Dok su njegovi vršnjaci živjeli od starih hitova, on je ponovno riskirao
Deset godina nakon objave, "Blackstar" više nije samo posljednji album Davida Bowieja. Postao je jedno od rijetkih glazbenih djela koje je u trenutku izlaska promijenilo značenje gotovo preko noći. Objavljen 8. siječnja 2016., na Bowiejev 69. rođendan, dočekan je kao hrabar iskorak jednog umjetnika koji ni nakon pola stoljeća karijere nije pristajao na ponavljanje. Samo dva dana kasnije Bowie je preminuo od raka, bolesti koju je skrivao od javnosti. Od tog trenutka Blackstar više nije bio tek novi album – postao je umjetnički oproštaj. Da nije bilo okolnosti koje su uslijedile, album bi i dalje bio fascinantan. Bowie je okupio njujorške jazz glazbenike predvođene saksofonistom Donnyjem McCaslinom i zajedno s producentom Tonyjem Viscontijem stvorio zvuk koji spaja art rock, eksperimentalni jazz, elektroniku i avangardu. Umjesto da se osloni na nostalgiju, napravio je nešto potpuno novo. U trenutku kada su mnogi njegovi vršnjaci živjeli od starih hitova, Bowie je ponovno riskirao.
Naslovna skladba traje gotovo deset minuta i od prvih sekundi jasno daje do znanja da ovo nije album za usputno slušanje. Mračni ritmovi, nagle promjene tempa i zagonetni stihovi stvaraju osjećaj nelagode, ali i znatiželje. S druge strane, Lazarus, danas jedna od najpotresnijih pjesama njegove karijere, nakon njegove smrti dobila je sasvim novo značenje. Stih »Look up here, I'm in heaven« danas zvuči gotovo nestvarno, kao da je Bowie unaprijed znao kako će publika slušati njegove posljednje riječi.
Ipak, Blackstar nije album koji govori samo o smrti. U njemu se jednako snažno osjećaju znatiželja, umjetnička sloboda i želja za istraživanjem. Bowie nije želio zatvoriti karijeru najvećim hitovima ni sentimentalnim osvrtom na prošlost. Otišao je stvarajući nešto što nitko nije očekivao. Upravo zato Blackstar deset godina poslije ostaje više od albuma. To je posljednje veliko djelo umjetnika koji je cijeli život odbijao stajati na mjestu. Umjesto oproštaja u klasičnom smislu, Bowie je publici ostavio zagonetku – album koji sa svakim novim slušanjem otkriva još jedan skriveni sloj. Malo je glazbenika koji su uspjeli vlastiti kraj pretvoriti u umjetnost. David Bowie jedan je od njih.