Filip Brkić: Veseli me što će F1 nakon dugo vremena u Hrvatskoj ponovo izgledati kao nekada
Bit će dostupna na kanalima RTL-a i platformi Voyo, a utrke će prenositi komentatorski dvojac – Ivan Blažičko i Neven Novak
Druge ožujske nedjelje, na sam Dan žena, počet će 77. sezona Formule 1. Nova sezona bit će prva godina novog tehničkog pravilnika, što jamči mnoga uzbuđenja, a sva ćemo ih gledati u programu RTL-a. Komentatorski dvojci Blažičko-Novak i Kecman-Vetma parirat će vozačkim parovima, a, kao direktor utrke, voditelj emisije bit će prekaljeni Filip Brkić. Mnogi gledatelji zasigurno će ponovo doći na svoje, a dok bolidi imaju posljednje pripreme na stazi u Bahreinu, priprema se i ekipa RTL-a. Mnoge pojedinosti ispričao nam je Filip Brkić.
Filipe, gašenje crvenih svjetala na stazi Albert Park u Melbourneu označit će početak nove sezone F1, i to u programu RTL-a. Kako ste reagirali kada ste saznali da F1 dolazi na vašu televiziju te čemu se najviše veselite raditi prateći Formulu 1?
- Iskreno, najviše me veseli spoznaja da će F1 nakon dugo vremena u Hrvatskoj ponovo izgledati kao nekada. Prvo, bit će svima dostupna na kanalima RTL-a i platformi Voyo, a, drugo, utrke će prenositi najpoznatiji F1 komentatorski dvojac – Ivan Blažičko i Neven Novak. Generacije su odrasle uz Blažičkov glas u Formuli 1; njegovo znanje je ogromno i on je definitivno dio povijesti tog sporta u Hrvatskoj. Ivan Blažičko bio je posljednji televizijski novinar u svijetu koji je intervjuirao velikog Ayrtona Sennu prije tragičnog vikenda u Imoli.
Nova sezona donosi takozvano miješanje karata zbog novog tehničkog pravilnika, koji ove sezone stupa na snagu. Lando Norris novi je branitelj naslova, gledat ćemo Audi kao novu inkarnaciju Saubera, a preko Bare došao je Cadillac s pomalo neočekivanom vozačkom postavom Perez-Bottas. To su samo neke od tema nove sezone, no čemu se vi najviše veselite i što vas najviše intrigira?
- Bit će zanimljivo vidjeti može li Norris obraniti naslov prvaka i hoćemo li u novoj sezoni imati tako neizvjesnu borbu za naslov do samoga kraja. Puno je inovacija i novih detalja, a naši će ih stručnjaci za F1 predstaviti publici uoči prve utrke u Melbourneu.
Kako opisujete svojevrsnu bitku generacija u Formuli 1? Velikom broju mladića, tinejdžera i onih u ranim dvadesetima suprotstavljeni su stari lavovi Hamilton, Hülkenberg, pa i vaš dvojnik Fernando Alonso (smijeh) i ostali veterani.
- To da sam Alonsov dvojnik reklo mi je dosta ljudi tijekom godina (smijeh). Ne znam, sebi baš nisam nalik na Alonsa – možda donjim dijelom lica, bradom ili ustima, zubima – ali doista na ponekim njegovim fotografijama mogu uočiti određene sličnosti, to priznajem. S godinama sam stekao i simpatije prema njemu; generacijski mi je blizak, tako da je moje srce uvijek na strani tih starih lavova poput Alonsa. Fascinantno je što i dalje odolijevaju mladima koji su u naletu.
Koja su vama prva sjećanja na Formulu 1, vozače kojima ste se divili, nezaboravne timove i na sve ono sentimentalno što donosi oktanski cirkus?
- Uf, bila su to druga vremena. Dobro se sjećam velikog rivalstva Alaina Prosta i Ayrtona Senne. Teška srca moram priznati da sam u tom rivalstvu, za razliku od velike većine, bio na strani Prosta. Ne znam baš kako i zašto, ali Prost mi je bio taj – njegov krivi nos, riđa kosa – sve je to nekako ostavljalo dojam na mene kao klinca od sedam ili osam godina. Sjećam se tada mladoga Ivana Blažička i, danas, nažalost, pokojnog, Gorana Dijalovića, koji su radili prijenose F1.
Početak godine ponovo je donio rukometna uzbuđenja i novu medalju reprezentacije, što ste opet pratili iz prvih redova. Kako sada kada su se slegnuli dojmovi opisujete našu švedsko-dansku broncu i vaš boravak na sjeveru kontinenta?
- Ma, realno čudo. U samo godinu dana imamo dvije medalje na velikoj sceni, baš kao nekada. Imali smo malo sreće sa ždrijebom, istina, ali dečki su odigrali fantastičan turnir. Dobiti pod pritiskom sve te odlučujuće utakmice ne može biti slučajno. Ima nešto specifično u tom hrvatskom dresu. Naši igrači često igraju bolje za reprezentaciju nego za klubove; publika ih nosi, osjećaju bilo nacije i onda s nevjerojatnim zanosom igraju za Hrvatsku. To većina drugih reprezentacija nema, ne samo u rukometu nego i u većini ostalih ekipnih sportova. Hrvatska je tu doista posebna – generacije odlaze i dolaze, ali naša vatra i plamen uvijek su tu. Nešto slično sada je napravila i futsalska reprezentacija. Na temelju toga često uspijevamo kompenzirati manjak kvalitete spram velikih nacija s kojima se u mnogočemu ne možemo mjeriti.
Poznajemo vas i kao voditelja mnogih razgovora za Podcast Incubator. Zašto volite tu sastavnicu svog posla, u kojoj možete voditi duge razgovore s brojnim pojedincima iz svijeta sporta?
- Posljednje tri godine radim u Podcastu Incubatoru nekoliko puta mjesečno. Drukčija je to forma, obraća se vjerojatno i nešto mlađoj publici, ali, kao što ste rekli, imate vremena – takav je format. Ono što drugdje ne stignete čuti, tamo imate sve vrijeme svijeta. I gosti drukčije reagiraju u takvim formatima. Puno ljudi mi kaže da podcast slušaju u autu, na radiju, osobito tijekom dugih putovanja, i da im je to omiljeni oblik opuštanja.
Dojma sam da ste veliki zagovaratelj, pa i promotor, biciklizma. To je sport koji u našoj zemlji kao da “nije na cijeni” niti uživa popularnost. Zašto je tomu tako i, s druge strane, što vi najviše cijenite kod biciklizma?
- Istina je. Jako volim i cijenim biciklizam. Prvo, gotovo svaki čovjek na svijetu ima bicikl ili se susreo s njim. A sada, u nečemu tako globalnom i sveprisutnom, biti najbolji na svijetu ili među najboljih sto – to je vrijedno divljenja. Zato sam od prvog dana uz ekipu Cro Racea, koja radi nevjerojatne stvari. Dovesti tako prestižnu utrku i takva imena svjetskog biciklizma u Hrvatsku – mislim da većina ljudi nije svjesna koliko je to veliko postignuće. No s godinama Hrvati sve više to prepoznaju i baza ljubitelja cestovnog biciklizma sve je veća. Vladimir Miholjević i ta riječka tradicija biciklizma Hrvatima su približili taj fantastičan sport.
