Dugu karijeru Pips, Chips & Videoclipsa označili su antologijski albumi, pjesme koje su odgojile generacije fanova i koncerti koji iz godine u godinu potvrđuju reputaciju Pipsa kao jednog od najuzbudljivijih sastava na domaćoj sceni. Kultna alt-rock grupa u Osijek stiže u petak, 18. rujna, kada će u dvorištu Prehrambeno-tehnološkog fakulteta ljeto dobiti veliku koncertnu završnicu uz TOBIMIMOGLY, Zoster i Pipse.

Uoči koncerta s Dubravkom Ivanišem Ripperom razgovarali smo o pogreškama, promjenama, autorstvu, utjecaju očinstva na njegov pogled na ono što radi, perfekcionizmu, fanovima i svemu onome što se događa kada se svjetla pozornice upale. Jer, kako frontmen legendarnog zagrebačkog benda kaže, dok je u "civilnom" vremenu uglavnom frustriran vlastitim limitima i manama, na bini su Pipsi - svjetski šampioni.

Kada pogledaš sve što su Pipsi napravili, postoji li nešto što si u određenom trenutku smatrao pogreškom, a danas misliš da je ta pogreška bila nužna?

- Većinu života provodimo klateći se između manje i više loših odluka. Tako gledajući, uvijek smo u poziciji manje ili veće pogreške, izbjegavajući one kardinalne. U artističkom smislu, s druge strane, pogreška je svjedočanstvo rada, upiranja, ona ne samo što je neizbježna nego je i nasušno potrebna u kompozitorskom zanimanju i u bendovskoj družbi. Svemu dobrome što se rodilo, prethodila je pogreška. Uostalom bez nje ne bismo ni imali kriterij za ono dobro. Pogreška je tako pokretač svemira.

Zašto ste prethodnih godina odlučili nekim vašim starim stvarima, poput "Ljubavi" i "Mafije", dati novo ruho?

- I za jednu i za drugu držim da su dobre pjesme koje smo s vremenom prerasli, što je normalno i očekivano. Samo smo ih recentno prilagodili svojim godinama. Sada su puno, puno bolje.

U kojoj je mjeri očinstvo utjecalo na tebe u profesionalnom smislu, odnosno na glazbu Pipsa?

- Kao što je Hrga nedavno kazao – želim svoju kćer učiniti ponosnom. Svaki otac zna koliko je to zeznut zadatak. Ako treba, za taj ću pothvat popiti i batine, to nikad nije bio problem. To drugo uzmimo metaforično, nismo svi boksači.

Koliko vremena dnevno otprilike provedeš u studiju? Voliš li više biti jedini potpisnik pjesme ili doprinos članova benda?

- U studiju provodim puno manje nego prije, ali to ne znači da ne radim cijeli dan. Jer se nečega najčešće dosjetim u tramvaju i u snu, na probi puno rjeđe. A što se autorstva tiče, najbolje pjesme nisam potpisan solo i to je odgovor na pitanje. Ne zanima me moj ZAMP, nego da smo jeben bend.

Kako ti danas djeluje činjenica da si svojedobno dva puta godišnje imao deset novih pjesama? Vidiš li perfekcionizam kao manu ili vrlinu?

- Upozorio bih čitatelje da se pozivaš na moju izjavu o dobu prije benda, naime, toliko sam pjesama godišnje radio s 15 godina. Usput, slažem se, veliki autori pišu 50+ pjesama (to ne znači da ih sve i izdaju) godišnje i mnoge nisu genijalne. Treba sebe podnijeti kad nisi dobar, za to je baš potrebna mentalna snaga i samouvjerenost, te samo nastaviti šljakati, šljakati i šljakati. Jedino ćeš u tome slučaju na kraju priče potpisati ozbiljan katalog.

Koliko je za Pipse važna promjena kao takva i koliko je hrabrosti potrebno za nju? Koliko se zapravo čovjek ili bend moraju promijeniti da bi ostali isti, svoji?

- Ovisi od slučaja do slučaja. U pravu si, Pipsi se moraju stalno mijenjati kako bi preživjeli, to je naš modus operandi. Divim se, lupam, AC/DC-ju, kako je moguće da netko drvi jedno te isto pola stoljeća?! Ja to zbilja ne mogu, brzo mi dosadi. Poludio bih da pronađem dobitnu formulu, prestao bih se baviti ovime. Muzikom se bavim samo zato što sam uvjeren, a za to imam i čvrste dokaze, da nemam pojma o pojmu. Kad nešto znaš, idi dalje. U nepoznatom je zabava. Idi tamo gdje ti izmiče tlo pod nogama. Jedino na taj način ostajemo kreativni.

Što si naučio o fanovima iz komunikacije s njima na društvenim mrežama, ali i iz rezultata anketa na vašoj web-stranici? Određuju li te fanovi i hejteri na određeni način kao autora i izvođača?

- Velikom su većinom educiraniji i pametniji od nas, ukratko. To nam, naravno, imponira. Ali usto nas prirodno sljeduje i vrlo visok nivo njihove zahtjevnosti i visokih standarda, tako da imam osjećaj da mi nikada ni slučajno ne smijemo fejlati ni po kojoj točki dnevnog reda. Od nas se stalno i pod normalno očekuje top-nivo svega u što se upuštamo. Ne jednom mi je Yaya znala reći "ovi tvoji su malo drukčiji". Jesu, bogme jesu, ooo, znam kako mi je.

Koja su te se glazbena, filmska/TV i književna djela dojmila u posljednje vrijeme? Jesi li pohodio koji dobar koncert?

- Stid me to reći, ali ne sjećam se. A neobično se trudim konzumirati sve navedeno. Jer me, u konačnici, inspirira, poglavito teatar i knjige. Uvijek si govorim da valjda nije sve tako loše, nego nemam sreće i uvijek krivo odaberem. Uglavnom, očito je u meni problem, jer riječ je o baš respektabilnom postotku fulanaca koje sam odradio. Evo, Gorillaz su imali dobar show na InMusicu.

Koja ti tvoja stvar zvuči kao najbolja pjesma za kraj ljeta? Kakav nastup može očekivati osječka publika 18. rujna? Kako kod vas izgleda proces odabira pjesmama kad sastavljate set-listu i mijenja li se ona ikad tijekom samog koncerta?

- Redoslijed pjesama najvažniji je igrač na koncertu. On komandira emocijama, kako publike tako i benda, pritom crtajući neku imaginarnu idealnu putanju od starta do cilja. Tog se redoslijeda prilično rigidno držimo i ne mijenjamo ga jer dokazano radi. Veseli nas svirka u Osijeku, lijepo ćemo vas zabaviti.

Što Pipsima znače žive svirke? Možeš li nam približiti kako se osjećaš neposredno prije nastupa te dok si na stageu s dečkima iz benda?

- Velim, 90 % "civilnog" vremena frustriran sam svojim limitima i manama. Pokušavam ih zagladiti, popraviti. Ali kad se popnemo na stage, onda smo svjetski šampioni, nema boljih od nas. Takvo nam je zanimanje, ne oprašta. Uvjeren sam da to treba biti tako i nikako drukčije.

Postoji li još uvijek netko komu nešto želiš dokazati? Može li inat uopće biti dobar motiv za bavljenje umjetnošću?

- Nemam se potrebu dokazivati, osim sebi. Dišpet radi eventualno prvih 15 minuta utakmice, a profi mora biti spreman i za penale na kraju. Često sam pod dojmom da se to nešto ponajprije bavi mnome te kako moj voljni moment i nije presudan.