Gustafi, jedan od najmnogoljudnijih, najenergičnijih i najveselijih istarskih bendova, osnovan danas već davne 1980. godine u Vodnjanu, u svom koncertnom opusu ima brojne hitove, nedavno je na tradicionalnom zagrebačkom koncertu u klubu Boogaloo premijerno, nakon punih 11 godina autorskoglazbene gustafovske apstinencije, predstavio novu pjesmu.

Nastajala godinama

To je, između ostalog, bio povod za razgovor s frontmanom i spiritus movensom Gustafa Edijem Maružinom, kojeg smo odmah na početku upitali da nam kaže nešto više o novoj pjesmi Gustafa.

- Da budem iskren, pjesma nije baš nova po vremenu nastajanja, no tek sad ide u javnost, i to je naš novi singl "Danas sam jako". Obično dajem pjesmama naslove po prvim riječima, a pjesma kreće "Danas sam jako mislija na tebe...", ali bi to zauzimalo previše mjesta kad napišeš. Ta je pjesma imala svoje putešestvije - zapravo je nastala negdje 2014. ili 2015., kao tekst i nekakav okvirni glazbeni "kostur" i namjeravao sam je napraviti za album "Maneštra". Međutim, tada nisam baš bio zadovoljan aranžmanom, bilo mi je žao rovinat' pjesmu, a došlo je vrime da album mora pojt vanka i gotovo. I onda sam odlučio da je sačuvam lito - dva, da imamo kad nam bude trebao neki singl da objavimo. Međutim, onda je došlo to moje blues razdoblje, koje i danas traje, i počeo sam se više baviti skladanjem za Edi East Trance Blues (EETB) i tako je ta pjesma ostala do 2022. godine negdje u zapećku. U tom razdoblju, kad je finila korona, odlučili smo napraviti singl za Gustave, i tada smo je konačno i zgotovili. Tada se otvorilo bezbroj pitanja - hoćemo li sami objaviti singl kao najavu sljedećeg albuma, hoćemo li naći izdavača, pa nismo mogli odlučiti koga izabrati, pa je trebalo i spot napraviti... Uglavnom, prošlo je još godinu dana, svirali smo tutta forza, i nekako više o toj pjesmi nisam razmišljao. I sada je Bernarda izvukla tu pjesmu iz naftalina i slušamo je, i zbilja, pjesma je dobra, pa si mislim - pa zašto ne? Jedanaest je godina otkako Gustafi nisu objavili novu pjesmu, od albuma "Maneštra" 2015. godine. Čak je bio jedan pokušaj promocije, ta pjesma nije baš potpuno "nevina", jednom je bila na Radio Istri, gdje smo imali živi nastup za njihov rođendan. Ali to je bilo samo jednom - direktora Radio Istre Zvjezdana Jurcolu zamolili smo da ne pušta pjesmu, i to je bilo to. I eto, sad je prilika da pjesma nakon punih 11 godina zaživi. Ako se pokaže da sam u pravu, da je pjesma dobra i da se publici sviđa, planiramo ubrzo napraviti i spot. Pjesma je standarno gustafovska, ljubavna, i to je to, otkrio je Maružin.

Znači, pjesma se "kuhala" od "Maneštre".

- Dugo se kuhala, ali podsjeća me malo na "Kadi su ta vrata", koju ja zovem "frankenstein" pjesmom jer, koliko god je to naša najpoznatija pjesma - u Istri je možda "Brkica" može premašiti, ali izvan Istre "Kadi su ta vrata" je naš glavni hit. A ta je isto dugo nastajala - najprije je bila jedna verzija 1991., pa sam je promijenio 1992., ali mi se nije sviđalo, pa sam 1993. dodao još neke stihove i malo kambja muziku, više onako, na ljubavno, i na kraju 1995. je objavljena i postala hit. Evo, neka se to dogodi i s ovom "novom" pjesmom. Primjerice, "Brkica", koja je inače narodna pjesma, a mi smo je na neki način proslavili - budimo realni, ta pjesma je postojala stotinjak godina, ali nešto je čekalo da je izađe upravo 1993. godine. To nešto se potrefi, a kada bi čovjek to znao, onda bi imao uvijek samo hitove i uspjehe. Nekad si uvjeren da će nešto biti "wow", i onda vidiš da je to pasalo nekako neprimijećeno, a drugi put napraviš nešto bez puno truda i onda gledaš - wow, gledaj kako uspijeva... Ne znam kako to gre.

Kad smo kod pjesme "Kadi su ta vrata", internetom kruži viralna snimka gdje je netko iz publike na koncert Gustafa i donio ta vrata...

- To je tradicija, i to se proslavilo na Dugom otoku, a upravo tamo kažu da kad se ljudi žene, bend koji svira na svadbi mora znati svirati "Kadi su ta vrata", i kad krene pjesma - onda se nose vrata. I ča ima više vrata, to će brak biti uspješniji. Imam jednu snimku kad smo svirali na Dugom otoku, i u jednom trenutku na koncert su krenuli dolaziti ljudi koji su nosili vrata, ni sam ne znam koliko ih je bilo, jedno 6-7 sigurno, pa je krenuo vatromet i baklje... To je bio urnebes! I što je najbolje, ti isti dečki su to isto napravili u Zadru. No, zapravo je taj običaj započeo u Buzetu, mislim da je to bila 1995. godina, kad su neki lokalni mangupi usred koncerta iščupali vrata od WC-a i donijeli ih u dvoranu gdje smo svirali.

Prava premijera nove pjesme "Danas sam jako" bila je u zagrebačkom Boogaloou, a zanimljivo je i da Gustafi svake godine tradicionalno održe veliki koncert u Zagrebu.

- Sve je to počelo negdje 1998. ili 1999. godine, kad smo imali tradicionalne koncerte u zagrebačkoj Tvornici. Tamo smo svirali negdje do 2010. godine, a nakon toga su nas pozvali da nastupamo u klubu Boogaloo.

Osim novog singla, ima i puno drugih zanimljivosti kako s EETB, tako i s organizacijom blues festivala u Kanfanaru...

- Zahvaljujući kanfanarskom načelniku Sandru Jurmanu koji ima sluha za blues i rock glazbu, organiziramo u Kanfanaru tri manifestacije godišnje - jedna je naš rođendanski koncert Gustafa za Božić, druga je Dvigrad Blues Festival koji je zbilja postigao zavidan renome, gdje dobivamo zamolbe za sudjelovanje iz svih krajeva svijeta. Imamo i taj treći festival, Blueskrs, koji se održava 5. travnja, i to šestu godinu zaredom. Dođe uvijek oko 500 - 600 ljudi, srećom nismo financijski opterećeni, tako da se moremo posvetiti onome ča volimo i da malo širimo tu kulturu, da ne zamre taj naš rock, i općenito glazba. Uvijek sam tvrdija jednu stvar - otkada je čovika, je bilo i muzike, i dok bude ljudi, bit će i muzike. No, sad sam se počeo pitati jesam li u pravu - kad je u pitanju živa glazba. Jer, nekad se glazba konzumirala isključivo u izvedbi glazbenika, jer nije bilo drugog načina, a danas bih rekao da se 99 posto glazbe konzumira preko nekog medija, a jedan posto uživo. Jer, glazba je stalno oko nas, svi stalno nešto slušaju, a žive svirke je sve manje. Vremena se mijenjaju, svaki dan nešto novo dolazi.

Kanfanarski festivali zasigurno imaju edukativnu komponentu...

- Sigurno, da malo podsjete publiku kako je ipak drukčije gledati i slušati nekog kako svira, u odnosu na slušanje snimke s nekog medija.

Kakva je situacija s EETB-om?

- Nažalost, EETB je kolateralna žrtva Gustafa. Jer, danas se svira gotovo isključivo vikendom, a tada nastupamo s Gustafima, tako da rijetko kad ostane prostora za nastupe s EETB-om. Sjećam se da se, ne tako davno, prije 15 - 20 godina, sviralo gotovo svaki dan - i utorkom, i srijedom, i subotom... I zato mi je drago malo širiti tu kulturu, okupljati mlade ljude, tu i tamo se netko zapali za svirku, pa poželi pokušati svirati, i to je cilj svega toga. Žao mi je što nisam tehnički "potkovan", pa da pokušamo raditi neke škole i edukacije, no imam ideju da napravimo neku malu školu blues harmonike ili nešto slično. O tome razgovaramo još od prvog izdanja festivala, pa možda se jednog dana i poslože uvjeti da to napravimo.

Novi projekti

Kad smo kod novog singla "Danas sam jako" - je li to naznaka da bi Gustafi možda mogli uskoro objaviti i novi album?

- Svakodnevno sam u studiju, svaki dan radim, sada sam upao u kreativno razdoblje. Bilo je jedno dugo razdoblje kada uopće nisam otvarao studio. Nekoliko puta sam htio pokušati nešto raditi, ali ništa mi nije padalo na pamet, nisam imao ni volje ni inspiracije... Tako da skoro pet godina ništa nisam radio u studiju, a sada sam tamo svaki dan, kad god mogu - ujutro, popodne, navečer - kad god ulovim vremena sam u studiju. Sviram, pjevam, pišem tekstove... Tako da već sada imam 15-ak novih pjesama na kojima radim, i nadam se da ćemo uskoro imati novi singl.

Pitaju me ljudi radim li te pjesme za Gustafe ili za EETB - te pjesme radim za sebe, pa ću vidjeti gdje više pašu. Znaš, jedna stvar me opterećuje, primjerice, ako radim za EETB, imam tu neku ideju, stalno je "guram" u blues, ne puštam je da se možda razvija sama, već dodajem neke blues elemente da bi bila blues. A kad radim za Gustafe, onda non-stop razmišljam da moram imati u pjesmi prostora za puhače, za harmoniku, i još štošta. Napravim pjesmu koja je odlična, dvije gitare, bas, bubanj, i onda u tom kreativnom procesu se mora "upropastiti" da svi iz benda imaju što svirati. I onda dodam nešto što mi i ne paše samo da bi oni mogli imati prostora za sviranje. I cijeli taj proces mi je nekako dojadio, tako da sad radim sam za sebe. Kako dođe. A onda ćemo poslije već vidjeti i razvrstati, koja bi pjesma mogla biti za Gustafe, a koja za EETB, a koju sam napravio za nešto treće...

Pa već sad uz Gustafe i EETB su aktivni i drugi projekti...

- Samo su dva - Gustafi i EETB, jer ne možemo primjerice Veterinare smatrati drugim projektom jer to su iste pjesme, isto sve, samo nešto drukčija postava i eventualno malo različiti instrumenti. Nema novih pjesama, nema ničega, to su frakcije Gustafa. A EETB je zasebna stvar.

Uskoro slijedi i novi singl?

- Tako je. Mada, s druge strane, odmah upozoravam sve drage moje ljubitelje, fanove koji su voljeli onaj naš malo lakši dio Gustafa - ako se nešto grozno ne dogodi, ne znam hoće li biti zadovoljni i sretni, nema puno lakih pjesama... Nisu to simfonije, ne znam, neke jazz ili teže stvari, ali imaju malo drukčija promišljanja i glazbeni obrazac... Sad je takva kreativna faza. No, razmišljam, imam sedam banki, zdrav sam i osjećam da još mogu, ali s druge strane, 70 je 70, znaš, ne mogu reći sada ću ja još 70, pa imam vremena. I razmišljao sam o temu da napravim za sve ove naše fanove, koji su nas pratili sve te godine, ali iz one glazbene faze kad su bile "Brkica", "Kurijera", "Katarina" i te pjesme, da napravim jedan album, zadnji te vrste, definitivno, koji će se zvati "Deset lakih komada", na kojem bih napisao deset pjesama za feštu. Jer, svoju publiku sam ja stvorio, a kad ih stvoriš i onda ih razočaraš, možda to malo nije ni fer. A to je jedan od razloga zašto je EETB i nastao - kad sam počeo raditi te pjesme, mislio sam da će Gustafi to svirati, ali poslije sam razmišljao - čekaj, ako sad dođu meni ljudi na koncert koji vole pjesme Gustafa, pa sigurno će reakcija biti - šta ti radiš, to nisu Gustafi. I zbilja nisu. To je druga priča, i zato smo odlučiti te pjesme svirati s drugim ljudima i pod drugim nazivom benda.

Kreativno vrelo je i dalje vrlo aktivno, znači da možemo očekivati još štošta?

- Bit će puno, puno tega. Dok me zdravlje služi, i dok imam snage i energije, bit će!