Elektronička glazba u Hrvatskoj razvijala se tiho, ali uporno. Od ranih eksperimentalnih pokušaja do globalno prepoznatljive festivalske scene upravo je klupska kultura 90-ih pružila prostor slobode i zajedništva. Ondje je, u srednjoj školi, započela i Osječanka Sunčica Barišić, poznatija pod imenom Insolate.

Jedna od najuspješnijih hrvatskih producentica, koju nazivaju i hrvatskom kraljicom techno-glazbe, prisutna je na svjetskoj elektroničkoj sceni već više od 30 godina. Iza nje je 50 izdanja, ali i nastupi po Južnoj i Sjevernoj Americi, Kini i Europi, kao i na nekima od najpoznatijih festivala poput Tomorrowlanda, Dimensionsa i Exita. Nastupala je i u svjetskim klubovima kao što su Berghain u Berlinu ili Rex u Parizu te je pokrenula i vlastitu diskografsku kuću Out of Place. Godinama pruža podršku Noćnom maršu za ravnopravnost, a uskoro će tradicionalno organizirati i Hush! party u povodu Dana žena, 7. ožujka u klubu Oxygene. Kako je izgledao njezin umjetnički put na rodno jednoličnoj sceni i može li glazba zaista potaknuti zajedništvo, iskreno donosi za serijal UdruŽene.

Kako su vaši roditelji reagirali kada ste prije 30 godina počeli na DJ sceni i kako je tada izgledala industrija elektroničke glazbe?

- Kada sam krenula, mojim roditeljima je to bio potpuno nepoznat svijet. Postojale su brige jer elektronička scena tada nije imala jasnu strukturu ni sigurnu budućnost, a i nemate ni jedan primjer kako izgleda nečija karijera tko se bavi elektronskom glazbom. Unatoč tome, bili su vrlo korektni i nikada me nisu opterećivali svojim strahovima. Inzistirali su na tome da uz glazbu završim srednju školu i fakultet te da razvijem osjećaj odgovornosti. Naučili su me da strast prema nečemu i disciplina moraju ići zajedno. Scena je tada izgledala potpuno drukčije nego danas, nije bilo društvenih mreža ni interneta u današnjem obliku. Glazba se nabavljala na pločama, setovi su kružili na kasetama, a informacije su se prenosile usmeno. Sve je bilo sporije, ali možda i iskrenije. Partyji su tada imali snažan osjećaj zajedništva, možda i zato što nije bilo mobitela i stalnog snimanja – ljudi su zaista bili prisutni u trenutku. Scena se gradila iz čiste ljubavi prema glazbi i međusobne povezanosti. Ali možda mi se to danas samo tako čini jer je od tada prošlo puno vremena.

Većinu DJ scene čine muškarci. Jeste li ikada imali osjećaj kao da se vaše sposobnosti manje vrednuju u odnosu prema kolegama? Imate li podjednako prilika za razvoj karijere?

- Većinu DJ scene čine muškarci i naravno da se ponekad osjeti taj nesklad u percepciji. U početku je bilo trenutaka kada sam primijetila da se moje sposobnosti ne vrednuju uvijek na isti način kao one kolega, ali mislim da kvaliteta i dosljednost na kraju uvijek prevladaju. Prilike za razvoj karijere ovise o predanosti i radu, a ne o spolu. Iako su ponekad postojale prepreke ili macho pristupi, iskustvo me naučilo da profesionalnost, integritet i vlastiti zvuk otvaraju vrata.

Kako ljudi reagiraju kada kažete da ste DJ-ica?

- Mislim da ljudima i dalje bude pomalo čudno čuti da je glazba nečija profesija, pogotovo na elektroničkoj sceni. U Hrvatskoj i dalje imamo vrlo malo primjera ljudi koji zaista žive od toga. Većina i dalje smatra da je to manje-više hobi ili samo prolazna faza.

Kako stoji osječka glazbena scena u usporebi s berlinskom? Jesu li ondje ljudi prijemčiviji?

- Uspoređivati se s Berlinom mislim da nije baš pošteno, jer je Berlin kao grad već multikulturan, a samim tim i puno otvoreniji i inkluzivniji. Mi se i dalje učimo liberalnosti i prihvaćanju drukčije okoline, ali mislim da upravo ovakvi eventi poput moje večeri Hush! potiču ljude da idu u tom smjeru.

Partyji su čest izvor incidenata, a ponekad i opasnosti. Kakvo je vaše iskustvo?

- Nažalost, mnogi koji tako tvrde zapravo ne idu na partyje i ne prate našu scenu, pa je prosuđuju na temelju krive ili nepotpune informacije. U stvarnosti partyji su mjesta gdje vlada PLUR – Peace, Love, Unity, Respect – i toga se svi pridržavamo. To su mjesta na koja ljudi dolaze zbog glazbe, pozitivne energije i međusobnog poštovanja. Upravo me taj osjećaj zajedništva kao tinejdžericu privukao sceni, i zato sam i danas tu, nakon više od 30 godina.

Poprilično ste vokalni glede ženskih prava. Kako komentirate neravnopravnost u društvu danas?

- Mislim da je važno biti glasan oko stvari do kojih vam je stalo, a pogotovo ako imate privilegij utjecati na ljude jer se bavite javnim poslom. Moj osjećaj za pravdu, vjerujem, seže još od kuće. Usadili su mi ga roditelji i starija sestra, ali i način na koji je moj otac pokazivao poštovanje i ravnopravnost prema svim ženama u našem domu. Svi smo sudjelovali u kućanskim poslovima i nije bilo podjele na muške i ženske poslove. Taj osjećaj ravnoteže i zajedništva nosim sa sobom i danas te ga tražim i u partneru i u prijateljima. Što se tiče neravnopravnosti danas, mislim da smo napredovali, ali još uvijek postoji mnogo prepreka. Važno je stalno govoriti o tome, upozoravati na nejednakosti i poticati okruženje u kojem se svi tretiraju pošteno i s poštovanjem - kako u glazbi tako i u društvu općenito.

Imate li osjećaj da se DJ scena razvija u dobrom smjeru? Što joj nedostaje i kako pomoći?

- Imamo primjere s obje strane, i dobrih i loših stvari. Za mene je važno biti glasan o problemima, ali i pohvaliti sve pozitivne stvari koje se događaju. Primjerice, nedavno je globalnu hard techno scenu potresla serija ozbiljnih optužbi vezanih uz neprimjereno ponašanje i zlostavljanje, koje su brzo dospjele na društvene mreže i u medije. Bilo mi je jako važno vidjeti kako su organizatori i festivali reagirali – izostavili su određene izvođače iz programa i jasno pokazali da takvo ponašanje nema mjesta u našoj kulturi. Takvi su trenutci zapravo ključni, jer otvaraju razgovor o sigurnosti, poštovanju i odgovornosti unutar scene. Mislim da scena ili društvo napreduje onoliko koliko smo spremni suočiti se s vlastitim slabostima, postaviti jasne standarde i stvarati prostor u kojem se svatko može osjećati sigurno i poštovano, bez obzira na spol, pozadinu ili ulogu u glazbi.

Kažu da glazba povezuje. Vidite li i vi ulogu glazbe u razvoju društva prema solidarnosti?

- Naravno, glazba je jedna od glavnih stvari koje povezuju ljude. I sama sam to mnogo puta iskusila: na partyjima, festivalima, u studiju ili na nastupima. Kad ljudi plešu zajedno, dijele energiju i emocije, stvara se osjećaj zajedništva koji nadilazi jezik, kulturu i osobne razlike. Sjećam se i ljudi koji su se, nažalost, glasno zauzimali protiv različitosti, ali kada bi se našli u okruženju scene i dobre glazbe, počeli su se opuštati i uživati. Često bi ih upravo glazba povezala s ljudima koje su prije osuđivali i u tom procesu vidjela sam kako postaju otvoreniji, tolerantniji i jednostavno zreliji. U tom smislu, glazba zaista može igrati važnu ulogu u društvu, ne samo kao zabava nego i kao način da se razvija empatija, solidarnost i poštovanje prema različitostima.

Što vas i dalje gura naprijed unatoč svim izazovima? Što biste poručili nadolazećim DJ-icama?

- Izazovi postoje u svakom poslu i u životu, elektronska scena nije iznimka. Ipak, ono što me i dalje gura naprijed, unatoč sumnjama ili teškoćama ponekad, jest velika ljubav prema glazbi. Samo kad nešto dovoljno voliš, za to se i boriš. Djevojkama koje bi se bavile glazbom poručila bih: Budite glasne, autentične i hrabre jer scena treba raznolikost i energiju koju samo vi možete donijeti!

Kakvi su vam planovi - gdje vas slušamo?

- Sve vas pozivam na Hush! party u povodu Dana žena. Ovaj put družimo se 7. ožujka u klubu Oxygene uz dva inozemna gosta, a zatim 14. ožujka u Petom Kupeu u Zagrebu. Nakon toga me možete čuti u Novom Sadu, Torinu, Genovi, na Malti, u Zadru i na još mnogo mjesta - i stvarno se veselim proljeću koje dolazi. n