“Grad u pokretu” kontrastni je plesni diptih
Autorski projekt baletnog ansambla HNK-a Ivana pl. Zajca »Grad u pokretu« premijerno je izveden u Arheološkom parku Principij u sklopu Riječkih ljetnih noći. Ovaj baletni diptih zamišljen je tako da je koreografija povjerena plesačima riječkog Baleta, Isabelli Zabot i Federicu Rubisseu, koji su svojim koreografijama - na glazbu Georgea Alexandrua Baldovina - transformirali ovaj riječki povijesni lokalitet.
Prvi dio diptiha koreografirao je Federico Rubisse, koji je kreirao koncept i vizualnu režiju. Rubissea je za njegovu koreografiju inspirirala tema svemira, na temelju koje istražuje odnos između tijela, prostora i vremena. Izvedba je zamišljena apstraktno, s plesačicama i plesačima odjevenim u crne kostime, koji se kreću poput čestica unutar svemira. Tijekom ovog polusatnog rada pokušao je proći kroz različite trenutke u životu svemira: rođenje, širenje, kontinuirana transformacija i mogućnost kraja. Ove svoje ideje Federico Rubisse izrazio je suvremenim baletnim izričajem, kroz energičan i dinamičan plesni pokret Tee Rušin, Laure Orlić, Sephore Ferrillo, Yurike Kimura, Alija Tabboucha, Giorgia Otranta i Simona Boleyja/Samuelea Tacconea i Ksenije Krutove.
Nakon kraće stanke uslijedio je drugi dio diptiha koji je koreografirala Isabelle Zabot, a postavljen je kontrastno u odnosu na prvi dio predstave – počevši već od bijelih kostima i oblikovanja svjetla Isabelle Zabot. Koreografkinja je u središte svojeg plesnog istraživanja stavila propitivanje ženskog identiteta pa je sukladno tome i podjela ženska - u drugom dijelu večeri nastupile su Marta Kanazir, Tea Rušin, Laura Orlić, Marta Voinea Čavrak, Sonja Milovanov, Alessia Tacchini, Sephora Ferrillo i Yurika Kimura.
Na pozornicu Principija izišle su odjevene u duge bijele haljine, koje podsjećaju na seoske žene s kraja 19. stoljeća u njihovoj vjenčanoj ili svečanoj odjeći. Isabelle Zabot objasnila je da svaka scena evocira aspekt svakodnevnog života: rad u polju, domaće scene, ljetne rituale i svadbene ceremonije, a sve je to prikazano u apstraktnom obliku. Zabot je pritom crpila inspiraciju iz pjesama unutar talijanske književne tradicije, od Leopardija do Carduccija.
