Vinkovčanka Nikolina Živković, prijatelji ju zovu Nina, nedavno se u kultnom vinkovačkom cafe klubu Walkow predstavila izložbom fotografija, svojom drugom izložbom, nakon one u Galeriji fotografije Meraja, 2021., koja je, kako sama kaže, nadmašila sva njezina očekivanja.

Iako je studirala novinarstvo, cijela se našla u fotografiranju.

- Moj kreativni duh oduvijek je naginjao fotografiji i istraživanju vizualnog izraza. Kroz godine rada i vježbe posebno sam se pronašla u portretnoj fotografiji. Fasciniraju me ljudi – njihove emocije, izrazi i trenuci koje često ni sami ne primijete. Upravo takve spontane situacije nastojim zabilježiti, jer vjerujem da ono svakodnevno s vremenom postaje najvrjednije – kaže Nina, kako sebe opisuje, svestrana i znatiželjna osoba koja je uz glazbu pronašla svoju pravu ljubav – fotografiju.

- Po prirodi sam vesela i nasmijana, uglavnom jednostavna, iako ponekad i pomalo komplicirana. Volim oblake, vožnju biciklom, duge šetnje, dobru glazbu, Tima Burtona te kvalitetno pivo i rakiju – predstavlja se Nina Živković i dodaje kako je fotografija za nju alat koji običan trenutak pretvara u uspomenu s težinom. Njezin odnos s fotografijom započeo je puno prije nego što je toga bila svjesna, još u djetinjstvu, kroz očeve analogne fotoaparate i poslije prvi digitalni, kada je svake godine na moru neumorno fotografirala obitelj.

- Ideja za izložbu rodila se spontano, u prostoru Walkowa, mjesta koje za mene ima posebno značenje. Kada su ga moj prijatelj Dragutin i njegova supruga Andrea oživili i vratili mu onaj stari, prepoznatljivi duh, brzo smo došli na ideju da tu napravim nešto svoje. Već dugo sam nosila želju da kroz fotografiju odam počast svojoj baki i djedu i napokon je došao pravi trenutak. Ova izložba je intimnija, emotivnija i meni osobno neizmjerno važna. Izložba nema naziv, jer se moj odnos s bakom i djedom ne može svesti na jednu riječ. Ipak, moram priznati, djed zauzima posebno mjesto u toj priči. Bio mi je oslonac, uzor i figura koja je u mnogim trenucima imala ulogu oca. Sve što znam o radu, snalažljivosti i životu, velikim dijelom dolazi od njega. Uz njega sam učila konkretne stvari – pekla rakiju, vrcala med, sadila, popravljala, stvarala. No još važnije, naučio me je razmišljati. Naučio me je da gotovo svaki problem ima rješenje, ako se dovoljno potrudiš i uključiš glavu. Bio je čovjek koji nije odustajao i koji je znao napraviti nešto ni iz čega i upravo ta njegova upornost i danas živi u meni. Na izložbi je izloženo više od 50 fotografija različitih dimenzija. Najzastupljeniji su bili baka i djed, uz poneke fotografije mene, moje sestre, brata i roditelja. Svaka fotografija nosi svoju priču, ali zajedno čine jednu cjelinu – priču o odrastanju, obitelji i vremenu koje ne možemo vratiti, ali ga možemo sačuvati – priča Nina i najavljuje kako izložbu planira ponovno izložiti, ali na drugoj lokaciji.

Dodaje kako je u planu još jedna izložba u Walkowu, ovaj put posvećena koncertnoj fotografiji. Uz to prikuplja fotografije različitih autora nastale u Walkowu od otprilike 2005. do danas, s idejom da napravi izložbu koja bi okupila staru ekipu i vratila ih u neka druga vremena, možda čak i suočila s verzijama njih samih od prije 20 godina.

- Hvala svima koji su mi pomogli u realizaciji izložbe – posebno mojoj sestri i dečku, kao i Walkowu na prilici i podršci. Uz sve što trenutno radim, privatno i poslovno, osjećam da sam točno tamo gdje trebam biti, na putu prema ostvarenju svojih snova – zaključuje Nina.