Nakon nekoliko zapaženih singlova mladi glazbenik Josip Čolić upravo je izdao novu pjesmu, naziva "Otmica", koja je dio istoimenog EP-a na kojem su tri pjesme. Za razliku od prethodnih, emotivnijih, nove pjesme donose energičniji pop i disco-pop zvuk, pozivajući na ples, zabavu i prepuštanje trenutku. Sve popularniji pjevač otkriva nam kako je izgledao njegov put do glazbene scene, zašto želi doći u Slavoniju, ali i je li u rodu sa Zdravkom Čolićem.

Kako ste se odlučili baviti pjevanjem?

- Glazba je oduvijek bila dio mene. Pjevao sam odmalena, u crkvi, zborovima, kod kuće i praktično svagdje gdje sam mogao. Vjerujem da su svakome od nas dani određeni darovi, ali da ih nije dovoljno samo imati. Potrebno ih je cjeloživotno razvijati i ozbiljno raditi na njima kako bi dosegnuli svoj puni potencijal. U mom slučaju taj dar je glas, za koji osjećam veliku zahvalnost, ali i odgovornost. Zato sam odavno počeo sa satovima pjevanja te ozbiljno pristupio svom vokalu. Prije otprilike godinu dana sve je dobilo konkretniji smjer kada sam upoznao Feđu Imamovića, autora, izvršnog producenta i čovjeka koji vodi moju glazbenu karijeru. Ne vjerujem baš u slučajnosti, pa tako ni naš susret ne doživljavam slučajnim. Feđa je prepoznao moj talent i pretvorio ga u jasan zvuk i priču. Bez njegova rada, povjerenja i vjere u mene ništa danas ne bi izgledalo ovako, a u samo osam mjeseci zajedno smo objavili osam pjesama.

U jednom ste intervjuu rekli da ste još kao dječak stalno pjevali po kući i kupovali mikrofone. Jesu li roditelji odmah prepoznali da glazba nije samo prolazna dječja faza?

- Moram priznati da sam im ponekad bio i prenaporan. Znali su mi iz zezancije prerezati kabel od mikrofona samo da u kući nakratko zavlada tišina, ali ja bih vrlo brzo nabavio novi i nastavio gdje sam stao. Sva sreća, danas postoje bežični mikrofoni, pa je taj problem konačno riješen.

Prezime Čolić mnoge odmah asocira na Zdravka Čolića. Pitaju li vas često jeste li u rodu i kako reagirate kada vas to pitaju?

- To pitanje dobivam jako često, ali mi je zanimljivije ne dati potpuno jasan odgovor. Neke stvari ipak ljepše zvuče kada ostanu obavijene malom dozom misterija. Mogu samo reći da Čolići očito imaju nešto glazbeno u sebi. Je li to slučajnost, genetika ili nešto treće... Neka publika sama zaključi. Zdravka iznimno poštujem kao umjetnika, a meni je cilj izgraditi vlastito ime i priču, tako da jednog dana pitanje možda bude: "Je li Zdravko u rodu s Josipom?"

Malo tko zna da uz glazbu radite u reviziji i privodite kraju diplomski studij na Ekonomskom fakultetu. Kako izgleda vaš dan dok usklađujete posao, fakultet i glazbu?

- Moj dan je prilično dinamičan, ali, iskreno, baš mi takav ritam odgovara. Što imam više obaveza, to sam fokusiraniji. Volim imati jasan raspored i znati što me čeka, jer tada iz dana mogu izvući maksimum. Ove sam godine dobio priznanje da sam među jedan posto najboljih studenata Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, tako da očito moj način funkcionira.

Uz glazbu je i sport važan dio vašeg života, jer već godinama redovito trenirate. Koliko vam trening pomaže da ostanete mentalno fokusirani u razdobljima kada je tempo života posebno intenzivan?

- Treniram više od deset godina i mogu reći da je sport u velikoj mjeri oblikovao moj karakter. Kroz trening sam stekao disciplinu, koja se poslije preslikala na gotovo sve druge aspekte života i on mi nije važan samo zbog fizičkog izgleda. To je vrijeme u kojem se mentalno resetiram, oslobađam stresa i vraćam fokus. Uz trening mi je važna i zdrava prehrana te uredan način života.

Poznati ste po tome da pazite na stil i vizualni identitet. Je li vam važno da glazba, moda i vizual zajedno pričaju istu priču?

- Volim modu jer nam pruža mogućnost da bez riječi pokažemo dio svoje osobnosti iako nijedan odjevni komad ne može zamijeniti karakter, karizmu, talent i energiju koju izvođač daje publici. To je uvijek presudno. A moda je za mene šlag na torti. Možete napraviti tortu da je dobra, ali je možete lijepo i dovršiti i učiniti cijelu priču još dojmljivijom.

Priželjkujete li uspjeh kakav je preko noći ostvario Jakov Jozinović ili vam je draže da vaša glazbena priča ide laganijim ritmom?

- Mislim da nitko tko se bavi glazbom ne bi imao ništa protiv velikog uspjeha, bez obzira na to dogodi li se on preko noći ili se gradi godinama. Takav trenutak izvođaču može potpuno promijeniti život i otvoriti brojne prilike. Međutim, uspjeh koji javnosti izgleda kao da se dogodio preko noći najčešće iza sebe ima godine rada, odricanja i pripreme. Ja vjerujem da svatko ima svoj trenutak i svoj put. Ne bojim se ni brzog uspjeha ni sporijeg razvoja. Važnije mi je da, kada prilika dođe, budem spreman. Želim graditi čvrste temelje, kvalitetan repertoar i publiku koja će uz mene ostati. Brzina nije presudna ako znam kamo idem.

Kako vidite svoju karijeru u idućih godinu-dvije?

- Želim da se više ne postavlja pitanje tko je Josip Čolić, nego koja mu je sljedeća pjesma. Fokus mi je završiti album "San", izgraditi prepoznatljiv zvuk i prenijeti cijelu priču na pozornicu. Želim što više nastupati jer se tek uživo vidi tko zaista ima energiju, karizmu i nešto svoje. Pjesme u studiju nastanu, ali pred publikom dobiju pravi život. Želim napraviti ozbiljan iskorak, doći do što šire publike i izgraditi ime koje će trajati. Plan mi nije biti prolazna pojava, nego ostaviti trag.

Tko je zapravo Josip Čolić kada se ugase reflektori?

- Kad se ugase reflektori, ostaje isti Josip, samo bez mikrofona u ruci. Jako sam vezan uz obitelj, svoje korijene i ljude koji me poznaju puno prije glazbe. Moji su roditelji iz Livna i Kupresa, ja sam odrastao u Zagrebu i mislim da upravo ta kombinacija uvelike čini ono što jesam. Privatno sam dosta jednostavan. Volim trening, bicikl, kuhanje, dobar film i trenutke u kojima ne moram nikome ništa dokazivati. Iako živim dosta brzo, zapravo jako cijenim mir. Vjera mi je jedan od najvažnijih oslonaca u životu. Često kažem da je Bog moj najbolji prijatelj jer, bez obzira na uspjehe, planove i reflektore, znam da na kraju nisam sam. Možda se na pozornici vidi samouvjeren izvođač, ali iza svega toga i dalje je običan dečko koji zna odakle dolazi, kome pripada i zašto je krenuo ovim putem.

Dođete li ikad u Slavoniju, što prvo napravite kad ste tu i hoćemo li vas uskoro moći ovdje negdje vidjeti?

- Moram priznati da još nisam bio u Slavoniji, tako da me taj prvi dolazak tek čeka. Ali kad dođem, plan je jednostavan: prvo dobra hrana, onda dobra ekipa, a nakon toga možemo i zapjevati. Volio bih uskoro nastupiti kod vas jer imam osjećaj da bi publika tamo znala prepoznati energiju mog novog EP-a "Otmica". Te pjesme traže ljude koji se ne boje ustati, zaplesati i prepustiti se atmosferi. Tako da, Slavonijo, ja sam spreman. Samo još čekam pravi poziv, a s obzirom na energiju koju "Otmica" donosi, obećavam vam vrhunsku zabavu.