Sven Pocrnić: TLZP mi je pokazao koliko se može narasti kada sebi dopustite izići iz zone komfora
Transformacija koja mi je najteže pala bio je Balašević, kod kojeg sam, iskreno mislim, napravio grešku u koracima
Proljeće na malim ekranima obilježila je emisija na Novoj TV “Tvoje lice zvuči poznato”, a naslovom pobjednika desete sezone okitio se mladi pjevač Sven Pocrnić. Dvadesetpetogodišnji pjevač iz Bjelovara visoko je kotirao cijele sezone, a s pamtljivom izvedbom pjesme “Molitva” Marije Šerifović u konačnici je proglašen najboljim. Sa Svenom Pocrnićem razgovaramo o njegovoj TLZP avanturi.
Sven, čestitke na naslovu pobjednika desete sezone emisije “Tvoje lice zvuči poznato”. Jeste li ulaskom u emisiju pretpostavljali da možete visoko kotirati te što vam znači pobjeda?
- Prije svega, puno vam hvala. U emisiju sam ušao bez ikakvih očekivanja, osim da uživam u cijelom procesu i iz njega izvučem ono najljepše što mogu, pa mi zbog toga visok plasman, natjecanje ili bilo kakva borba nisu uopće bili u fokusu. Sada, kada je rasplet ovakav kakav jest, mogu samo reći da sam pozitivno šokiran. Sama činjenica da mogu reći da sam pobjednik jubilarne, desete sezone TLZP-a još uvijek mi djeluje pomalo nestvarno.
TLZP je dugovječan na našim ekranima. Sjećate li se prve sezone emisije, ili prethodnih sezona?
- Kad god me pitaju jesam li u prošlosti pratio show, uvijek se, kao i mnogi gledatelji, sjetim legendarne prve sezone i količine smijeha i vedrine koju nam je, uz ostale kandidate, pružio prvenstveno Mario Petreković. To je ono što sam ja kao klinac zapamtio kao smisao ovog showa. Prateći poslije i ostale sezone, bilo mi je drago vidjeti da se taj duh nije promijenio, a još draže kada sam dobio priliku da i sam budem dio toga i pokušam publici prenijeti istu takvu radost.
Kada se osvrnete, kako ocjenjujete svoje nastupe i imitacije? Koja vam je najteže pala, a koju ste odradili kao od šale?
- Mislim da je nezahvalno sam ocjenjivati svoje nastupe odnosno imitacije, ali znam koliko sam truda uložio da ih dovedem do što vjernije razine. Transformacija koja mi je najteže pala bio je Đorđe Balašević, kod kojeg sam, iskreno mislim, napravio grešku u koracima. Čim sam izvukao Đoleta na gljivi, osjetio sam ogromnu količinu odgovornosti i u silnoj želji da tako specifičnog umjetnika prenesem što vjernije, zaboravio sam uživati i izgubio se u moru sekundarnih detalja. Zanimljivo je da sam nakon snimanja te epizode došao kući, pustio si “Pesmu o jednom petlu” i otpjevao je iz gušta. Tada mi je kroz glavu prošla misao da sam upravo s takvom opuštenošću trebao pristupiti i samoj transformaciji. Što se uspješnijih transformacija tiče, nezahvalno je reći da je ijedna bila odrađena kao od šale, ali najbliži pravom Svenu, rekao bih, bio je Ed Sheeran.
Volite li imitaciju kao oblik izražavanja te je li lakše ili teže imitirati pjevača kojeg privatno slušate i cijenite?
- Osobno, ne znam bih li imitaciju intuitivno nazvao oblikom izražavanja, ali sada iz prve ruke mogu reći da je odličan način otpuštanja kočnica. Upravo su mi to potvrdile sve transformacije koje sam radio tijekom sezone. Mnoge od izvođača koje sam imitirao privatno slušam i iznimno cijenim, pa je odgovornost ponekad bila velika, ali uživanje u procesu uvijek mi je bilo misao vodilja. Neke su transformacije bile lakše, neke teže, ali sve su bile izuzetno zabavne i vrijedna iskustva.
Kakva je ekipa među kandidatima, koji su ove sezone bili mladi i vokalno vješti?
- Bolju ekipu od ovih sedmero kandidata ne bih ni sam mogao poželjeti. Ne samo zbog njihovih imitacijskih, scenskih i vokalnih vještina nego i zbog toga što su svi bili puni empatije, podrške i dobre volje. Sve sam to od njih osjećao tijekom cijelog snimanja, pa je svaki izazov bio neusporedivo lakši.
TLZP je projekt koji mnogi bivši natjecatelji opisuju najtežim projektom koji su radili. Što i nije čudno kad se u obzir uzmu razne probe, ali i dugotrajno šminkanje i kostimiranje.
- Moram se složiti da su protetika, kostimi i dugotrajno sjedenje u šminki definitivno bili fizički najzahtjevniji dio procesa, no uz predivne ljude koji su stajali iza svih tih procesa čak je i ta “težina” postala zanemariva. Bilo je transformacija koje su bile i mentalni izazov te potpuni izlazak iz zone komfora, ali sve je uvijek bilo u službi zabave, uživanja, osobnog rasta i dobrog provoda.
Je li točno da sudjelovanjem u emisiji nestaje sram i nelagoda zbog dugih i temeljitih priprema za nastup iz epizode u epizodu?
- Smatram da je upravo pobjeda nad sramom i nelagodom jedan od najboljih razloga za sudjelovanje u ovakvom projektu. Kod tako velikog i zahtjevnog showa svi imamo mogućnost odlučiti na što ćemo usmjeriti svoju pažnju i što želimo iz tog iskustva izvući. Ako u emisiju uđete sa željom da se oslobodite srama i nelagode, vrlo je vjerojatno da ćete u tome uspjeti. Ako se, s druge strane, stalno fokusirate isključivo na njih, puno će vas teže napustiti. Meni je TLZP pokazao koliko se može narasti kada sebi dopustite izići iz zone komfora, ispitivati vlastite granice i pomaknuti ih dalje nego što ste mislili da možete.