U našim je krajevima klapa gotovo pa sinonim za određeni svijet - more, kamen, ljubav, vino, ona poznata slika Dalmacije koja se prenosi generacijama i pjeva u istim akordima. To je prostor u kojem se točno zna što klapa jest i o čemu pjeva. Upravo zato zanimljivo je kad se netko iz tog okvira svjesno makne.

A upravo to radi Metaklapa. Bez instrumenata, isključivo glasovima, uzimaju pjesme legendarnog heavy metal sastava Iron Maiden i prevode ih u klapski jezik, zadržavajući pritom i jedno i drugo - i strukturu klape i energiju metala. Ono što bi lako moglo zvučati kao eksperiment za uski krug publike kod njih uspješno funkcionira kao zaokružena priča, a o njihovoj kvaliteti najbolje govori činjenica da su prepoznati i izvan granica Lijepe Naše, pa su tako svoj specifičan glazbeni projekt predstavili u brojnim koncertnim prostorima, uključujući i najveći metal festival na svijetu - Wacken Open Air, gdje ih pozornica ponovno čeka i ove godine. Nakon što su nedavno već ostavili snažan dojam pred zadarskom publikom, Metaklapa će se ove godine ponovno vratiti u naš grad - ekskluzivno to potvrđuju i u razgovoru za naš list, u kojem otkrivaju kako je nastala ideja koja spaja naizgled nespojivo, koliko je zahtjevno prenijeti prepoznatljiv zvuk Maidena u čisto vokalni aranžman te kako na njihove izvedbe reagiraju i klapska i metal publika

Kako je došlo do ideje da se klapski izričaj spoji s pjesmama Iron Maidena? Što je bio početni okidač za nastanak Metaklape?

BORIS: Gotovo svaki član Metaklape odrastao je uz klapsko pjevanje, ali paralelno i uz hard rock, metal i, naravno, Iron Maiden. Ta dva glazbena svijeta bila su nam jednako prirodna, pa smo se na afterima klapskih koncerata često zabavljali rearanžirajući rock klasike na klapski način. Pravi iskorak dogodio se kad nam je prišao producent Marko Matijević Sekul, tada već dobro etabliran na europskoj folk metal sceni. Predložio nam je da tu našu "after" igru pretvorimo u ozbiljan projekt, što nam je odmah zazvučalo izazovno. Vokalne linije Maidena i njihove solaže u tercama oduvijek su nam zvučale blisko klapskoj polifoniji, pa su se ideje o klapskim aranžmanima prirodno počele slagati. Nedugo nakon toga Davor je napravio prvu verziju pjesme Fear of the Dark i donio je u studio kod Sekula. Čim smo je otpjevali u višeglasju, odmah je zazvučalo — bilo je jasno da se rađa nešto posebno. Taj trenutak označio je rođenje Metaklape, projekta koji ove godine slavi deset godina postojanja.

Tko stoji iza ove inicijative – je li riječ o dugogodišnjim klapskim pjevačima koji su privatno vezani uz metal ili se sastav formirao upravo oko tog koncepta? Uz koji ste grad vezani, odnosno odakle dolazite?

DAVOR: Radi se o dugogodišnjim klapskim pjevačima koji su privatno vezani uz metal, a i privatno vezani obiteljski (ujaci, nećaci, šogori…). Nisu svi nužno die hard metalci, no svima je draga kvalitetna glazba, što Iron Maiden svakako jest. Većina je porijeklom iz Dalmacije; ima nas s Brača, iz Splita, Solina i Omiša, a imamo i člana iz Siska. Geografska je podjela pola pola - trojica u Zagrebu, trojica u Dalmaciji.

Što inače slušate? Koliko vam je heavy metal stvarno blizak, a koliko je bio izazov u koji ste svjesno ušli?

DINO: Nekima više, nekima manje, rock i metal je bio dio glazbenog sazrijevanja, a u toj glazbi uistinu se imate na koga ugledati kada se radi i o pjevanju i o sviranju. Metal glazba toliko je kompleksna i često u nekom metal bendu ne možete posebno istaknuti pojedinog glazbenika jer svi članovi pokazuju virtuoznost na svome instrumentu. Osobno već gotovo 40 godina slušam metal i dalje mi je to najčešće svirana glazba na kojem god mediju je pustim. I gotovo svaki dan otkrijem nešto novo, neovisno o tome radi li se o novoj pjesmi, novome bendu, ili detalju iz neke pjesme koju sam preslušao već stotinu puta. Metal glazba spojila je suprugu i mene, a i naš mali sin već zna razlikovati pojedine verzije određenih metal i rock pjesama. Usprkos prethodnom poznavanju glazbenog materijala većine pjesama koje izvodimo, svima nam je bio ogroman izazov upustiti se u pokušaj interpretacije metal glazbe u a cappella verziji. Ne radi se o obradi, već o interpretaciji, pri čemu pjesmu treba donijeti isključivo bojom glasova i suzvučjem. Jedno je pjesmu odsvirati, a sasvim nešto drugo otpjevati i nemati mogućnost oslanjanja na bilo koji od instrumenata. Naravno, u svaku pjesmu uđemo s poštovanjem prema originalnoj verziji, ali onaj pečat novine koji dajemo u našim izvedbama, samo od sebe se oblikuje. Kada god Davor ili Matej naprave neki novi aranžman, ono što je u notama zapisano u konačnici ne odgovara posve onome što je otpjevano i postavljeno, i to ne zato jer ne možemo pratiti notnu zadatost, već zato što tijekom učenja pjesme svatko od nas doprinese nekom novom frazom ili detaljem koji pjesmu dodatno oblikuje.

Koliko je zahtjevno prenijeti prepoznatljive elemente jednog izrazito instrumentalnog benda u isključivo vokalni aranžman? Gdje najčešće "zapnete" u procesu rada?

DAVOR: To uvelike ovisi o pojedinačnoj pjesmi; nisu sve pjesme nužno prijemčive za naš izričaj, pa nastojimo odabrati one za koje mislimo da će nam najbolje zvučati. Prepreka ponekad znaju biti upravo instrumentalni dijelovi koji često nose prepoznatljive melodije pa ih se ne može izostaviti, no teško ih je elegantno inkorporirati u klapski izričaj kao i prilagoditi ih rasponu i timbru ljudskog glasa. Čar je upravo u pronalasku balansa između originalnog predloška i klapske interpretacije - što uključiti i u kolikoj mjeri da se zadrži duh originala, a da ipak bude ''obučeno'' u pravo klapsko ruho. Taj balans, naravno, je drugačiji od pjesme do pjesme. Neke pjesme u našim interpretacijama zaista poprilično odudaraju od originala, ali zadržavaju energiju i bit metala i klapskog izričaja, što je zapravo i poanta našeg pristupa.

Kada radite aranžmane, polazite li od originala ili si odmah dajete slobodu reinterpretacije?

DAVOR: Original je svakako polazišna točka, no klapska interpretacija je ono što nas odvaja od drugih sastava koji rade obrade, pa čak i drugih a cappella sastava. Klapska pjesma ima određene zakonitosti, primjerice terca između dvaju tenora, koje nastojimo ispoštovati. Sloboda našeg aranžmana stoga je omeđena tim dvama odrednicama - originalnim predloškom i svojevrsnim klapskim ''pravilima''. Taj prostor slobode između tih odrednica zapravo je prilično velik, a klapska je odrednica ključna jer je ključno naglasiti da nisu sve a cappella obrade nužno klapske. Mi volimo misliti, ili se bar nadamo, da naše ipak u svojoj biti jesu.

Postoje li pjesme koje ste morali odbaciti jer jednostavno ne funkcioniraju u klapskom obliku?

DINO: Da, ima pjesama koje se na našem repertoaru nikada neće naći. Bilo zbog muzičke forme koja ne ide u klapski slog, zbog njihove duljine ili samo zbog teksta koji ne možete doživjeti kao nešto o čemu želite pjevati. Ipak, to nas ni najmanje ne zabrinjava, budući da je ostavština kvalitetnih metal bendova tolika, da bi mogli postojati desetci ovakvih vokalnih sastava kakvi smo mi, a da se po repertoaru jedni s drugima nikada ne poklopimo u jednoj jedinoj pjesmi. Onaj koji poznaje Iron Maiden, znat će da njihove široke vokalne linije savršeno odgovaraju klapskim tercama i taj bend jednostavno možete zamisliti u a cappella verziji. S druge strane, Motörhead, koji su bili izvrstan bend i potpuno drugačiji od Iron Maidena, ne obećava mnogo po pitanju spajanja ovih glazbenih žanrova. Ipak, i unutar njihova repertoara može se naći pjesama koje savršeno funkcioniraju u spoju s klapom. Npr. njihova Love me Forever sada je standardni dio našega repertoara, a ne mislimo stati samo na njoj.

Kako na vaše izvedbe reagira publika? Također, primjećujete li razliku u reakcijama između "klapske" i "metal" publike?

BORIS: Klapska je publika, rekao bih, prilično ekskluzivna i pomalo stroga - ali s razlogom. Od prvog dana pazili smo da sve što radimo bude po pravilima klapskog zanata. Većina nas u Metaklapi je godinama nagrađivana na klapskim festivalima, tako da nam je taj pristup prirodan. Upravo zato danas i klapski svijet poštuje naš rad: prepoznaju da radimo ozbiljne klapske obrade. Pravo iznenađenje i osvježenje bila je reakcija metal publike, posebno na nastupima diljem svijeta - u Njemačkoj, Španjolskoj, Brazilu i svugdje gdje smo gostovali. Njihove reakcije tijekom izvedbi često su vrlo emotivne. Čuju svoje najdraže pjesme u potpuno novom ruhu, ali izvedene s poštovanjem prema originalu, i to ih iskreno oduševi. Nakon koncerata neumorno razgovaramo s publikom o klapskom izričaju, i o tome da je dalmatinsko klapsko pjevanje dio UNESCO‑ove nematerijalne kulturne baštine. Metal fanovima je to fascinantno, pogotovo onima koji prvi put otkrivaju klapu upravo kroz našu izvedbu.

Budući da često nastupate i izvan Hrvatske, kakve su reakcije međunarodne publike koja nema isti odnos prema klapskoj tradiciji?

BORIS: Nastupali smo na vrlo različitim pozornicama - od festivala u njemačkim katedralama, gdje su uz nas bili vokalni i klasični ansambli, a u publici ljudi u frakovima, do metal festivala na kojima dominiraju metalcore fanovi u kožnjacima. U posljednje vrijeme, otkad smo prepoznati i izvan metal krugova, te se različite vrste publike sve češće nađu izmiješane u istoj dvorani na našim koncertima. Kao dobar primjer toga je i naš godišnji koncert u Elbphilharmonie, jednoj od najpoznatijih koncertnih dvorana na svijetu, gdje se u publici redovito susreću ljubitelji klasike, world‑music publika i metal fanovi. Slično je bilo i na brazilskoj turneji: u publici je bilo svega - od metalaca, preko trećeg koljena hrvatske dijaspore, pa sve do ljudi koji su samo vidjeli zanimljiv plakat i došli bez ikakvog očekivanja. Mnogi od potonjih u početku npr. nisu znali ni gdje se Hrvatska nalazi, a danas su među našim najvjernijim fanovima.

Jeste li se susretali sa skepsom, bilo s jedne ili druge strane? Ako da, kako se ona s vremenom mijenja?

DINO: Kao i u svemu što je naizgled nespojivo, a pogotovo kada se radi o ovakvom miješanju glazbenih žanrova, naravno da ćete se susretati sa skepsom. I metal i klapska publika vrlo su zahtjevne, svaka na svoj način: jedni kao svetinju doživljavaju glazbeni opus Iron Maidena i smatraju da se nema smisla hvatati njihovih obrada ako niste vrhunski glazbenik, a s druge strane imate klapski svijet koji kroz spektar objektivnih i subjektivnih kriterija definira čistoću klapskog akorda i uvjerljivost izvedbe. U ovaj smo projekt ušli zbog gušta i širenja vlastitih glazbenih granica, a kao nusprodukt željeli smo klapskoj publici približiti metal glazbu, a metal publiku (pogotovo stranu) upoznati s našom klapskom baštinom. Neki su na naše koncerte dolazili iz znatiželje, ali s oprezom i ne s velikim očekivanjima, a izašli s koncerta pod silnim emotivnim nabojem i izjavom da su otkrili posve novu dimenziju neke metal pjesme i upili je drugačijom kombinacijom osjećanja ili, obrnuto, da smo klapskom izričaju dali sasvim novi pravac u kojem se može razvijati i doživjeti.

Koliko vam je važno ostati unutar okvira klapske tradicije, a koliko svjesno idete u njezino širenje?

DAVOR: Sam naziv projekta u sebi sadrži riječ ''klapa'', a izraz ''Metaklapa'' bi se kao i ''metafizika'' mogao prevesti, odnosno protumačiti kao onkraj klapskog. Klapska tradicija nužno je točka prema kojoj se ovo što mi radimo određuje budući da mi pjesme ne interpretiramo samo kao a cappella obrade već baš kao klapske pjesme; izvodimo pjesme Iron Maidena onako kako smatramo da bi ih klapa izvodila. Sama ta činjenica predstavlja širenje vidika ili granica klapske pjesme u smjeru u kojem se do sada ipak nije kretala. Klapske obrade popularnih pjesama, primjerice Gibonnija ili Olivera Dragojevića, odavno su dio klapskog mainstreama pa utoliko naš pristup ne predstavlja novinu. No izbor predloška koji naposljetku uvjetuje i interpretaciju i pristup samoj obradi svakako jest nešto novo. Kako sam već ranije naveo, volimo misliti da se u svom radu na kraju ipak krećemo unutar granica klapskog idioma.

U kojoj mjeri pazite na sadržaj i poruke tekstova koje izvodite – koliko je važno razumjeti Iron Maiden da bi ih se uvjerljivo prenijelo kroz klapu?

DINO: Tekst je vrlo važna komponenta svake pjesme koju izvodimo, i dobar dio naše interpretacije počiva na razumijevanju i osobnom doživljavanju stihova. Tekstovi Iron Maidena najčešće su duboki i dobro promišljeni, bez obzira radi li se o introspektivnim pjesmama, prikazima povijesnih događaja ili kritici društva u kojem živimo. Njihove teme nisu na prvu privlačne, oni progovaraju o teškim stanjima ili događajima, o licemjerstvu društva i čovjekovim dubokim osjećajima. Malo je koja njihova pjesma vedra od početka do kraja, no iako često spominju tragične sudbine i događaje, ne može se reći da generalno odišu stavom beznađa i razočaranosti. Čak i ondje gdje su opjevani tragični događaji, vi kao čitatelj možete birati hoćete li takvo što shvatiti kao konačno i nepromjenjivo, ili ćete prepoznati određene obrasce ljudskog ponašanja i pokušati utjecati na zajednicu u kojoj živimo na način da ne ponavljamo isto. Tu prvenstveno mislim na vječnu borbu dobra i zla koja je česta lirička preokupacija njihovih glavnih tekstopisaca, Stevea Harrisa i Brucea Dickinsona, a koja se manifestira bilo putem opisa unutarnjih bitaka koje vodi svatko od nas, bilo kao stvarni rat u kojem čovjek ili čitavi naraštaji ljudi prestaju dijeliti i njegovati isti skup moralnih vrijednosti. Stoga, na klapski način izvedene pjesme Iron Maidena njihove riječi stavljaju još više u fokus, a nemali broj puta čuli smo od posjetitelja naših koncerata da su tek ovakvom izvedbom, ogoljenom od instrumenata, istinski doživjeli tekstove i na neki način ponovno otkrili pjesmu.

Postoji li prostor za širenje repertoara izvan Iron Maidena ili je upravo ta fokusiranost dio vašeg identiteta?

BORIS: U početku smo se svjesno fokusirali na Iron Maiden – njihov katalog je ogroman ocean klasika koji nam savršeno leže, ne samo glazbeno nego i tematski. S vremenom smo proširili repertoar i obradili pjesme raznih bendova – od System of a Downa i Helloweena, preko In Extrema i Angre, pa sve do Lemmyeve Love Me Forever, koju smo praizveli na Wacken Open Airu pred članovima Motörheada, organizatorima festivala te najvjernijim Lemmyevim prijateljima i fanovima, u trenutku kada je njegov pepeo položen na tlo festivala. A kad smo već kod Wackena, ponosni smo što i ovog ljeta ponovno nastupamo na najvećem metal festivalu na svijetu.