Dugogodišnje lice Nove TV, voditelj i novinar Stipe Sladoljev proteklih tjedana vješto se snalazi u novoj ulozi. Vođenje informativnih minuta postalo je novom zadaćom Sladoljeva, koji se od svog povratka na Novu TV 2015. godine iskazivao u sportskoj rubrici. Uloga slična dosadašnjoj, no mnogo temeljitija, ozbiljnija i vremenski dugotrajnija. U sadržajnom razgovoru voditelj gledanih minuta “Dnevnika” govori o novim izazovima.

Stipe, više od mjesec dana gledamo vas kao voditelja uvijek gledanih informativnih minuta Nove TV. Iako smo vas gledali u sličnoj ulozi, voditelja sportskih minuta, kako opisujete novu ulogu u koju ste stupili?

- Moja nova uloga je zahtjevna, ali i ispunjavajuća. U sportu sam uživao i zabavljao se. Moj zadatak kao sportskog reportera, komentatora i prezentera bio je uglavnom da iskomuniciram i u gledatelja isprovociram neku dobru emociju i pozitivnu energiju. Ovdje je situacija nešto drukčija. Teme su uglavnom ozbiljne, a vođenje “Dnevnika” nosi neku drugu vrstu odgovornosti. U svemu tome želim da gledatelji znaju kako smo na njihovoj strani i da mogu vjerovati meni i ekipi koju predstavljam.

Dok ste u sportu bili sami pred blesimetrom, ovaj put ste u paru s Rominom Knežić. Kako opisujete suradnju i podršku s njezine strane i taj segment što ste dobili suvoditeljicu?

- To mi je leglo neočekivano dobro. Ipak sam jako dugo samostalno radio voditeljski posao i o tome sam razmišljao na jedan način, a sad se traži fina usklađenost sa suvoditeljicom. Međutim, Romina je od naše prve probe bila toliko na mojoj strani i toliko puna vjere i podrške da mi je maksimalno olakšala prilagodbu i učinila suradnju sjajnom od prvog trenutka. Uživam raditi s njom i imam osjećaj kao da ovo već dugo vodimo zajedno.

Iz dosadašnjeg iskustva što biste izdvojili najizazovnijom sastavnicom na koju ste se morali prilagoditi ili se još uvijek prilagođavate?

- E to tek čekam! O.K., mogao bih reći npr. da mi je trebalo malo vremena dok mi u rutinu uđe vladanje kamerama u studiju tijekom “Dnevnika”, jer dosad sam radio samo s jednom kamerom, a sad su tu četiri kamere. Ali pravi izazovi tek će doći. To su izvanredne situacije, promjene u posljednji trenutak, improvizacija. Na moju sreću, takve situacije nisu česte, ali doći će i one. Moram dodati da mi poseban izazov donosi uređivanje i vođenje “Večernjih vijesti”, jer tu se traži i moj kompletan urednički angažman. “Večernje vijesti” na red dolaze nakon “Dnevnika”, kad novinarska ekipa uglavnom odahne jer je glavni dio posla tog dana završio, a ono... Gle! Treba još zapeti i napraviti nove kvalitetne vijesti u idućih nekoliko sati.

Koliko drukčije izgleda vaš radni dan od onih donedavnih, kada ste bili dio sportske redakcije?

- Moji donedavni radni dani bili su vrlo raznovrsni. Tu je bilo i komentiranja uživo, i javljanja s terena uživo, i smišljanja tema i dogovaranja sugovornika od nule, i reportaža, i žurbe na teren i s terena... Sad toga više nema. Sad su mi radni dani jasno koncipirani i vrlo predvidljivi. Zna se točno kad je koji kolegij, kad se što snima, i od kada do kada sam na poslu. Tako da je razlika u radnom danu velika. Vođenje “Dnevnika” kao takvo ipak se ne razlikuje toliko od mog dosadašnjeg prezenterskog dijela posla.

NOVA TV

Čitanje vijesti zahtijeva visoku razinu govorništva standardnog hrvatskog jezika. Kako ste u početcima karijere, pa i poslije, odmicali od dijalekata i raznih naglasaka? Je li vam to ikada bio zadatak?

- Na to pitanje imam glavni odgovor i dodatak. Glavni odgovor glasi da smo svi mi od prvog razreda osnovne škole učili govoriti standardni hrvatski jezik i očekuje se da njime i vladamo. Školu sam uvijek shvaćao ozbiljno, pa tako i to. Usto, među mojim raznovrsnim interesima oduvijek su bila baš jezična pitanja, koja su me zanimala i zabavljala: naglasci, padeži, pravila, podrijetlo riječi... Tako da mi vladanje standardom nikad nije bilo problem. A dodatak tom glavnom odgovoru glasi ovako: meni je zapravo lijepo kad se čak i u strožim televizijskim formama osjeti neka lagana nota lokalnog govora, bio on dalmatinski, kvarnerski, zagrebački, zagorski, slavonski, bosanski ili bilo koji.

Pomalo ironično, iz sportske redakcije otišli ste uoči Svjetskog nogometnog prvenstva. Iako ste još uvijek u istoj kući i u istoj radnoj svakodnevici, postoji li nešto što vam nedostaje iz sportske redakcije Nove TV?

- Još je nekako prerano da mi nedostaje jer taj posao radio sam praktično do jučer. O.K., s jednog aspekta nedostaje mi naša zajednička svakodnevica jer smo dugi niz godina kao prava klapa radili isti posao, a taj posao dobio bi posebnu dimenziju u vrijeme ovako velikih događaja kao što je Svjetsko nogometno prvenstvo. A drugi aspekt kaže da baš i nisam tip koji žali. Uvijek sam skloniji veselju zbog nečega što se sad događa i što sad imam nego žaljenju za nečim što nemam ili što sam nekad imao.

Tko vam je za karijere dao najbolji savjet i kako je on glasio?

- Joj, čini mi se da ni jedan savjet ne mogu istaknuti na taj način jer time kao da bih obezvrijedio cijeli niz manjih i većih savjeta i utjecaja svih ljudi od kojih sam učio svih ovih godina, izravno ili neizravno. Evo, od prve upute Brune Kovačevića kad sam počeo raditi: “Uvijek kreni s najjačom informacijom, kao kad se upucavaš djevojci”, preko savjeta Gorana Milića da “prilog treba biti takav da gledatelj želi još”, pa do posljednjeg savjeta Romine Knežić: “Ma znaš što, opusti se.” Bilo ih je stvarno mnogo koje sam čuo i nastojim ih primjenjivati iz dana u dan.

I za kraj, kada ne proizvodite televizijski program, uz kakav se sadržaj opuštate ispred malih ekrana?

- Volim gledati kvizove. Dokumentarce o životinjama mogu gledati beskonačno. Filmove i serije biram, ne gledam bilo što, nego ako me zainteresiraju priča, dobre recenzije i razlozi koji se navode zašto je nešto dobro, e, onda s guštom pogledam i to.