Dok algoritmi oblikuju navike slušanja, a umjetna inteligencija svakodnevno stvara nove pjesme, Tannu Tuwa predstavlja "Illusions", album nastao potpuno suprotnim putem, kroz spontanost, improvizaciju i ljudsku kreativnost.

Tannu Tuwa nije klasičan bend, već međunarodni kolektiv umjetnika okupljenih oko zajedničke želje za istraživanjem neograničenog glazbenog prostora. Kolektiv predvode Zoran Pars Vujanović, Ivan Dugandžić i Gianluca Pellerito, uz Desideriju, Jacoba Bergsona kao glazbenog producenta projekta te brojne suradnike koji sudjeluju u stvaranju i izvedbi. Tannu Tuwa sebe opisuje kao kolektiv pojedinaca okupljenih oko istog interesa za istraživanje neograničenog glazbenog krajolika.

Objavljen na vinilu i digitalnim platformama, "Illusions" donosi jedno od najambicioznijih i najintrigantnijih suvremenih glazbenih ostvarenja domaće alternativne scene. Svoj glazbeni izričaj opisuju kao spoj future punka, techna, elektronike i avangardnog eksperimenta. Njihova glazba nastaje u trenutku, bez unaprijed zadanih granica, oslanjajući se na intuitivno stvaranje, istraživanje zvuka i energiju zajedničkog muziciranja. Upravo zato svaki album, jednako kao i svaki koncert, postaje jedinstveno iskustvo koje se ne može ponoviti. Jednaku važnost kao samoj glazbi kolektiv pridaje vizualnom identitetu i live izvedbi, zbog čega njihovi nastupi funkcioniraju kao multimedijalni performansi koji spajaju zvuk, sliku i improvizaciju te publici svaki put donose novo iskustvo. Posebnost albuma "Illusions" leži upravo u njegovoj autentičnosti. Sve pjesme i pripadajući videozapisi snimljeni su uživo, bez proba, bez naknadnih korekcija i bez pokušaja da se glazba prilagodi tržišnim očekivanjima. Umjesto savršenstva, Tannu Tuwa bira iskrenost trenutka.

Uz album je objavljen i "Illusions LP Film 29.6.2026.", filmski zapis koji donosi detaljniji pogled iza kulisa nastanka albuma. Film otkriva kreativni proces, promišljanja članova kolektiva te ideje koje stoje iza projekta koji autentičnost postavlja u samo središte umjetničkog stvaranja. Film je snimljen u Clouds Hill studijima u Hamburgu pod produkcijskom palicom Darka Škrobonje. Live snimka bilježi autentičan kreativni proces benda, koji ističe kako svoje pjesme ne uvježbava, već ih stvara spontano, u samom trenutku izvedbe. Film je montirao Sandro Baraba, a vizualni identitet kolektiva potpisuje Petra Ana Čubelić. Posebnost kolektiva Tannu Tuwa leži u tome što cjelokupnu produkciju realizira samostalno, zadržavajući potpunu autorsku kontrolu nad svim fazama rada, od nastanka ideje do konačne izvedbe.

Album je rezultat međunarodne suradnje glazbenika iz Hrvatske, Italije, SAD-a i Švedske. Sniman je u renomiranom Clouds Hill Recordings studiju u Hamburgu, a mastering je realiziran u legendarnom Bunker Studiju u New Yorku pod vodstvom Alexa DeTurka, poznatog po suradnjama s umjetnicima poput Davida Bowieja i D'Angela. Kolektiv pokreće i svoj webshop, gdje će fanovi moći direktno kupovati ploče, glazbu, merch, odjeću, ručno izrađene gongove i slično. Poslušajte novi album na svim streaming servisima https://ditto.fm/illusions-lp), a BTS video pogledajte na: ILLUSIONS LP Film.

Album nosi naslov "Illusions". Kad danas pogledate svijet oko sebe, koja vam se iluzija čini najupornijom – ona društvena, umjetnička ili osobna?

- Umjetničkih Iluzija ima previše, međutim, dobra umjetnost nas iznenađuje i šokira, tjera nas da preispitamo vlastite zablude. Najupornija bi bila društvena iluzija, konstantna vjera u napredak kroz političke lidere i današnje influencere, privid potpune slobode u umreženom svijetu. Gledamo ideju kontroliranog stada koje se kreće u masi, obično nema svoje razmišljanje i zaključke već sluša isključivo neku osobu s društvenim statusom kao što su "stručnjaci", celebi ili ono najgore vjeruje da mu politika i carevi vode život za bolje sutra. Ne sluša sebe niti osjeti svoje unutarnje signale. Ne propitkuju ništa i prilično su nezainteresirani za nove poglede na život, daljnje učenje ili Istinu. Učimo kroz povijest i zaključujemo da su mase uvijek bile u krivu i obično pratile poremećene osobe velikih manipulativnih mogućnosti o kojima dan danas uče našu djecu kao herojima. Uvijek su u manjini bili oni koji su u pravu, a velika većina im nije vjerovala. Ali i povijest "pišu" i mijenjaju pobjednici, pa sad vi zaključite koju iluziju birate prvu. Društvena iluzija stvara percepciju da tehnološkim razvojem dobivamo više mudrosti, znanja, pravednosti, bolju liječničku skrb. Međutim, uvođenjem visoke naponske tehnologije kompletno distorziramo naš prirodni puls života, našu životnu frekvenciju koja je ionako oteta, te kompletno predajemo kontrolu nad našim životima. Kompletno zanemarujemo prirodu i Božje zakone. Najveća, najbolja, najbrža tehnologija ikad kreirana je u nama samima. Ne postoji brži i jači kompjutor od čovjekove svijesti. Svijest je inteligentno biće koje je u svima nama. Dandanas nemamo konkretne dokaze našeg postojanja, osim nagađanja, velikih priča znanosti koje običnu bivaju plaćene da pišu ono što paše samom narativu nadležnih, ljudi žive u iluziji da su izlaskom iz državne škole kompletno pokupili svu mudrost i pamet postojanja i da su nastali od majmuna. Međutim, ne samo da nisu taknuli površinu već su ih odveli u kompletno drugom smjeru da se izgube još više. Naučili su vas da radite i slušate. Teško je ako vas cijeli život uče da je snijeg bijele boje, pa zamislite 20 godina poslije netko vam ipak kaže: "Znaš, boja snijega nije bijela, već crna." Tko bi vam povjerovao? Drevna učenja, distopijska literatura i poezija ogoljuju društvene laži koje uzimamo zdravo za gotovo. Tragikomika je da su ljudi spremni isušiti mora i rijeke koje znače život radi UI tehnologije koja im je gurnuta da se igraju ne bi li još više zakržljali, pogubili se, bili brži u životu, a manje razmišljali svojom glavom. To nam govori da nam je stanje svijesti kompletno oteto, izmanipulirano ili imamo posla s neljudskim entitetima kojima ionako ugroženi prirodni resursi ne znače ništa, te svjesno guraju cijeli svijet u nepovratan ponor civilizacija. Osobna iluzija je zeznuta disciplina, ako ne vidimo dalje od svog ega. I vjerojatno i najbrutalnija. Cijeli život se tražimo, borimo, nikad se ne nađemo, ostajemo sami, nepoželjni od društva, umiremo sami... Surova stvarnost. Samo rijetki pronađu mir. Dobar primjer egoista su političari. Oni znaju da ništa ne mogu promijeniti, da moraju slušati i raditi što im se kaže izvana. Prodali su našu zemlju i vodu, ali i dalje nas svjesno lažu i guraju u ponor. I dalje rade na štetu svih samo ne sebe. Sve se vrti oko njih, gledaju vas u oči i besramno lažu. Najveći neljudski ološ koji hoda planetom Zemljom, plus cijela ta njihova hobotnica. Iako oni su samo glumci na prvoj liniji u odijelu i kravati. Priča je puno kompleksnija. Ali okrenimo se sebi, ugasimo TV, slušajmo sebe i vratimo se na minimalne tehničke postavke, gdje svako pitanje ima odgovor u obliku slike, vizije, događaja, unutarnjeg glasa ili sna.

U vremenu u kojem se glazba može tehnički "proizvesti" brže nego ikad dosad, vi ste odlučili snimiti album uživo, bez klasične sigurnosne mreže. Što vam je takav način rada omogućio, a što vam je oduzeo?

- Omogućio nam je neograničenu dostupnost kreativne energije. Svakako jednu dozu napetosti u početku. Treba vremena i rada na sebi kako bi u danom trenutku isporučili sve što je u nama, duboko iz naše podsvijesti. Danas, to je već dio našeg postojanja. Ništa drugo ne postoji u tom trenutku, potpuna sloboda izražavanja, sam sa sobom i plemenom koje ima zajednički fokus. Bitno nam je da isporučujemo što više materijala i bitno je da isporučujemo kad osjećamo da je to potrebno. Slobodno mogu napomenuti da brže kreiramo album ili pjesmu nego bilo koji dostupan software na planetu Zemlji. Ljudski um je najbrži i najkreativniji kompjutor na Zemlji.

Kažete da pjesme Tannu Tuwe nastaju u trenutku izvedbe. Dogodi li se da vas vlastita glazba iznenadi i odvede u smjeru koji nitko od vas nije mogao predvidjeti?

- Apsolutno. To se stalno događa. To se događa i zbog pojedinca unutar kolektiva koji samo što ne eksplodira od kreativnosti. To i jest čar našeg okupljanja. Poput čarolije odemo u prostranstva kojih uopće nismo svjesni. Svatko ima priliku za slobodu izražavanja i biti to što je.

Tannu Tuwa opisujete kao kolektiv, a ne klasičan bend. Što vam takav način rada daje u kreativnom smislu i koliko je važno da se pojedinačni ego povuče pred zajedničkom energijom?

- Daje nam mogućnost da smo uvijek spremni za različite umjetničke forme. Da surađujemo i povezujemo različite umjetničke krugove. Da ulazimo u subkulture. Da se dopunjujemo. Da komuniciramo i učimo jedni od drugih. Ego je za*ebana stvar, uništava svijet, mislim da je to svima vidljivo. To je nešto s čim ne gradiš kolektiv istomišljenika, autentičnih zborova, ne pozivaš ljude da se izraze i budu slobodni, autentični, da se poštuju i vole, da čine dobro sebi i drugima koliko god mogu, da se prihvaćamo…

Album slavi autentičnost, no umjetnici danas često moraju biti prisutni i "čitljivi" i na društvenim mrežama. Kako pronalazite ravnotežu između potrebe da budete vidljivi i potrebe da ostanete svoji?

- Ne moramo mi ništa, a pogotovo ne umjetnici. Mi bismo trebali biti ti koji apsolutno sve propitkuju, a ne isključivo koji rade po zadanim parametrima, propagandama i trendovima. Tannu Tuwa ima svoj način komunikacije s društvenim mrežama i on je do jedne granice potreban ako se želimo predstaviti širem spektru publike... međutim, cijeli taj fenomen, sistem i filozofija oko promocija online "contenta" nas je i doveo do toga da je sve postalo više-manje nebitno i brzo prolazno. S umjetnošću i umjetnicima se igraju kao s topovskim mesom... Jednostavno, ima previše nezdravog sr... Što bi trebalo, a što ne bi, nas apsolutno ne zanima. Online društveni imaginarni svijet je kompletno odvojen od kreativnog dijela kolektiva, a i same stvarnosti. Radimo doslovno po principu energije, manifestacije dijela, ljubavi, vjere i snagom za bolje sutra. Ne koristimo vagu i ne pristajemo na kompromise da bismo bili vidljiviji ili se nekome dodatno svidjeli. Više-manje radimo misionarski posao u smislu promocije. Hodamo prostranstvima, upoznajemo, pričamo, dijelimo naš rad. Što se tiče vidljivosti, OK nam je da smo u sjeni. Imamo i nemamo velika očekivanja, međutim, to je apsolutno nebitno. Skromno se reklamiramo. Iskreno, jako nas ometa sav taj oblak interneta. Mi želimo raditi isključivo umjetnost dok smo stvarno prisutni... u raznim formama, kroz različite medije. Najvažnije je da kao umjetnik ne očekuješ povrat onoga što daješ svijetu. Da si prizemljen. Da daješ od sebe koliko god možeš, istinski. Da inspiriraš one kojima je to potrebno, kako bi oni mogli inspirirati druge.

“Illusions LP Film" publici otvara vrata u proces nastanka albuma. Je li bilo izazovno pustiti kameru tako blizu trenutku u kojem glazba još nije dovršena, nego se tek događa?

- Apsolutno da, jer poslije nema natrag. Osoba koja snima mora biti u skladu s energijom kolektiva, inače možemo imati distorzije u isporuci. Film se snima u trenutku, bez skripta, prati emociju kolektiva od početka do kraja. Glazbeni producent mixa live bez skripta. Tako da smo svi više-manje u istoj poziciji.

Vaši nastupi često se opisuju kao multimedijalni performansi u kojima se spajaju zvuk, slika, improvizacija i energija prostora. Što je za vas srce Tannu Tuwe – pjesma, izvedba ili trenutak koji nastane između vas i publike?

- Zvuk i slika ili auditivne i vizualne metode najbolji su način za programiranje mozga, no jedini moćniji instrument jest spoznaja (znanje) da si ti sve ono što vidiš. Srce Tannu Tuwe su ljudi. Oni unutar kolektiva i oni izvan njega. Uvijek naglašavamo da ste vi (publika) dio kolektiva.

Album je nastajao kroz susret različitih ljudi, gradova i kultura – od Hrvatske i Italije do Švedske, Hamburga i New Yorka. Koliko takva međunarodna dinamika širi glazbeni jezik Tannu Tuwe?

- Svi smo mi na okupu s razlogom. Ništa nije slučajno. Dobili smo puno znanja, drevni jezik iz Švedske, dobili smo svjetsku produkciju iz SAD-a, dobili smo finoću Italije, dobili smo direkciju, mudrost i bunt Balkana, dobili smo međunarodne suradnike i prijatelje za život. Dobili smo kvalitetne ljude. S takvim autentičnim dušama možemo mijenjati svijet. Pažljivim slušanjem I opservacijom shvatite da smo mi svi jedno, iz iste kuće, sve što postoji kod mene postoji i kod tebe. Svi narodi, sve civilizacije imaju "svoju" svjetlost sunca, kojom su obasjani za vječnost postojanja.

U jednoj izjavi rekli ste da nam slobodu volje nitko ne može oduzeti, ali da je iluzija slobode svuda oko nas. Može li umjetnost danas još uvijek probuditi čovjeka iz takvih iluzija?

- Da, naravno, umjetnost djeluje kao zrcalo uma koje zaobilazi naše uobičajene obrambene mehanizme. Umjetnost nas suočava s istinom, svidjelo se to nekome ili ne. Umjetnost nije tu da uljepša stvari, već da šokira i propitkuje narative. Teško je kontrolirati slobodnog umjetnika, uglavnom bivaju cenzurirani u svijetu algoritma. Postoji istinska umjetnost koju radimo iz ljubavi, iz razočaranja, iz potrebe pravde, iz radosti emocije i prepoznavanja samog sebe. Narodi se u tome pronalaze tisućama godina. U ljudskoj emociji zajednički pronalaze odgovore na društvene teme ili se samo poistovjete s umjetnikom. Svi narodi ovoga svijeta imaju svoj ritam i melodiju, i obično se tu svi okupljaju oko vatre gdje komuniciraju. Zvuk je nekada služio za prepoznavanje plemena, za komunikaciju s ovozemaljskim ali i onozemaljskim svijetom, za ozdravljenje, za razumijevanje i dogovore. Jezik ili govor (pogotovo engleski) samo su jedan mali zakržljali oblik komunikacije. Umjetnost hoće i može probuditi čovjeka, ali je potrebno da se vratimo na minimalne tehničke postavke i da krenemo živjeti u skladu s univerzalnim zakonima ovog realma u kojem se nalazimo. Lagao bih kada bih rekao da ne vjerujem u umjetničku snagu i moć autentičnih naroda da mijenjaju svijet. Moderna pop-kultura kompletno je promijenila svijet. Definitivno nagore. Dandanas služi uglavnom za propagandu raznih narativa, rituale, trendove i politiku. Današnja moderna, iliti većina pop "kulture" kompletno je izmanipuliran distorzirani inteligentno programiran mehanizam, s krivom frekvencijom i porukom gdje je prekinut tok izvorne Božje vibracije. Kad bi svi razmišljali glavom istinskog umjetnika, ne bi bilo podjela, ratova, etiketa i slično. Istinski umjetnik zna duboko u srcu što je ispravno. On je tu da ujedini, spoji, fokusira sve narode u jedno. Očito je da se nekom ne sviđa ujedinjenje naroda i mir.

Kad bi netko tko nikada nije čuo za Tannu Tuwu trebao shvatiti tko ste kroz samo jednu pjesmu ili jedan kadar iz filma, koji biste trenutak odabrali?

- Možda kad Ivan objašnjava iskustvo koje je proživio simajući ploču "Illusions LP" kao glazbeni aspekt te govor Michaela Parentija na uvodu pjesme "Illusions IV" kao društveno socijalni aspekt.