Mario Knezović: Mislim da umjetnost ne mijenja svijet, ali sigurno mijenja ljude
Čak i u najgorim okolnostima bolje je da smo se rodili nego da nismo. To je već razlog za optimizam
Iza sebe imaju više od dva desetljeća karijere, stotine koncerata i status jednog od najprepoznatljivijih regionalnih bendova. Bosanskohercegovački alternativni rock-reggae sastav Zoster predvođen Marijom Knezovićem nastupio je ovih dana prvi put u Zadru.
Dok su brojni bendovi tijekom godina pokušavali uhvatiti korak s trendovima, Zoster je svoju priču gradio drukčije. Knezović smatra da se ključ njihove dugovječnosti krije u jednostavnoj činjenici da glazbu nikada nisu stvarali zbog tržišta.
– Osnovna misija bila je praviti muziku i pisati pjesme zato što imamo potrebu za tim. Naravno, publika svemu daje smisao. Bez nje ne bismo imali ni volje ni vremena baviti se ovime. Upravo nam publika omogućuje da se glazbi posvetimo sto posto i istražujemo cijele svjetove. Nema nikakve tajne. Da postoji, bila bi skupa - kaže kroz smijeh.
Iako se zvuk benda tijekom godina mijenjao, promjene nisu bile rezultat želje za većom popularnošću.
– Nije postojala potreba da se prilagodimo trendovima, nego potreba da ne ostanemo u istoj zoni komfora. Kad nešto savladaš, prirodno je poželjeti otići korak dalje. Mi smo uvijek tražili nova uzbuđenja i nove odgovore u glazbi, a ne način da se nekome svidimo. Ljudi na to reagiraju različito, ali to je normalno.
Tendencija nasilja
Kada danas pogleda bend koji je osnovao početkom 2000-ih, kaže da ga razvoj Zostera zapravo ne iznenađuje.
– Ništa se nije dogodilo preko noći. Bilo je naglih trenutaka, ali uglavnom smo cijelo vrijeme radili ono što smo smatrali ispravnim. Nismo imali velika očekivanja, samo smo stvarali glazbu onako kako smo osjećali da treba.
Premda se u njihovim pjesmama često prepoznaju društveni komentari i kritički tonovi, Knezović ističe da Zoster nikada nije želio biti bend koji docira ili nudi jednostavne odgovore.
– To jest neka vrsta kritike društva, ali nije direktna. Više je riječ o pozivu da svi budemo bolji. Takve stvari ne pokušavamo vezati uz konkretne događaje jer će svijet uvijek biti nesavršen i nikada nećemo dočekati idealno uređeno društvo. Zato su neke stvari napisane prije 300 godina i danas potpuno univerzalne, pa ih čitamo kao da su nastale jučer – kaže.
Upravo u toj bezvremenosti vidi najveću vrijednost umjetnosti i glazbe.
– Ideja je da naša muzika i tekstovi komuniciraju i s ljudima koji dolaze poslije nas. Ako pjesma uspije nadživjeti vrijeme u kojem je nastala i ostane razumljiva nekim budućim generacijama, mislim da je to najveći uspjeh koji može postići.
Takav pogled na svijet povezan je i s optimizmom koji se često provlači kroz njihove tekstove.
– Trudim se biti optimist jer je sam život već dobra stvar. Čak i u najgorim okolnostima bolje je da smo se rodili nego da nismo. To je već razlog za optimizam. Svijet nije savršen, ali svatko od nas može popraviti vlastiti mali krug. Ako smo bolji prema sebi i drugima, onda je i svijet malo bolji.
Govoreći o današnjem društvu, Knezović priznaje da ga najviše zabrinjava dojam sveprisutnog nasilja, iako nije siguran koliko je taj osjećaj posljedica stvarnosti, a koliko količine informacija kojima smo svakodnevno izloženi.
– Zabrinjava me tendencija nasilja koja je, doduše, možda uvijek postojala. Samo prije nismo imali ovoliko pristupa vijestima pa nismo znali da je, primjerice, morski pas pojeo nekoga u Australiji. Danas sve to čitamo i možda nam se zato čini da toga odjednom ima previše. Plaši me mogućnost nekog većeg svjetskog sukoba, ali istovremeno me i ne plaši. Bit će što će biti – kaže.
Viša vrijednost
Unatoč tome, ne odustaje od optimističnog pogleda na život i vjeruje da se svijet kreće u ciklusima.
– Nadu mi ulijeva činjenica da poslije kiše uvijek dolazi sunce. Ali isto tako moramo znati da poslije sunca ponovno dolazi kiša. Tako je to, ciklus koji se neprestano izmjenjuje – zaključuje frontmen Zostera.
U vremenu društvenih mreža, kratke pažnje i sadržaja koji nestaje nakon nekoliko sekundi, pitanje je može li umjetnost i dalje doprijeti do ljudi na dubljoj razini.
– Ako netko traži poruku, pronaći će je. Još uvijek ne znamo kakve će sve posljedice ostaviti ovaj način života i što nam, primjerice, reelsi rade mozgu. Za to će trebati još nekoliko generacija.
Ipak, uvjeren je da umjetnost i dalje ima snagu mijenjati ljude.
– Umjetnost je sama po sebi promjena jer stvara jedan novi, umjetni svijet. Koliko će ona utjecati na nekoga ovisi o tome koliko joj dopusti da uđe u njegov život. Ne mislim da umjetnost mijenja svijet, ali sigurno mijenja ljude koji joj se otvore. Može ih oplemeniti i dati im neku višu vrijednost.
Zoster u Zadar dolazi u trenutku kada je bend vrlo aktivan. Prošloga tjedna objavili su novi singl »Ja ne očekujem nagradu«, petu pjesmu koja najavljuje njihov nadolazeći studijski album, a već su definirani i planovi za dalje.
– Tijekom ljeta imamo jako puno koncerata, a u rujnu ulazimo u studio kako bismo završili album. Plan je dovršiti ga do listopada i objaviti još pet novih pjesama – otkriva Knezović.