Debitantskim albumom "Siempre marginal" Savršeni marginalci s margine idu u samo središte hrvatskog punk-rocka. No nije to ništa čudno. Jer u posljednje skoro dvije godine ova je grupa nizom sjajnih koncertnih nastupa itekako privukla pažnju ljubitelja ovog čvrstog izraza, a kad se tome doda da sastav čine dečki s golemim iskustvom rada u Hladnom pivu i Deafness By Noise, onda je jasno da, bar kad je o rocku riječ, ovi marginalci ni slučajno nisu marginalni.

Potvrđuje to svaka od jedanaest na albumu zabilježenih pjesama. Uvodna "Basta Estrada" kreće od poigravanja Bajaginom "Jer ti se ljubiš na tako dobar način" te nastavlja kroz moćni punk-rock ritam sa sjajnim solažama, odličnim ritmom i sjajnim vokalom Hrvoja Krmpotića ismijavati tzv. estradu i zalagati se za marginalce. Isti stav odbijanja svega srednjestrujaškog slušamo u također žestokoj "Fakof Luzeri" uz poziv na hedonizam ("Ako me itko išta pita – kažem samo dolce vita!"), a u odličnoj "Made in China" kroz malu pomoć reggae-ritma, ali i dalje krajnje žestoko, sarkastično progovaraju o ekonomskom i svemu ostalom širenju najmnogoljudnijeg svjetskog naroda ("Kvaliteta baš i nije sjajna, samo da je Made in China").

Nakon što su u prethodne tri pjesme zapjevali na hrvatskom i engleskom te koristili i davnašnji folk-hit "Ne klepeći nanulama", u odličnoj anarhističkoj himni "Drop the Bomb!" dio pjevaju na engleskom, koriste hrvatski i ruski, opet se dotiču folka, a sve to kroz žestoke a la Sex Pistols solaže u moćnoj punk-oluji koja mete sve pred sobom spajajući jednostavnu pop-punk melodioznost s krajnjom žestinom. Udarnički pristup nastavlja se i u "Beno Gange", gdje spajaju gange, trunčice death i metal rock s punkom poigravajući se pritom riječima i pretvarajući stihova u psovke.

U pjesmi "R.A.F.-O" duhovito progovaraju o ovisnosti o računalnim igricama te vojnom i ratničkom terminologijom predstavljaju cyber Džingis-kana koji iz gamerske stolice osvaja svijet. "Spejs Kauboj" nova je kritika današnjice, posebno primitivnih i stupidnih narodnjaka kojih praćenih punk udarima u ovoj pjesmi ima poprilično. "Rođen neprilagođen" je prava žestoka, himnična i poletna punk-rock himna posvećena svim neprilagođenima i uz značajan radijski potencijal sigurno je da će biti koncertni adut benda. "Jackpot" pripovijeda o kockarskoj ovisnosti i životu u nadi da ćeš lako steći novac da bi u duhovitoj "Ai, Ai Ai" kroz ska punk okvire odlično i ironično progovorili o umjetnoj inteligenciji poigravajući se pritom riječima i pretvarajući AI,AI,AI u domaće aj,aj,aj!

Za kraj Marginalci čuvaju dva aduta. "Utjeha kose" sjajna je i originalna punk (tu je i trunčica death metal režanja) obrada glasovite Matoševa balade o smrti, a završna "Or Mario, Or Marija" jedina je na albumu koja nema ubitačan punk-ritam već je izvedena uz akustične gitare i ugodnu podlogu klavijatura, a tekstom se kroz za njih tipičnu igru riječima okreće temi prikrivanja seksualnog identiteta.

Igor Cecelja

Za cijeli se album nema što reći nego – sjajno! Direktno i konkretno, kao i u pjesmama, o svom debiju govore i članovi Marginalaca.
​- Računali smo da je ovaj debialbum Savršenih marginalaca nama otprilike osamnaesti po redu. Iako smo nas četvorica snimili punoljetan broj albuma dosad, ipak nam je ovaj možda najvažniji. Ne vraćamo se na tvorničke postavke s početka karijere, ali snimili smo album pun tema koje su nam bitne. Najvažniji moment je da smo kliknuli kao ljudi, glazbu ionako slušamo prilično sličnu. "Siempre marginal" nije samo autorski album, to je i iskaz o našem svjesnom odabiru: biti marginalan i neestradiziran. Sve je estradizirano, političari pokazuju kuhinje, pjevačice i pjevači objavljuju gradnju svojih kuća i vila, slikaju se s djecom, ljudi nervozno hodaju po ulicama, snimajući se i objašnjavajući svoj pogled na svijet. Biti sa strane danas je imperativ za nas. Biti sa strane i aktivno djelovati pomažući prvom do sebe, bez velikih floskula o spašavanju društva i svijeta. Volimo svirati brzo i zezati se - kaže četvorka "marginalaca".