Robert Knjaz: Hrana je udžbenik iz povijesti i lifestyle magazin
Jela o kojima govorimo u serijalu “Znamo li što jedemo?” pokazuju ljudsku genijalnost i kreativnost
Na HTV1 16. veljače u 20.15 počinje prikazivanje druge sezone zabavno-edukativnog serijala “Znamo li što jedemo 2”. U sedam epizoda poznati televizijski sladokusac Robert Knjaz skuhao je mnogo toga zanimljivoga o namirnicama kojima bi malo tko odolio. Kruh, pršut i kulen, jaja, mahunarke, riba, sladoled i pivo ljube se na tanjuru, a odskora i na malim ekranima.
Dojam naprvu je da ste se u prvoj sezoni bavili konkretnim jelima, a u drugoj namirnicama koje se često nađu na stolu. Je li to doista tako?
- U pravu ste, to je samo dojam naprvu, jer smo u prošloj sezoni govorili, primjerice, o pizzi, što uopće nije jedno jelo, nego pod naziv “pizza” stane toliko različitih podvrsta i varijanti da možemo reći kako je pizza jelo s tisuću lica... A da ne spominjemo cijeli svemir juha, o kojima smo također govorili, a tako smo nastavili i u drugoj sezoni. Bavimo se namirnicama koje svatko od naših dragih gledatelja ima u hladnjaku i na jelovniku, a zapravo se vodimo istim pitanjem kao i prošle godine: Znamo li što jedemo? Koliko znamo o tim namirnicama od kojih se spravljaju mnoga naša jela u raznim kulinarskim emisijama? Dakle, mi smo samo produžetak, ili bolje – “prequel”, svim tim kulinarskim emisijama jer pokušavamo na zabavan i informativan način donijeti što više zanimljivosti o namirnicama bez kojih nema naših punih tanjura, zadovoljnih trbuha i širokih osmijeha.
Na vašemu meniju su kruh, pršut i kulen, jaja, mahunarke, riba, sladoled i pivo. Koliko ste vi naučili o njima i što ćete tek naučiti sve nas?
- Saznat ćete mnogo nevjerojatnih detalja, od toga kako su neke od tih namirnica nastale i kako je izgledao njihov put do naših tanjura, do toga kako su stekle zvjezdani status u našim kuhinjama i različitim kulturama. Onda male tajne čuvanja, skladištenja, pravilne pripreme i još milijun jedinstvenih i zanimljivih podataka. Primjerice, naučio sam da se od staroga tosta može praviti pivo, ali i kako prepoznati staro jaje. Saznat ćete i kakav je to sladoled od majčina mlijeka i curry kobasice, a kakav pseći sladoled. Otkrit ćete jedinstveni pršutić koji lajkaju i muslimani, kao i 100 nijansi graha... Bit će to za polizati prste. I ekran...
Tko su vam sugovornici u novim epizodama?
- Sugovornici su nam vrhunski domaći i inozemni stručnjaci, chefovi i proizvođači hrane o kojima smo mogli čitati samo u novinama. Primjerice, španjolski proizvođač najskupljih svjetskih pršuta, koji vrijede 5000 dolara po komadu, ili hrvatski rekorder Ante Reljanović iz Otavica, koji proizvodi najveće svjetske pršute. Posjetili smo i posljednju časnu sestru u Njemačkoj koja proizvodi samostansko pivo i čovjeka iz Walesa koji je cijeli život posvetio grahu, pa ga je istetovirao na cijeloj glavi, čak i namjesto obrva. Bit će tu još osebujnih i maštovitih gurmana, ludih sladoledara, osoba koje sjede na jajima, ali i dobitnika Emmyja koji su sudjelovali u svjetski nagrađivanim emisijama ili Netflixovim serijalima. Ima 20-ak sugovornika po emisiji, i to puta osam, pa dođemo do broja od nevjerojatnih 160 sugovornika u Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj, Češkoj, Engleskoj, Walesu, Španjolskoj, Portugalu, Japanu i SAD-u... I sve vam ih serviramo umjereno i zabavno, kao začin!
Namirnice koje navodimo spadaju u “klasike”; od nečega što su spravljali i radili naši stari do proizvoda koji se danas industrijski “štancaju”. Koliko se promijenila proizvodnja ili uloga kruha, kulena, jaja...?
- Proizvodnja se promijenila jednako brzo i jednako temeljito kao što se promijenio i život oko nas. Nema tu puno razlike. No suvremena dostupnost tehnologije i sirovina širokom pučanstvu potaknula je mnoge pivoljupce da prave pivo u kućnim uvjetima, ili mnoge slatkoljupce da prave kućni sladoled... Danas smo svjedoci trenda povratka na staro, pa se danas puno više nego prije 20 ili 30 godina gleda na zdravlje, na dodavanje aditiva, na konačni proizvod... Ali u nekim emisijama snimili smo i industrijsku proizvodnju jer, ako ćemo biti realni, većina kruha koji danas pojedemo napravljena je u tvornici. Zato me je živo zanimalo kako izgleda cijeli taj proces. Nitko od nas zapravo ne voli zamisliti hranu u kontekstu tvornice, pa smo za naše drage gledatelje provjerili i kako u tvornici nastaju pršut i pivo. I kako se uzgaja riba koja poslije završi u našim loncima i na našim roštiljima... Svaka emisija ima i taj svoj istraživačko-detektivski dio... Je li tvornica heroj ili zločinac? Bit će napeto...
Što nam sve znači hrana i kako se prema njoj odnosimo? Često nije samo riječ o kilokalorijama koje nas drže sitima nego i o običajima, obilježavanjima, proslavama... Nečemu što zbližava ljude.
- Apsolutno ste u pravu. Hrana je mnogo više od goriva koje samo ubacimo u tijelo da bi funkcioniralo... Uz nju vežemo lijepa sjećanja, uz nju slavimo i tugujemo, izjavljujemo ljubav. Jela o kojima govorimo, sve te varijacije i recepti, pokazuju ljudsku genijalnost i kreativnost. Nismo ni svjesni koji kulinarski Da Vinciji i Michelangela žive oko nas, možda čak u našem susjedstvu ili u našoj kuhinji... Hrana je istovremeno udžbenik iz povijesti i lifestyle magazin, jer pokazuje kako je neko jelo izraslo iz neke kulture, ali i kako ju je oblikovalo... Kao sladoled Italiju, pivo Češku, kulen Slavoniju i jaja bodybuildere. U emisijama ćete vidjeti i pun naramak maštovitih društvenih izuma vezanih uz jela o kojima govorimo. Primjerice, putujući šank u Londonu ili pivsku kupku u Pragu. Otkrit ćete i umjetnost rezanja pršuta, kao i japanski običaj gađanja grahom... Posjetili smo i neke neizostavne kulinarske lokacije poput muzeja sladoleda u New Yorku, Oktoberfesta u Münchenu i Praznika rada u Hrvatskoj, kojega nema bez tona graha... A kad već spominjemo grah i grašak, reći ćemo i da vas očekuje vjetra dašak. Pa ćemo saznati da neka vjetrovita hrana možda i ne zbližava, nego udaljuje ljude...
Što ste uočili na svojim putovanjima vezano uz prehrambene egzotike?
- Što se tiče prehrambenih egzotika, možda mi je najšokantnije u ovom serijalu bilo balut jaje, jako cijenjeno u jugoistočnoj Aziji. Jednu našu dragu prijateljicu Filipinku zamolili smo da nam približi okus i doživljaj toga jaja, iako ga ni ona sama baš ne voli. Jer u tom jajetu je pile i to se kuha i jede, kao neka kombinacija kuhane piletine i jajeta, ali koja nije baš privlačna ni pogledom ni mirisom. U Tokiju su nam predstavili natto, usmrđeni grah, koji tamošnje majke redovito daju svojoj djeci jer je dobar za mozak i ima puno vitamina K2, a dobar je i za žene u menopauzi. Riječ je o vrlo popularnom, rasprostranjenom i sveprisutnom jelu, ali kad osjetite taj miris sumpora i kad vidite grah koji se onako rasteže kao guma, jer je usmrđen, rekao bih da to nije nešto o čemu sanjamo kada gladni dolazimo s posla. Ali ono što je u našim krajevima bljak, u nekim je drugim krajevima mljac, a to možemo reći za apsolutno svako jelo. Kruh naš svagdašnji u Hrvatskoj izgleda na jedan način, a po svijetu je to negdje tortilja, a negdje naan. I sam kruh se jede na milijun načina, čak i sendviča ima svakakvih, na primjer, u Japanu je popularan sendvič od bijeloga kruha s voćem. I druge namirnice koje smo obradili pojavljuju se u milijun oblika. Jedino što bih rekao da je unikatno i nepromjenjivo dvije su legende, dva stupa na kojima počiva Lijepa Naša, a to su kulen i pršut. Dok pršut možete naći u dijelovima Mediterana, kulen je unikat i šteta da nema jači marketing, jer bi poharao svijet. Uglavnom, zrno kulena ili pršuta pod jezik, dekicu na sebe i uživajte u našoj novoj sezoni Znamo li što jedemo? Bit će zabavno, poučno i ukusno. Dobar tek!