Darko Rundek i njegova Ekipa, ali i članovi Haustora, ovog će petka zasvirati u Nugentovom parku na Trsatu u sklopu Rijeka Summer Festa. Pojačani Zoran Zajecom Zexom na gitari i pratećem vokalu i Damirom Pricom Caprijem na tenor saksofonu, Rundek i Ekipa pridružuju se bogatom lineupu festivalske večeri Uz Grapevine Babies, Natali Dizdar i, Porto Morto koji će zasvirati prije headlinera, Trsat očekuje večer ispunjenu glazbom.

Bilo da se pjeva “Apokalipso, “Makedo”, “Uzalud pitaš” ili druge, vaše pjesme nerijetko obilježavaju rapsodični aranžmani i opisuje ih se svevremenskim. Danas kada ih slušate ili izvodite, biste li za njih rekli da su dobro i kvalitetno ostarile?

- Ove godine se koncentriramo na pjesme koje sam napisao za Haustorov album “Bolero” jer slavimo 41 godinu od njegovog objavljivanja. Gotovo sve pjesme s tog albuma svirao sam s raznim postavama sve ove godine, dobile su razne aranžmane i uvijek su mi bile izazovne i inspirativne. To su “Ena”, “Sejmeni”, “TV man”, “Šejn”, “Šal od svile”… Ono što je ove godine posebno jest da ćemo ih u Rijeci svirati zajedno s Damirom Pricom Caprijem, saksofonistom, klavijaturistom, i gitaristom Zoranom Zeksom Zajecom, s kojima sam taj album snimio. Dolazi dakle Ekipa, bend s kojim sviram već skoro deset godina, s velikim veseljem pridružuju nam se i članovi Haustora koji su dali boju slavljeničkom albumu. Bogat je to spoj! Upravo smo se vratili s velikih koncerata u Beogradu posvećenih rijekama, pa je Rijeka s Rječinom pravo mjesto za nastavak te serije. Imamo odličan program, probili smo led i u punoj smo formi.

Mnoge pjesme ili opuse izvođača opisujemo “ljetnima”. Biste li se složili da uslijed razigranosti i lepršavosti, a ne nužno i jedino zbog “djevojaka u ljetnim haljinama”, u vašim pjesama u njima možemo čuti ljeto i da se one posebno dobro slušaju ljeti?

- Za početak “lepršava ljetna muzika” nije simpatična. Svoja najljepša ljeta proveo sam uz melankoličnu američku folk muziku, Dylana, Cohena, Stevensa… Meni moje pjesme prija svirati u ljetnim večerima, makar ne mislim da bi to morale biti najlepršavije od njih. Za “San ljetne noći” je važno da je magičan.

Prilično ste dugovječni u karijeri. Što vas drži toliko aktivnim te kako održavate svoju izvođačku formu?

- To što vi nazivate karijerom, a ja bih nazvao bavljenjem glazbom i poezijom, još me uvijek intrigira i veseli i kao autora i kao izvođača. Imam veliku sreću da život dijelim sa Sandom Hržić koja je dala veliki kreativni doprinos svemu što sam radio. Pod njenim utjecajem se i zdravo hranimo, stjecajem još nekih okolnosti ostavio sam se alkohola i duhana, što sve zajedno sigurno doprinosi vitalnosti.

Nastavno na to, postoje li posebna životna pravila kojih se držite pred kraj šestog desetljeća života?

- Napunio sam sedamdeset godina i nemam neka posebna pravila. Volim hodati divljom šumom i sretati njene neljudske stanovnike, pri čemu me često ražalosti pohlepna sječa. Volim surađivati s maslinama oko ulja. Volim piti vodu s izvora i onog vanjskog i onog tajanstvenog.

O čemu razgovarate kada razgovarate sami sa sobom?

- Ono što me nadahnjuje, mami, nema veze s unutrašnjim razgovorom, dapače, nastojim ga ostaviti postrani.

Povrh nastupanja, snažno ste vezani uz more, stoga što vam predstavlja ljeto u dolasku?

- Dok sam bio mladić, more mi je više značilo. Kako vrijeme prolazi, više me privlači zemlja, kamen, bilje, planine, polja. More je velika tajna i čudo, ali se s njim imam više mira povezati u godišnja doba koja nisu turistička sezona. Za vrijeme sezone dosta sviram i putujem, ali tad rijetko bude mira za uživanje u moru.

I za kraj, kojim stihom iz svojih pjesama biste naše čitatelje pozvali na svoj koncert na Trsatu?

- “Postoji tajni grad, u njem si čitav život zdrav i mlad; tajni grad, Po njemu mirno teku ulice; tajni grad, Ajde poljubi me i zbuni se, hej bejb!”.