Nakon godina rocka, velikih koncertnih pozornica i refrena koje pjeva cijela Hrvatska Ivan Dečak odlučio je napraviti logičan, gotovo neizbježan korak – napisati tamburašku pjesmu posvećenu Virovitici, gradu u kojemu je odrastao, prenosi Plusportal.hr.

U pjesmi “Virovitica u roju tambura” autor i frontmen Vatre ispisao je jednu od intimnijih stranica svog dosadašnjeg stvaralaštva – posvetu rodnom gradu, njegovim ulicama, ljudima i osjećaju pripadnosti koji se ne zaboravlja ni preseljenjem u drugi, veći grad. U projektu su mu se pridružili Mikeški gačci, poznati Mikeši, virovitički glumci Mijo Pavelko, Draško Zidar, Goran Koši i Mladen Kovačić, a tamburaški aranžman i izvedbu potpisuje još jedan Virovitičanin, Denis Špegelj.

– Tambure su u našem kraju prisutne od rođenja do smrti, dočekaju te i isprate na kraju životnog puta. Koliko god smo mi svrstavani u pop ili rock-izričaj, u genetskom nam je kodu usađen tamburaški prizvuk, taj “roj tambura” je svuda oko nas. U mom slučaju bilo je samo pitanje vremena kada će taj roj izići iz košnice, odnosno iz mojih misli ili srca. Nikada se tome nisam odupirao. Jednostavno, trebalo je doći na red. I, evo, došlo je sada, potpuno spontano i neplanirano, iz srca – objasnio je Dečak.

Usred zagrebačkog sivila, trčeći po savskom nasipu, razmišljao je o rodnom kraju, Virovitičkim ribnjacima i Limanu, gdje se voli opuštati. U nešto manje od sat vremena sklopio je kompletnu sliku, kaže, i snimio demoverziju pjesme na svom diktafonu. Nakon povratka kući cjelokupan je tekst samo izišao iz njega, “u hipu”, dodaje.

– Pjesmu sam snimio drugi dan i odmah shvatio da je riječ o skladbi za tamburaše. Nisam bježao od te činjenice, dapače. Bio sam slobodan javiti se tamburašima, točnije našem proslavljenom Denisu Špegelju – također Virovitičaninu i mom susjedu kojega poznajem odmalena. Čim je čuo pjesmu, objeručke je prihvatio izazov da ju zajedno sa svojim dečkima odsvira, upravo onako kako sam i zamislio – prepričava Dečak.

- Zanimljiva je činjenica da na samim početcima pokušavaš stvoriti vlastiti zvuk i glazbeni put, a jednom kada to uspiješ, “bježiš” od istog tog zvuka, te zone komfora, igrajući se različitim tehnikama - govori Dečak. Dokaz tomu su proslavljena pjesma “Tango”, snimljena bez gitara, ili pak elektronika na albumu “Nama se nikud ne žuri”. Tu su i različite pjesme za dječje emisije, kao i suradnje s Massimom te Marinom Jurićem Čivrom. Sada je na red došla – tamburica.

– Moram priznati da svi koji su bili involvirani u ovu priču, bez imalo usprezanja, razmišljanja i kompliciranja, dali su svoj maksimum, počevši od Denisa i njegovih tamburaša koji su pjesmu snimili “u dahu”, a kompletno snimanje trajalo je otprilike sat vremena. Tu su i naši virovitički glumci, Mijo Pavelko, Draško Zidar, Goran Koši i Mladen Kovačić, koji su se bez razmišljanja odazvali i došli u naš virovitički studio, gdje ih je snimio naš tonac Matija Kovač. Imam osjećaj da su se svi dali bezrezervno u ovu priču, a to se, bar prema prvim povratnim informacijama, itekako osjeti. Ta iskra u pjesmi i emocija ljudi koji su ju stvarali teško se uspije “zalijepiti”, ali mi smo uspjeli, čini mi se – priča Dečak.

Iako danas živi u Zagrebu, kao glazbenik i tekstopisac, zahvaljujući svojoj glazbi i stihovima, može otputovati kamo god poželi – bez avionske karte ili automobila, ističe.

– Preko svojih misli mogu otputovati kamo god poželim, pa tako često želim doći u svoj kraj, u Viroviticu, kad to ne mogu fizički. Ova je pjesma moj iskren poklon rodnom gradu, tako ja doživljavam Viroviticu. Bit će mi drago ako se i drugi prepoznaju u njoj, prožive neke od trenutaka koje sam i sam ponovno proživio kroz stihove. Dakako, pjesma jest određena lokacijom, gradom i imenom, ali nikad se ne zna, ljudi se prepoznaju i u pjesmama s kojima nemaju nikakav doticaj. To sam doživio s “Tangom”, gdje spominjem zagrebački Hendrixov most, a koji se jednako glasno pjeva i u Beogradu, Novom Sadu, Ljubljani, Zagrebu ili Virovitici. Možda će se i “Virovitica u roju tambura” oriti nekim drugim gradovima – naslućuje frontmen grupe Vatra, čija je pjesma objavljena na otvorenju ovogodišnjeg, 29. izdanja sajma Viroexpo.

- Ako i vama ova pjesma probudi leptiriće u trbuhu, naježi dlačice na rukama i ponuka vas da nazdravite s dragim prijateljima, ne morate na DNK analizu, potvrda je to da ste i vi punokrvni Virovitičanin. Držim da uvijek, koliko god se daleko odselili od rodnog mjesta, treba pamtiti i čuvati svoje korijene. To ističem još od kraja 1990-ih, kada sam se preselio u Zagreb, u kojemu provodim veći dio svog života. Međutim, moji su korijeni zauvijek vezani uz Viroviticu i nikada ih se neću odreći. Smatram da ljudi koji ih se odreknu ili zaborave na vlastite korijene, ostaju na svojevrsnoj vjetrometini. Važno je njegovati i čuvati uspomenu na rodni kraj, na ljude koje ste ondje upoznali, na mjesta gdje ste prohodali i progovorili prve riječi. Tada ste punokrvni Virovitičanin – zaključuje Dečak.