nešto uz što se nakon cijelog tjedna informativnog programa možeš opustiti, nasmijati i zaviriti iza kamera u život ljudi koje poznajemo s televizije. Meni je posebno ostala priča bivše Miss Hrvatske Ivančice Pahor, koja je vrlo otvoreno govorila o svojoj borbi s rakom. Takve priče pokazuju da iza poznatih lica uvijek postoji neka puno dublja i osobnija priča - i da se svi borimo s nečim svojim.

Godinama ste kao reporterka ulazili u kadar dok se iza vas događala priča, sada ste kadar vi. Što vam je zapravo veći izazov, teren ili studio?

- Teško mi je reći što je veći izazov jer su izazovni na potpuno različite načine. Teren donosi adrenalin, nepredvidljivost i situacije u kojima se jednostavno moraš snaći u hodu. Radila sam javljanja u različitim okolnostima, od požara i potresa do nedavnog javljanja iz New Yorka u povodu 11. rujna, i nikad ne znaš što će se dogoditi sljedeće. Studio je drukčija vrsta izazova jer nemaš vanjske okolnosti koje ti odvlače pažnju, nego si u fokusu ti. Primijeti se svaki pokret, izraz lica, ton glasa i svaka gesta. Upravo zato mi je studio odlična prilika da dodatno radim na sebi i usavršavam javni nastup.

RTL

Dolazite iz "ozbiljnog", informativnog, novinarstva. Što iz tog iskustva želite prenijeti u "Scenu" i kako, prema vama, izgleda ozbiljno novinarstvo kada je tema showbiz?

- Teren me psihički ojačao. Mislim da me naučio prije svega snalažljivosti. Kad radite live, morate biti spremni na sve, a gledatelju u tom trenutku nije važno što se događa iza kamere. Tu naučiš ostati fokusiran bez obzira na okolnosti. I u showbizu mi je važna ta novinarska znatiželja. Zanimaju me ljudi koji su poznati, ali još više ono što se krije iza njihove javne slike. Posebno su mi zanimljive priče ljudi koji su prošli kroz teške situacije i uspjeli ih prevladati. Kada takvu priču čujemo od osobe koju prepoznajemo, možda nam je lakše s njom se poistovjetiti i pomisliti: ako je ona uspjela proći kroz to, možda mogu i ja.

Tko je osoba koju biste najviše voljeli dovesti pred kameru "RTL Scene"?

- Voljela bih dati prostor mladim ljudima koji se tek pokušavaju probiti i pronaći svoje mjesto. I sama znam koliko znači kada dobiješ platformu na kojoj možeš pokazati svoj glas, trud i ono što radiš. Nekad je dovoljna jedna prilika da netko napravi velik korak naprijed, a lijepo bi mi bilo da "Scena" bude mjesto na kojem ćemo takve ljude otkrivati. Mogu otkriti da u novoj epizodi donosimo i priču o mladom pjevaču Roku Blaževiću, koji je prošlog tjedna nastupio na dodjeli nagrade Emmy u SAD-u. To je lijep primjer mlade osobe koja daje sve od sebe da ostvari svoje snove.

S najavom vašeg novog angažmana stiglo je puno komplimenata na račun izgleda i stila. Istodobno iza vas stoje politologija, Bruxelles, novinarstvo i nagrada Europske komisije. Smeta li vam kada se kod televizijskih voditeljica izgled u javnosti primijeti prije profesionalnog iskustva?

- Svi se mi volimo osjećati dobro u svojoj koži i lijepo je kada netko udijeli kompliment. Mislim da je svakoj ženi to lijepo čuti. Ali izgled ponekad znači i da se moraš još više dokazivati kako bi pokazao što sve stoji iza njega. Danas više ne uzimam toliko k srcu komentare kojima me se pokušava omalovažiti. Znam koliko sam godina učila, radila i gradila svoj put. Više me rastuži činjenica da i dalje postoji takav odnos prema ženama, posebno na Balkanu. A, iskreno, žao mi je i ljudi koji imaju potrebu sjediti iza tipkovnice i "spuštati" nekoga koga uopće ne poznaju. Mislim da čovjek koji je zadovoljan vlastitim životom nema potrebu omalovažavati tuđi.

Kad smo kod politologije i Bruxellesa, jeste li u nekom trenutku ozbiljno zamišljali karijeru potpuno izvan televizije?

- Apsolutno. Televizija nije bila jedini put koji sam zamišljala za sebe. Radila sam u Bruxellesu u sklopu Erasmus prakse kao projektna menadžerica u jednoj nevladinoj organizaciji, a onda sam i kao Robert Schuman stipendistica radila u komunikacijama Europskog parlamenta. U jednom trenutku u Bruxellesu sam stvarno počela graditi svoj mali život, a privlačila me ideja karijere u međunarodnim odnosima. Studirala sam i u Firenci, radila na europskim projektima i dugo me privlačio taj svijet. Ali nešto me uvijek vuklo natrag kući i prema novinarstvu. Danas vjerujem da treba poslušati ono što ti iznutra govori da je tvoj put. Ako vjeruješ u dobro i radiš ono što voliš, nekako se počnu otvarati i prilike koje nisi mogao planirati.

Jedan vas je pratitelj vrlo izravno upitao kako ste dobili posao, a vi ste mu odgovorili prilično detaljnim pregledom svog profesionalnog puta. Zašto vam je bilo važno odgovoriti umjesto samo prijeći preko tog komentara?

- Inače ne odgovaram na takve komentare, ali taj me gospodin nije vrijeđao. U njegovim se pitanjima ipak osjećala predrasuda, pa sam osjetila potrebu zauzeti se za sebe i svoj trud. Nitko nije dužan dokazivati svoj životopis, ali iza svakog uspjeha koji izgleda kao da se dogodio preko noći stoje godine rada.

Čujemo da ste svoj drugi dom pronašli u New Yorku, odakle ste nedavno radili i reportažu u povodu 11. rujna. Možete li se jednog dana zamisliti tamo zastalno ili je Hrvatska ipak mjesto kojem se uvijek vraćate?

- Studirala sam u Firenci, živjela i u Belgiji, a u New Yorku sam se zaljubila, pa svaki od tih gradova na neki način nosim sa sobom. Nije mi teško zamisliti da bih u nekom od njih mogla graditi život jer dio mene je ostao na svakom tom mjestu. Mislim da se čovjek s vremenom nauči snaći kamo god ga život odvede. Moraš ponijeti svoje sunce sa sobom, svoju vedrinu i otvorenost prema ljudima. Ali koliko god voljela putovanja i koliko god me privlačili drugi gradovi, doma je ipak doma. To je mjesto kojem se uvijek vraćaš. n