Tomu Medvešeka već dulje od godine dana gledamo kao Jakova Sriću u seriji Nove TV "U dobru i zlu". Tomu gledamo i duže na malim ekranima, filmskim platnima i kazališnim daskama. Glumac u kasnim dvadesetim godinama glumom se počeo baviti već u djetinjstvu. Glumeći dječje uloge pa one malo starije, danas je znano lice domaćih projekata. Odrastao je u glumačkoj obitelji, a umjetničko prezime i sam vrlo dobro nosi. U intervjuu za naš televizijski prilog s Tomom Medvešekom razgovaramo o brojnim glumačkim pojedinostima.

Toma, gledamo vas i u drugoj sezoni serije "U dobru i zlu". Kako opisujete svoj lik Jakova Sriće i je li on u drugoj sezoni nešto drukčiji u odnosu prema prvoj?

- Jakov je napokon odlučio što želi u životu, tako da bih rekao da je drukčiji. Naravno, još uvijek nema baš sreće u nekim životnim situacijama, ali zna za što se bori, a to je najvažnije.

Sjećate li se kako ste dobili ulogu u seriji i kako ste reagirali kada ste pročitali premisu i radnju serije?

- Bio sam presretan. Volim imati posao koji volim raditi. Nova TV mi je već jednom omogućila rad u sličnim uvjetima i uvijek bih ponovo surađivao s njima. Scenarij mi se svidio od početka. Jako je životan, a do zadnjeg trenutka nisam znao koga ću igrati, pa me i to zabavljalo.

Kako bi se – i bi li se uopće – Toma i Jakov družili u slobodno vrijeme?

- Mislim da bi Toma imao dosta pametnih savjeta za Jakova, ali mislim i da bi se Jakov puno žalio oko svoje situacije, što ne bih dugo mogao tolerirati. To prijateljstvo ne bi dugo trajalo.

Poznajemo vas i kao člana ansambla Zagrebačkog kazališta mladih. Kako kombinirate rad na predstavama, serijama i filmovima te imate li najdraži glumački izraz?

- Trenutačno se još nisam odlučio što mi je najdraže. Sve volim i u svemu bih volio još raditi, ali jako bih volio neku lijepu filmsku ulogu.

Možete li izdvojiti najdraži projekt iz dosadašnje karijere?

- "Jezik kopačke" u ZKM-u mi je definitivno jedna od dražih predstava za igranje. Uživao sam i u ulozi Jakova u "U dobru i zlu", a draga mi je i uloga Zelenog u filmu "Slatka Simona".

Dolazite iz poznate glumačke obitelji i takoreći ste odrasli pred kamerama. Kada ste odlučili da se želite baviti glumom i u odrasloj dobi te je li postojala alternativa?

- Kazalište sam volio od početka jer sam u neku ruku tamo i odrastao, ali nisam bio pretjerano zainteresiran. Klasika. Svašta sam putem radio. Bilo je tu sportova, konobarenja, pa čak i malo bauštele. Negdje nakon srednje škole shvatio sam da se ne mogu cijeli život tražiti i tada sam odlučio upisati Akademiju.

Što ste kroz svoju glumačku karijeru naučili o sebi, ljudima i svijetu oko sebe?

- Prestao sam se stresirati. U početku sam se puno živcirao oko svega. Oko pogrešaka, oko kašnjenja, bezobrazluka, pa i zaboravljanja teksta. Otkad sam završio Akademiju dramske umjetnosti, drukčije razmišljam o tim stvarima. Pozitivac sam i volim gledati svijet pozitivno, iako je to u posljednje vrijeme teže zbog situacije u svijetu. Ali, znate kako kažu – nada umire posljednja.

Tko vam je tijekom karijere dao najbolji savjet i kako je on glasio?

- "Gluma nije sprint, nego maraton." Nisam siguran tko mi je to rekao, ali često mi je u glavi. U neku ruku se time i tješim. Ima još vremena za napredak, haha.

Kada ne stvarate televizijski sadržaj, uz što se opuštate u slobodno vrijeme?

- Obožavam serije i filmove. Kako sam u posljednje vrijeme često u akciji, volim slobodno vrijeme provoditi na kauču uz neki film ili seriju. Volim pogledati sve nominacije za Oscare, tako da mi je to trenutno na meniju. Naravno, i sport – sve. Od nominiranih filmova pogledao sam nekoliko naslova: "Sinners", "Frankenstein", "Weapons" i "One Battle After Another". Svi su dobri, ali najbolji mi je definitivno "One Battle After Another", a i "Frankenstein" me, moram priznati, ugodno iznenadio.

Koja su vam omiljena TV lica, bez obzira na televizijsku formu, i zašto?

- Filip Detelić i Igor Mešin trenutačno su mi odličan tandem. Dečki su smiješni, zabavni i šarmantni. Volim pogledati i "Potjeru" – uvijek naučim nešto novo.