Bruna Papić: Slike evakuiranih ljudi, dok sam živa, neće napustiti moj um
U trenutcima omiškog požara slika je govorila sve, a naša je, bez lažne skromnosti, bila bez greške
Bruna Papić jedno je od prepoznatljivijih lica informativnog programa Nove TV, novinarka i reporterka koja gledateljima donosi priče iz Splita i Dalmacije. Novinarski put počela je graditi u Dubrovniku, najprije na radiju, a iskustvo je stjecala i na televiziji, gdje je prošla različite novinarske formate. Iako je karijeru započela u sportskom novinarstvu, s vremenom se okrenula širokom spektru društvenih i informativnih tema. Za svoj rad dobila je i nagradu Hrvatskog novinarskog društva "Siniša Glavašević" za televizijsko novinarstvo, potvrdivši kvalitetu i ozbiljnost svog reporterskog rada.
Bila je među prvima na terenu nakon dojave o požaru u Omišu. "Bili smo prva televizijska ekipa koja je stigla blizu požarišta. Jednostavno, mislim da smo u prometu imali sreće, ali prije svega – jako dobru procjenu situacije. Čim je stigla prva fotografija vatre u Lokvi Rogoznici, pogledala sam vremensku prognozu i odmah je bilo jasno da će noć biti duga. Javila sam snimatelju i otprilike pola sata nakon dojave o požaru bili smo tamo. Dok smo se vozili, nisam znala da idemo na požar stoljeća. Kad smo stigli, shvatila sam u što će se pretvoriti. I zaista, noć je bila preduga. Oka nismo sklopili od 21 sat do 22 sata sljedećeg dana. Mislim da još uvijek nismo svjesni što smo napravili", rekla nam je Bruna.
Snimke obišle svijet
Ističe da, kad na terenu vlada kaos, u glavi mora biti mir. Opisala je kako je izgledala ta večer na terenu. "Ta noć u Omišu dobrim je dijelom bila improvizacija. Službenih informacija prvih sati gotovo i nije bilo. Prvo javljanje uživo imali smo u Večernjim vijestima, u 23.25. Samo desetak minuta poslije vatra je počela gutati poziciju na kojoj smo se tada nalazili. Policijski punktovi su se pomicali kako se vatra širila, a stotine ljudi vozile su i pješačile do dvorane u koju su trebale biti smještene. Vatra je u tim trenutcima nekoliko kilometara daleko, ali žar i pepeo padaju po vama i oko vas, ljudi su u panici", kazala je.
Bruna je nahvalila kolegu snimatelja Tonija Meštrovića, koji je i u tim uvjetima snimio neke od najkvalitetnijih TV trenutaka. Bruna kaže da je njih dvoje u svakom trenutku čuvalo leđa jedno drugome i da nisu ni u jednoj situaciji pokleknuli. "Na terenu smo kao jedno i samo pogled je dovoljan za komunikaciju. Često si znamo doslovno pročitati misli i takav odnos naposljetku mora rezultirati kvalitetno odrađenim i prepoznatim poslom. Tonijeve snimke obišle su svijet, objavio ih je CNN, što je jedan od najponosnijih trenutaka moje karijere. Jako veliku podršku imali smo od cijele redakcije. Urednica Martina Bolšec Oblak nije spavala i bila je na vezi sa mnom. Uz to i slijepo pridržavanje sigurnosnih mjera, najsigurniji ste reporter na svijetu. Ali tu još ni pola posla nije odrađeno jer vas čekaju jutarnje izvanredne vijesti, dvoje redovite i Dnevnik, koji je toga dana trajao čak dva sata", kazala je. Na pitanje što je najteže u izvještavanju s požara, Bruna kaže da su to uvijek emocije. "Slike evakuiranih ljudi, dok sam živa, neće napustiti moj um. Ovo su tereni na kojima biste najradije plakali s njima. Odgovornost prema javnosti za mene je uvijek ista, o kojoj god temi se radilo. I tu treba biti odmjeren i oprezan. Ne želimo senzaciju, a kamoli (nenamjerno) uplašiti nekoga", kazala je.
Najvrjednija iskustva
Ističe da se s društvenim mrežama odavno nitko ne može natjecati u brzini, ali reporterska ekipa ima ono što društvena mreža nikada neće dostići - iskusan tim, znanje, provjerene kontakte i "živog" čovjeka koji svjedoči povijesti. "Samo nekoliko korisnih informacija i više je nego dovoljno za dobar prijenos situacije na terenu. U trenutcima omiškog požara slika je govorila sve, a naša je, bez lažne skromnosti, bila bez greške", kaže ona.
Ljubav prema reporterskom poslu Bruni se razvila s vremenom i, kako kaže, sad se ne može zamisliti nigdje nego na terenu. Ona je iz radijskih i televizijskih studija otišla na teren - iz štikli u gumene čizme, iz odijela u vjetrovke i kabanice. Objasnila je da teren ima dušu i život te je šarolik i daje uvid u ljudske sudbine i zanimljive priče do kojih na nekom drugom poslu nikad ne bi došla. "Ljudi koje upoznajem oplemenjuju, upozoravaju i vesele. Puštaju nas u svoj dom i to su najvrjednija iskustva", objasnila je i dodala da je reporterski posao na terenu često i improvizacija.
Otkrila je i što je, po njoj, najvažnija osobina dobrog televizijskog reportera. "Kombinacija znatiželje i visok stupanj razvijenosti socijalne inteligencije. Brzina dođe s vremenom i s njom treba biti jako oprezan jer lako izgorimo u želji", otkrila je. Kako kaže, nikad nije problem s konstruktivnom kritikom koja dolazi od starijeg kolege koji je prošao televizijsko sito i rešeto. "Takve uvijek prihvaćam i rado ću poslušati argumente i savjete. Ove na koje vi mislite ne čitam, a pritisak ne osjetim. Samo ponekad od same sebe. A pogreške ćemo priznati i sutra ispraviti", kazala je.
Ovladati adrenalinom
Bruna objašnjava da svaka vrsta terena sa sobom nosi različite izazove. "U ljudskoj je naravi da osjeti tuđu tragediju i takve priče uvijek izazovu jače emocije, posebno ako su djeca u pitanju. Jedino na njih ne mogu ostati imuna. U globalu smatram da je svaki posao stresan onoliko koliko mu dopustite", tvrdi ona.
Kada joj stigne dojava o velikom događaju, Bruna nam je otkrila što se zapravo događa prije nego što se uopće pojavi pred kamerom. "Takve dojave često dođu pretkraj našeg uobičajenog radnog dana, a baš tad smo cijeli dan bili na Braču, također na požaru. Stigli smo kući i za sat vremena opet bili na cesti. Prije nego zasvijetli crvena lampica na kameri, pokušavam ovladati kreativnim neredom u svojoj glavi. Za svaki teren imam spremna dva-tri kontakta koja mi mogu pružiti bilo kakvu pomoć. Na putu do lokacije za uključenje u Vijesti dobro sam opažala, a, ako bi osjetio nervozu, kolega bi nabacio jedan u nizu glupih viceva, kojih ima na bacanje i provjereno razbijaju napetost. Kad smo stigli, jednostavno sam prepričala što se zbiva i prenijela upute službi na terenu. Nema tu puno mudrovanja, samo treba znati ovladati adrenalinom", kaže ona.