Kreativan autorski pristup elektroničkoj glazbi, sklonost eksperimentu i otkrivanju novih glazbenih zviježđa odlike su i drugog studijskog albuma hrvatskog elektročarobnjaka Andree Ljekaja. “Kajdanka” nudi devet skladbi koje su izraz i odraz trenutka, ideja, emocija i stavova samog autora, koji kroz njih gradi svoj glazbeni svemir nudeći ga slušatelju na vlastito tumačenje.

Uvodna “Vožnja bez svjetala” poigravanje je mogućnostima elektroničkog zvuka, svojevrsna electro psihodelija koja nudi i ritam i kontraritam. Baš kao i – vožnja bez svjetala! “Dnevnik pokvarene mašine” odiše maznim funky ritmom, tračcima neosoul i suvremenog r’n’ b zvuka te je idealan za after party trenutke, kad ipak treba malo zastati, odmoriti se... “Dubala” je svojevrsni eksperiment u kojem se kombinira progresiva i psihodelija, a u temi “Ritam bez svjedoka” Ljekaj ostaje u svijetu tog srednje brzog ritma, u kojem bitnu ulogu imaju udaraljke i podloga kavijatura. “Masna bilješka” nudi tu neku težinu, razvučenost i “masnu” sporost, a u stilski vrlo raznovrsnoj “Džep pun metaka” prog elektroniku autor upotpunjuje i vrlo dobrim gitarističkim rock solažama. “Tri minuta do problema” stvaraju lagano prjeteće ozračje u vrlo filmskoj i još više psihodeličnoj temi, a u skladbi “Dati momenti” okretanje ritmu, tečnosti i pitkosti, kao i elementima world music izraza, uočljivije je nego u drugim skladbama. Za kraj Ljekaj čuva temu “Skica koja je pronašla svoj dom”, skicu koja je svojevrsno smirenje, odnosno lagani melodiozni odlazak i odjavak “Kajdanke”.

Snimanje, produkcija, miks, mastering i dizajn albuma djelo su Andree Ljekaja i ATJE Audio 2026, pri čemu su partneri bili Get Digital Berlin, LL Promotion Croatia, Proton LLC USA, piše u pratećem press-materijalu, u kojem piše i ovo:
- Razigrane klavijature, sirovi bubnjevi i zvukovi “pokvarene” ritam-mašine, gitare, kromatski nemir i obilje boja - na papiru zvuči opasno, možda čak i nepredvidivo. No oni koji prate Andreu, znaju da vješto i precizno upravlja tim elementima, a rezultat je zvuk koji je svjež, hrabar i autentičan. Iako je album gotovo u potpunosti instrumentalan, njegova glazba ne djeluje nijemo. Naprotiv - pojedine dionice zvuče izrazito lirično, kao da vam nešto žele poručiti. Andreine kompozicije pozivaju na osobnu interpretaciju i nude slobodu doživljaja, ostavljajući prostor slušatelju da sam pronađe vlastitu priču unutar zvučnog pejzaža.