Jakov Jozinović zapjevat će u riječkom Centru Zamet posljednjeg dana veljače. Mladi vinkovački pjevač prepoznat je na društvenim mrežama, a potom je počeo puniti velik broj dvorana diljem zemalja. U njegovoj turneji “Ja za čuda letim” Rijeka je jedna od nezaobilaznih stanica.

Uz brojne obrade koje izvodi, Jozinović je nedavno objavio svoj prvijenac pod nazivom “Polje ruža”, a potom i drugu pjesmu “Ja volim” krajem siječnja. Jakov govori i o drugim pojedinostima s kojima se susreće na svojim nastupima.

Objavili ste pjesmu “Polje ruža”. Kako ocjenjujete reakcije slušatelja na vaš prvijenac i kada možemo očekivati nove diskografske uratke?

- Reakcije na “Polje ruža” su me iskreno ugodno iznenadile. To je pjesma u koju sam ušao vrlo otvoreno i osobno, bez prevelikih očekivanja, pa mi je tim draže vidjeti koliko se ljudi u njoj pronašlo. Pjesma je od izlaska na broju jedan svih top ljestvica. Nove pjesme su već u pripremi.

Društvene mreže i viralnost neodvojiv su dio vašeg uspjeha. Koja je pjesma napravila prvi veliki “boom” i kako ste tada reagirali?

- Prvi pravi “boom” dogodio se s pjesmom koja je spontano krenula kružiti društvenim mrežama, bez ikakvog plana. Nisam očekivao takvu reakciju niti brzinu kojom se sve dogodilo. U tom trenutku nisam razmišljao o raspletu događaja, samo sam pokušavao ostati prizemljen i fokusiran na glazbu. Tek kasnije sam shvatio da se događa nešto ozbiljno.

Kako birate pjesme koje izvodite na svojim koncertima?

- Biranje repertoara mi je jako važno. Vodim se emocijom, ali i energijom publike. Volim kombinirati pjesme koje ljudi već znaju s onima koje tek upoznaju. Koncert mora imati svoj tijek od intimnijih trenutaka do onih kada svi zajedno pjevamo i plešemo.

Kako pristupate velikom broju često rasprodanih nastupa i nastupima u velikim dvoranama? Kojim osjećajem izlazite pred publiku?

- Svaki put je mješavina uzbuđenja, zahvalnosti i poštovanja. Naravno da postoji određena doza treme, ali ona je dobra jer te drži budnim i prisutnim. Najviše osjećam odgovornost prema publici koja je došla i izdvojila svoje vrijeme. Kad izađem na pozornicu, sve ostalo nestane i ostane samo trenutak koji dijelimo.

Vaše nastupe obilježava mlada ekipa glazbenika i prijatelja. Kakva je atmosfera na putovanjima i koncertima?

- Atmosfera je stvarno odlična. Svi smo prije svega prijatelji, a onda i kolege. Puno se smijemo, puno radimo i međusobno se podržavamo. To se, vjerujem, osjeti i na pozornici. Kad postoji dobra energija iza kulisa, ona se prenosi i na publiku.

Kako na vas djeluju susreti s glazbenicima poput Zdravka Čolića, Milice Pavlović, Nine Badrić i drugih?

- Takvi susreti su uvijek posebni. To su ljudi koje sam slušao, koje slušam i poštujem, pa mi je i dalje pomalo nestvarno kada mi pristupe kao kolege. Uvijek se trudim ostati skroman i učiti iz tih susreta, jer svatko od njih nosi veliko iskustvo.

Jeste li se priviknuli na popularnost i povećani broj medijskih istupa?

- Još uvijek se privikavam. Sve se dogodilo prilično brzo i ponekad je intenzivno, ali trudim se ostati svoj. Važno mi je zadržati privatnost i ravnotežu kako bih mogao dugoročno raditi ono što volim.

Tko vam je dao najbolji savjet na vašem putu?

- Najbolji savjet koji sam dobio bio je da ne pokušavam biti netko drugi. Karijera nije sprint, nego maraton i na to se često podsjetim.