Bend Kries je u zadnjih 20 godina, predvođen Mojmirom Novakovićem, izrastao u jedno od najvažnijih i najprepoznatljivijih imena domaće etno i world music scene, bend čiji se koncerti već dugo ne doživljavaju samo kao svirke, nego kao iskustvo koje publiku uvlači u nešto puno dublje od same glazbe.

Više od koncerta

Kries nikada nije pripadao trendovima, niti je pokušavao loviti trenutak. Njihove pjesme, satkane od starih napjeva, ritma bubnjeva i gotovo ritualne energije, kroz godine su pronašle publiku daleko izvan okvira etno scene. Danas Kries ima gotovo kultni status na domaćoj sceni, no Mojmir kaže kako bend nikada nije nastajao s idejom uspjeha ili velikih očekivanja.

– Iskreno, čovjek na početku ne zna što bi očekivao. Bar ja nikada nisam radio glazbu s mišlju "e sad će biti to i to". To jednostavno ne ide tako - rekao je Mojmir.

Ipak, ne čudi ga što su ljudi kroz godine u toj glazbi prepoznali nešto svoje.

– Znam koliko meni osobno znače ti napjevi koje pjevamo. Zato me ne čudi da i drugi ljudi osjećaju nešto slično. Mi se samo trudimo te pjesme iznijeti najbolje što možemo.

Dodaje kako ga nikada nije previše zanimalo "medijsko postojanje" benda jer smatra da se prava snaga njihove glazbe ne može prenijeti preko ekrana.

– Nismo već dugo prisutni po medijima, pa možda ne dopiremo do najšire publike, ali iskreno, to me ni ne zanima previše jer mislim da se prava glazba ionako ne može doživjeti preko snimke. Drago mi je da se publika Kriesa širi upravo preko koncerata i živog iskustva - objašnjava Mojmir.

Publika koncerte Kriesa često opisuje gotovo ritualno - kao zajedničko iskustvo u kojem granica između benda i ljudi ispred pozornice nestaje. Mojmir kaže kako upravo u tome leži srž tih pjesama.

– Taj odnos između benda i publike je najvažniji. Ali mislim da to nije nešto što mi umjetno stvaramo, nego dolazi iz samih pjesama. One su jednostavno takve - priča on.

Veliku razliku vidi u tome pjeva li čovjek nešto potpuno osobno ili pjesme koje nose puno šire značenje.

– Jedno je kada pjevaš neko svoje iskustvo, ljubavnu priču ili emociju, a drugo kada osjećaš da pjevaš nešto što je puno veće od tebe samog. Mislim da publika onda to prepozna i doživi na nekoj drugoj razini - priča Mojmir.

Upravo ih je to, kaže, i privuklo tim pjesmama.

– To nas je i povuklo prema njima i zato smo ih poželjeli obrađivati i svirati.

Iako se Kries često opisuje kroz pojam tradicije, Mojmir priznaje da mu ta riječ nikada nije potpuno odgovarala.

– Meni je uvijek bilo pomalo čudno govoriti o "tradiciji". Ja to više doživljavam kao nasljeđe.

Naime, za njega to nasljeđe nije samo glazba, nego puno šira priča o onome što čovjek prima od generacija prije sebe.

– Kad nešto naslijediš, naslijediš i lijepe stvari i probleme, sve ono što su prije tebe nosili neki drugi ljudi. To ne biraš, ali postoji neka vrsta odgovornosti prema tome.

Upravo u tome vidi razlog zbog kojeg čovjek ne može ići naprijed bez svijesti o onome što je bilo prije njega.

– Mislim da čovječanstvo može ići naprijed jedino ako se naslanja na ono što je bilo prije, ako iz toga uzme ono što mu daje snagu i energiju za dalje - objašnjava.

Zato, kaže, riječ "tradicija" često djeluje preplitko.

– Tradicija može biti i nešto što traje deset godina, recimo da svake nedjelje ideš na nogomet. Ovo o čemu mi govorimo ipak je puno dublje od toga - rekao je Mojmir.

Na pitanje postoji li poruka koju Kries želi prenijeti publici, Mojmir odgovara kratko, ali možda i najizravnije u cijelom razgovoru.

– Od srca bih volio da ljudi, slušajući našu glazbu, malo bolje razumiju sami sebe. Mislim da je to najvažnije.

Prije Kriesa postojao je Legen, bend koji je obilježio same početke domaće etno scene. Razliku između ta dva projekta Mojmir opisuje gotovo poetski.

– Glavna razlika između Legena i Kriesa su ljudi. Jednom sam rekao nešto što mi je ostalo baš slikovito: Legen je skupljao ljekovite trave, a Kries uzima sve ono što je nakupio Legen i od toga radi proslavu plesa oko vatre.

Kries je tijekom godina ostao potpuno izvan dominantnih trendova, a Mojmir kaže kako u umjetnosti kompromis nikada nije imao previše smisla.

– Kompromis možda ima smisla kada govoriš o miru, sigurnosti ili stabilnosti, ali u umjetnosti mislim da nema previše smisla. Ako radiš glazbu ili bilo kakvu umjetnost, onda valjda radiš ono što te stvarno vuče.

Problem nastaje, smatra, kada fokus postane nešto drugo.

– Čim počneš razmišljati "ako napravim ovo možda ću više zaraditi", fokus ode na potpuno krive stvari.

Budite svoji

Iako se uz Kries često veže gotovo mistična aura, Mojmir cijelu priču vraća na vrlo jednostavnu razinu.

– Kries je prvenstveno bend. Ne bih to nešto posebno mistificirao - rekao je i dodao kako su članovi benda međusobno potpuno različiti ljudi.

– Mi unutar benda smo potpuno različiti - po karakterima, svjetonazorima, uvjerenjima. Kod nas stvarno ima svega.

No upravo ih glazba povezuje.

– Ono što nas povezuje jest to da zajedno sviramo te pjesme. Možda je upravo to najljepše od svega - što svoju filozofiju zapravo živimo kroz ono što sviramo - kaže frontmen Kriesa, koji trenutno radi na novom albumu.

– Imamo nove materijale. Devet pjesama je gotovo. Trenutačno snimamo bubanj i bas gitaru, a krajem svibnja snimat ćemo vokale. Plan je da novi album izađe u studenome - otkrio je Mojmir.