Krešimir Golubić ima privilegij da živi svoj san. Ili je bolje reći da je jedan od rijetkih sretnika kojima se u snu razdanilo što mu je u životu raditi. A taj san je, kako sam veli, bio taman takav da svoju fascinaciju uličnom umjetnošću ukoriči prije koju godinu u "Street Art & grafiti vodič 2021./22.".

To je bio onaj prvi vodič, vezan samo za Zagreb i njegova pročelja. Priča je, međutim, brzo otišla dalje, pa je tako prije koji dan, u zagrebačkoj WIDE - grafiti & street art gallery, Golubić predstavio treće izdanje "Street Art & grafiti vodiča Zagreb - Sisak - Karlovac". A zašto Sisak i Karlovac uz Zagreb objašnjava Golubić na samom početku vodiča. »Sisak i Karlovac udaljeni su tek sat vremena vožnje od Zagreba i svakom ozbiljnijem ljubitelju ulične umjetnosti pružaju priliku za cjelovitiji i bogatiji doživljaj street art scene. Iako je Zagreb i dalje nositelj ove urbane kulture, s najvećim brojem umjetnika i intervencija u različitim tehnikama, upravo obližnji gradovi nude ono što Zagreb sve manje ima – veći broj radova domaćih i stranih autora.«

I publika i kolekcionari

Samo, tko je Krešimir Golubić i zašto vodič!? I zašto je promocija vodiča prigoda da vidi drage neke ljude?

- Zar je trebalo napisati vodič da bi se prijatelje vidjelo? Nisu valjda takva vremena - velimo mu, što u šali, što u zbilji.

- Očito da su takva vremena. Živimo u nekoj ludnici, to je tako, priznali mi to ili ne. Ispada da se vidim s prijateljima na nekim izložbama, nekim događanjima, povremeno samo - priznaje Golubić.

Pred nama ozbiljno čeljade, outfitom nimalo nalik nekoj uobičajenoj predodžbi o grafiterima. Smije se Golubić na ovu našu opasku, kaže »odijelo ne čini čovjeka«.

- I upravo je suprotno! Ove godine je 35 godina kako sam krenuo fotografirati i crtati grafite. Arhiviram i dokumentiram scenu, a jednako tako sam i aktivni sudionik scene. I ovaj Street Art & grafiti vodič, njegovo treće izdanje koje je izašlo u zadnjih pet, šest godina, tu je kao dokument jednog vremena, ali i kao putokaz svim onima koji su se tek nedavno zainteresirali za ovaj vid urbane umjetnosti - kazuje Golubić.

Jer, dodaje, za ovo o čemu vodič piše, a piše o uličnoj umjetnosti, povjesničari umjetnosti kažu da je najbrže rastući smjer u povijesti umjetnosti koji se ikada dogodio.

- I koji ne samo da ima vjernu publiku koja to sve prati, nego i galerije koje to prate i kolekcionare koji kupuju radove. Imao sam sreću da sam dio te scene od samih njenih početaka, od trena kada se stvarala sredinom 1990-ih. Tad se prvi udar dogodio, da bi se 2000-te se scena potpuno razbuktala, a ja sam imao sreće upoznati neke umjetnike na samim njihovim počecima - ističe Golubić.

No, za odluku da svoje iskustvo, ako ne i strast stavi u vodič kriv je ipak onaj spomenuti san.

- Doslovno je pet godina kako sam to odsanjao. Doslovno. Valjda je bio četvrti, peti mjesec 2021. kada sam rekao sam sebi: »Ja to moram napraviti!« S druge strane, imao sam puno upita ljudi koji me poznaju da im pokažem grafite po gradu. Nesvjesno, iz gušta, s prijateljima sam obilazio grad i objašnjavao im kako je što nastalo, odakle je krenulo, cijelu priču. I onda sam imao priliku susresti se s ljudima iz Turističke zajednice koji su me pitali bih li mogao napraviti neku službenu turu na tu temu. Napravili smo ogledan primjer ture i svima se svidjelo - priča Golubić.

Danas je on i službeno turistički vodič, onaj koji ima turu vezeno za uličnu umjetnost i to ne samo u Zagrebu. Evo ga i gostuje naokolo, primjerice u Ljubljani, a sve na temu urbane umjetnosti.

- Kompleksna je to umjetnost, ima puno svojih pravila, svojih zakonitosti. Imao sam sreće da sam tu od početka kao dio druge generacije zagrebačkih crtača grafita. Sjećam se, naravno, i prve generacije početkom 1980-ih kada su grafiti stigli u Zagreb i u Hrvatsku, odnosno tada Jugoslaviju. Bili smo uvijek napredni i to do te mjere da je Zagreb, kasnije sam to shvatio, bio prvi grad na istoku Europe koji je imao scenu koja je objedinjavala i grafiti crtače, i grafiti grupe, breakedance grupe, hip-hop izvođače -priča Golubić.

Nešto je »krivice«, spominje se Golubić, i na Radiju 101, na Slavinu Balenu koji je puštao hip hop muziku, pa na filmovima iz tog doba kao što je Beat Street.

- Pa američki filmovi koje smo tada gledali na televiziji gdje sam i ja kao klinac po prvi put vidio grafite na njujorškim vlakovima. Sve nas je to ponukalo, onako generacijski, da se okušamo u plesu, crtanju, ili k'o Renata Đošić na hip-hop taman da bude jedan od prvih repera koji je repao na svom materinjem jeziku, a ne samo na engleskom - ističe Golubić.

Nego, murali, grafiti, išarani zidovi. Kad vani idemo, u posjet kakvoj svjetskoj metropoli, nanižemo mali milijun selfija pred muralima. Kod kuće ih i ne vidimo. Ovaj vodič, priznajemo, tjera čovjeka da digne glavu s poda dok šeta vlastitim gradom, da baci oko na zidove svoga grada.

- Često puta mi se dogodilo u Zagrebu da mi ljudi kažu kako su nekom ulicom prošli tisuću puta, a evo prvi put sada vide neke stvari. To ja tako, jurimo kroz svoj grad i ne gledamo. Na odmoru je drugačije - dobrohotno Golubić.

Pitamo ga koliko je onda ovaj vodič dobra stvar za same umjetnike, čini li ih vidljivijima?

- Meni je ovo dio neke šire priče i nadam se da ću u bližoj budućnosti napraviti fotomonografiju ne samo Zagreba, Siska, ili Karlovca već i Splita, Rijeke, Pule, Vodnjana, Osijeka, Opuzena, Bjelovara, Vukovara i svih ostalih gradova koji imaju ovakvu scenu. Do sada sam fotografirao 12 gradova koji imaju scenu murala i cilj mi je zaokružiti priču s fotomonografijom - ističe Golubić.

Lijepo je čuti Golubića kako kaže da se scena razvila u ovih 20-ak godina. Nekada se, putniku namjerniku, i ne čini da je tako. A opet, skloni smo mi tome da smo kritični previše prema svemu. Slaže se Golubić s tom konstatacijom, no jednako tako veli da možda samo ovaj vid umjetnosti prolazi ispod radar.

- Ali, hrvatska scena je stvarno dobro zastupljena vani. Postoje imena naše scena koja su stvarno vani jako poznata. Pa ako se danas i ne ostvari neki mega uspjeh, ostvarit će se kasnije. Sve će to doći na svoje. Nije tu samo vodič, danas organiziramo i više street art festivala, od lani imamo i Šibenik Street Art festival, a gdje su tu Vukovar Art, RE:Think u Sisku i slično - kaže Golubić.

I odgovor na pitanje zbog čega u vodiču uz Zagreb i Sisak i Karlovac zapravo je logičan.

- Primjetio sam da me turisti pitaju gdje osim Zagreba ima nešto i uvijek sam ih slao u Karlovac ili Sisak. Pa kad je već novo izdanje logično je bilo da ga proširim - veli Golubić.

Razlika je ogromna

Inače, premda izgleda kao ležerno odjeven vlasnik kakve uspješne tvrtke Golubić se još uvijek zna uhvatiti spreja i crtati. Oslikani pothodnici Novog Zagreba su djelo grupe Zid čiji je i on dio.

- Ali, ako vam je interesantno, tu je kolega umjetnik koji je oslikavao Branimirovu ulicu 1987. godine, Zdenko Bužek. Bio je to street art prije street arta - daje nam mig Golubić.

Ako je Branimirova oslikana 1987. i ako je to bilo pionirsko djelo onda je Bužek u ovome već jedno 40 godina.

- Ne sjećam se točno godina, ali 1980-ih sam s grupom napravio jedan mural u sklopu nekakvog festivala. I to nije bio na ulici već novogradnja - smješka se Bužek spominjući se svojih početaka.

Branimirova za Univerzijade bila je zato prva ozbiljna stvar.

- A onda godinama kao da je bila neka velika pauza. I kada usporedite sve to s ovom što se danas događa, s muralima u Zagrebu, razlika je ogromna, kao da prije ničeg nije ni bilo. Pa i nije - veli Bužek.

Pitamo ga jesmo li mi to kaskali za svijetom i kaskamo li još uvijek kad govorimo o uličnoj umjetnosti.

- Moj je utisak da se za socijalističkog uređenja vlast bojala umjetnosti. Nisu se jedino bojali klasične umjetnosti i naive koju je Tito propagirao. Sve drugo je bilo zapostavljeno - mišljenja je Bužek.

Tko je onomad predložio oslikavanje Branimirove ne spominje se, ali činjenica je da je odobreno i da su se murali održali na životu praktički do nedavno. Sjeća se da su mogli umjetnici birati koji bio dio zida htjeli za svoje »platno«. A on crta i dandanas, jer murale voli raditi, taman da i on bude dio grupe Zid koja je oslikavala pothodnike. I zahvalan je Golubiću na toj prilici.

Elam, u prostoru galerije WIDE predstavljeno je treće izdanje vodiča koji otkriva sve ono što zidovi Zagreba, Siska i Karlovca imaju. No, kako to lijepo u uvodu piše Golubić, Street Art & grafiti vodič samo je orijentir u potrazi za urbanom umjetnošću, jer radova je daleko više od svega što se na 60-ak stranica moglo predstaviti. »Na vama je da otkrijete nova pročelja, murale i intervencije koje su vam možda dosad promaknule«, poručuje Golubić. Ostade nam još pitati gdje mu srce zakuca jače, kraj kojeg uličnog uratka.

- Kad god vidim nešto novo. Uvijek novo gledam. Nerijetko mi se događa da šetam s ljudima i naletim na nove radove i ostanem paf - iskreno će Golubić.