Baš kada smo pomislili da smo sve čuli – Neno Belan donosi svježi, emotivni "B Sides" program. Novi koncertni projekt Nene Belana počeo je u veljači dvama unaprijed rasprodanim nastupima u zagrebačkom klubu Sax!, čime je publika jasno pokazala koliko je željna drukčijeg, intimnijeg susreta s njegovim pjesmama.

Pod nazivom "B Sides", projekt je koncipiran kao svojevrsni povratak pjesmama koje su godinama živjele u radijskom eteru, ali su u pravilu ostajale izvan koncertnih set-lista. Riječ je o onim draguljima koji su često bili u sjeni najvećih hitova – skladbama koje su možda tiše, ali jednako snažne u emociji i značenju. Upravo zato koncert nosi naziv "B Sides": posveta je manje izvođenim pjesmama, autorskim biserima i glazbi koja je godinama čekala svoj trenutak na pozornici.

- Puno ljudi zna te pjesme jer su godinama živjele na albumima i u radijskom eteru, ali ih gotovo nikad nismo svirali na koncertima. Upravo zato mi je ideja "B Sides" bila zanimljiva – dati tim pjesmama njihov prostor i novu priliku da zažive pred publikom - kaže Neno Belan.

Na dva rasprodana koncerta publika je imala priliku čuti čak 32 pjesme – 29 u glavnom dijelu koncerta i još tri na bis – tijekom gotovo dva i pol sata svirke, uz izvrsne reakcije publike, koja je od početka do kraja pratila koncert s velikim oduševljenjem. Iza sebe Neno Belan ima arene, velike dvorane i velike turneje, ali upravo ovaj format dodatno zbližava glazbenika s publikom. U malom prostoru i neposrednoj atmosferi pjesme dolaze do izražaja na drukčiji način – osobnije, direktnije i snažnije. Publika je tako imala priliku čuti odabrane pjesme iz različitih faza Belanove karijere, uključujući rjeđe izvođene skladbe koje su dobile novo, ogoljeno ruho. U intimnoj atmosferi kluba, bez velike produkcijske pompe, fokus je bio na interpretaciji, tekstu i bliskoj komunikaciji s publikom – upravo onome što te pjesme čini posebnima. Dva rasprodana koncerta potvrdila su da ovakav koncept ima svoje mjesto na sceni: kao prostor za istinske ljubitelje glazbe i za one koji žele pjesme čuti iz drukčije perspektive. Projekt "B Sides" tako otvara novo poglavlje u Belanovoj koncertnoj priči – tiše, osobnije i sadržajno bogato, ali jednako snažno.

Projekt "B-side" otvara prostor pjesmama koje su možda bile u sjeni velikih hitova, jeste li ih oduvijek doživljavali kao skrivene dragulje?

- Da, na neki način jesam. Te pjesme nikad nisam doživljavao kao manje važne, nego možda samo kao tiše ili povučenije. Nisu imale isti put kao hitovi, ali su imale svoju vrijednost od samog početka. Možda su baš zato ostale nekako sačuvane, kao mali skriveni svijet koji tek sada izlazi na površinu.

Koliko vam je bilo izazovno ponovno oživiti te pjesme i predstaviti ih publici u novom kontekstu?

- Zapravo, manje nego što sam očekivao. Kad smo ih počeli svirati, brzo su prodisale, kao da su samo čekale taj trenutak. Najveći je izazov bio pronaći pravi balans i ostati vjeran originalu a opet im dati neku novu energiju.

Mislite li da publika danas drukčije sluša vaše starije pjesme nego u vrijeme kada su nastajale?

- Mislim da sluša drukčije, možda čak i pažljivije. Danas ljudi u tim pjesmama prepoznaju nešto što im tada možda nije bilo toliko važno. Vrijeme napravi svoje, i publika i pjesme zajedno odrastu.

Postoji li neka pjesma iz vašeg kataloga koja je tek kroz vrijeme dobila pravo značenje ili publiku koju zaslužuje?

- Ima ih više. Neke pjesme jednostavno trebaju vrijeme da pronađu svoje mjesto. Zanimljivo je kako se ponekad dogodi da pjesma koja je bila u drugom planu odjednom počne živjeti punim životom, kao da je tek sada došla na red.

“B Sides" na neki način govori i o kontinuitetu karijere, koliko vam je važno njegovanje vlastitog glazbenog nasljeđa?

- Važno mi je, ali ne na način da se stalno vraćam. Više kao da održavam jednu nit koja povezuje sve što sam radio. "B Sides" mi je pomogao da tu nit vidim jasnije: kao cjelinu, a ne samo niz odvojenih razdoblja.

Vaše pjesme često nose snažnu emotivnu komponentu, koliko se vaš autorski pristup mijenjao kroz godine?

- Promijenio se, ali možda ne u onoj osnovi. Emocija je uvijek bila polazište. Razlika je u tome što danas možda manje objašnjavam, a više prepuštam prostoru između riječi i glazbe.

Kako danas gledate na balans između onoga što publika očekuje i onoga što vi kao autor želite izraziti?

- Mislim da se to s vremenom prirodno izbalansira. Na početku možda više razmišljaš o tome kako će nešto biti prihvaćeno. Danas više vjerujem da će, ako je nešto iskreno, publika to prepoznati. Možda ne odmah, ali hoće.

U vremenu brzih trendova koliko je teško ostati vjeran vlastitom glazbenom identitetu?

- Nije lako, ali mislim da je nužno. Trendovi prolaze, ali ono što ostaje jest tvoj osobni rukopis. Ako ga izgubiš, teško ga je ponovno pronaći.

Smatrate li da projekti poput "B Sides" mogu približiti mlađoj publici neke drukčije, možda suptilnije slojeve vaše glazbe?

- Mislim da mogu. Upravo zato što nisu opterećeni očekivanjima, te pjesme mogu lakše doći do nekoga tko ih prvi put sluša. Za mlađu publiku to može biti jedan novi ulaz u moj svijet.

Kada biste morali izdvojiti jednu misao ili emociju koja povezuje sve pjesme u projektu "B Sides", što bi to bilo?

- Možda neka tiha upornost. Te pjesme nisu nestale, samo su čekale. I to mi se čini kao zajednička nit, tj. neka vrsta strpljenja kroz vrijeme.

Možete li nam dati neki konkretni primjer, je li vam se u karijeri dogodila neka nepravda da ste se umorili od guranja svoje ideje i onoga što želite predstaviti publici?

- Naravno da je bilo takvih trenutaka. Svaki autor prije ili poslije dođe u situaciju da osjeti da nešto što mu je važno ne dolazi do izražaja kako bi želio. Ali s vremenom shvatiš da ne možeš sve kontrolirati. Nekad je dovoljno da ostaneš vjeran toj ideji, pa ona nađe svoj put poslije, možda u nekom drugom trenutku ili kroz neku drugu pjesmu.

Neno Belan danas je izvođač za kojeg nam se čini da što god predstavi publici, publika neupitno stoji uz njega. Kako se vama čini situacija kada sa strane malo promatrate svoju karijeru?

- Kad se odmaknem i pogledam sa strane, osjećam prije svega zahvalnost. Možda je najveća vrijednost u tome što postoji povjerenje koje se gradilo godinama. I to nije nešto što se podrazumijeva, nego nešto što se stalno iznova potvrđuje. I to je, na kraju, najveći razlog zbog kojeg i dalje radim glazbu. n