Damira Gregoret prepoznatljivo je lice informativnih minuta RTL-a. Iskusna i vješta novinarka dio je RTL-ove kampanje “Iz cijele Hrvatske za cijelu Hrvatsku”.

Nedavno je krenula nova RTL-ova kampanja “Iz cijele Hrvatske za cijelu Hrvatsku”. Kako se ona očituje?

- Kampanja je ono što “RTL Danas” svakog dana radi. I to je najvažnije, jer svima je dosta teorije, a i pretencioznosti. Promašene su kampanje koje dobro zvuče, a ne pokazuju to kroz praksu. Gledati Hrvatsku samo iz Zagreba ne može biti nacionalni news. Mi pratimo život građana u svim dijelovima zemlje, spremni smo slušati i prenijeti i probleme, tražiti odgovore, ali i pokazati sjajne primjere koji mogu inspirirati druge. Reakcije gledatelja pokazale su da su to prepoznali, a to je najveća potvrda da smo na pravom putu.

Dio kampanje snimali ste u rodnom Splitu. Sa stalnom zagrebačkom adresom, koliko često vam je Split poprište poslovnih aktivnosti ili je isključivo mjesto predaha?

- Split je moj grad, moj kompas, i to se ne mijenja bez obzira na adresu. Zagreb mi je pružio priliku profesionalno rasti i jako sam zavoljela život u njemu, ali Split me je naučio tko sam. Kad god dođem na jug, imam osjećaj da sam doma. Jer jesam. Rijetko me posljednjih godina tamo odvede posao, ali sam kroz snimanje kampanje baš guštala. Vidjela sam toliko znanih i neznanih ljudi, s mnogima sam razgovarala, ali se i dobro nasmijala.

Gledamo vas u informativnim minutama RTL-a. Odakle ljubav i ustrajnost prema televiziji?

- Glavni je razlog što i dalje vidim smisao u ovom poslu. Puno je godina prošlo od kada sam krenula kao dopisnica iz Splita, slatkih 16, ali privilegij je što mogu reći da i dalje volim to što radim. I da, naravno da sam imala dvojbe i “krize”, to je potpuno ljudski, ali i da mogu vratiti vrijeme - opet bih odabrala novinarstvo.

RTL

Prije koji mjesec bili ste u SAD-u na edukaciji u sklopu profesionalne razmjene. Kako opisujete svoj boravak ondje te što ste naučili?

- Takva iskustva su mi jako važna jer me izbace iz rutine, zone komfora i dovedu do toga da preispitam vlastiti način rada. To je, po meni, najbolji put razvoja u bilo kojoj profesiji. Vidjela sam kako funkcioniraju američke redakcije, koliko ulažu u razvoj novinara i koliko ozbiljno pristupaju digitalnoj transformaciji. Posjetili smo i sveučilišta, kao i nekoliko centara za UI oko kojih se, posebno na zapadnoj obali, sve vrti. No i američke kolege oko toga imaju slične dvojbe, pa i strahove, jer se temeljne vrijednosti novinarstva ne mijenjaju. Umjetna inteligencija, društvene mreže i novi formati mijenjaju način na koji dolazimo do publike. UI može pomoći novinaru, ali samo novinar može otkriti aferu.

Kako vam prolazi tekuća poslovna godina?

- Ovo je godina koja nas je ponovo podsjetila koliko se svijet mijenja, pa i može promijeniti preko noći. Rat u Iranu, zatvaranje Hormuškog tjesnaca, posljedice, domino-efekt svake odluke. U takvim trenucima novinari nisu tu da dodatno podižu temperaturu i proizvode buku, nego da u toj buci odvojimo bitno od nebitnog. Pamtit ću posebno i strašan slučaj u Drnišu, veliku tragediju koja je otvorila brojna pitanja, prije svega oko sustava kako se takvo što ne bi nikada ponovilo.