U Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog 23. siječnja nastupit će slavni američki pjevač, skladatelj i autor tekstova Gregory Porter. Bit će to njegov drugi koncert na Zagreb Jazz Festivalu, a prvi na njegovom 17. izdanju.

Ovom prigodom Porter će se predstaviti u orkestralnom kontekstu, što za njega nije nova situacija. Primjerice, album "Nat King Cole & Me" iz 2017. snimio je uz sedamdeseteročlani orkestar, a album "All Rise" iz 2020. uz puhače, zbor i gudače Londonskog simfonijskog orkestra. Ovom prigodom nastupit će uz Zagrebačku filharmoniju, što donosi novi iskorak u njegovoj, ali i karijeri ovog orkestra. Njihovo udruživanje izazvalo je veliko uzbuđenje i znatiželju publike, što je vidljivo iz podatka da su ulaznice rasprodane mjesec dana prije koncerta.

Izvan konvencija

Poznat po snažnom, prepoznatljivom, baršunastom baritonu, velikoj muzikalnosti i profinjenim izvedbama, vodeći pjevač na današnjoj jazz i soul sceni, također glumac, skladatelj i pjesnik, Gregory Porter je dobitnik niza nagrada i priznanja. Međunarodna Udruga jazz novinara i časopis DownBeat više su ga puta proglasili najboljim jazz pjevačem na svijetu. Zahvaljujući ugledu koji je stekao, tijekom karijere je ostvario suradnje s poznatim jazz i ne samo jazz glazbenicima, među ostalima s Dianne Reeves, Nicolom Conteom, Davidom Murrayem, Jamiem Cullmom, Lizz Wright, Lalah Hathaway i Renee Fleming.

U njegovoj se glazbi čuju odjeci raznih žanrova afroameričke glazbe: jazza, R&B-ja, bluesa, gospela, soula. Naime još kao dijete bio je u izravnom doticaju s radnim pjesmama i bluesom slušajući nastupe svojih roditelja i rođaka te gospelom koji je sa svojom majkom pjevao u crkvi... Ne zaboravlja glazbenike i druge umjetnike koji su na njega ostavili snažan dojam u mladosti i koji su usmjerili njegovo stvaralaštvo. Primjerice, izravno se poziva na njihovu ostavštinu prozivajući u svojim pjesmama poimence Langstona Hughesa, Marvina Gayea, Jamesa Browna, Johna Coltranea, Mahaliju Jackson, Boba Marleyja, Milesa Davisa... Nakon što je na svojim albumima izvodio uglavnom vlastite skladbe, CD "Nat King Cole & Me" je u potpunosti posvetio svojem idolu. Naime, prva jazz ploča koju je čuo u životu bila je ploča Nata Kinga Colea. Od tada je, budući da je odrastao bez oca, Cole za njega bio očinska figura, a poslije i glazbeni uzor. Slušajući njegove ploče zamišljao je kao da pjeva upravo za njega. Nikad nije pokušavao zvučati poput Nata Kinga Colea, ali osjećajnost njegova glasa na njega je djelovala kao buđenje u nekom drugom svijetu što je snažno djelovalo za njegovo kasnije stvaralaštvo.

Iako izvodi i skladbe drugih autora, Porter je autor većine skladbi i tekstova koje izvodi. Tijekom dvadesetogodišnje karijere napisao je niz hitova, primjerice "Hey Laura", "Liquid Spirit", "If Love is Overrated", "Musical Genocide", "Mister Holland"... Sjajan primjer iskaza poštovanja prema radnim pjesmama, pak, donosi u izvedbi skladbe "Work Song" poznatog jazz standarda trubača i kornetista Nata Adderleyja za koji je sam napisao tekst i koji je prilagodio svojoj osobnosti; nije ju osuvremenio kao što je to uobičajeno nego je postigao da zvuči arhaično. U njegovom aranžmanu ona se doima autentičnom. Na isti je način pristupio soul hitu "Papa Was a Rollin' Stone". Tako je i s autorskim skladbama kojima se predstavlja kao originalan skladatelj, ali i tekstopisac koji izlazi iz konvencionalnih obrazaca.

Porter slušatelje osvaja neposrednošću, uvjerljivim iskazom, raskošnim vokalom, ponekad i scat solima, pozitivnim vibracijama, osjećajnošću, duhom. Toliko je sugestivan da publika tijekom koncerata zajedno s njim proživljava svaku izvedbu, pjeva i pleše. Nezaustavljiva ljubav još uvijek je tema koja se stalno pojavljuje u njegovoj glazbi.

Gregory Porter

DAVOR HRVOJ

- Pjevam ono u što stvarno vjerujem, što doista osjećam. To su moje misli koje sintetiziram u vrstu glazbe koju želim pjevati. Zahvalan sam zbog toga. Želim pokrenuti ljude riječima, emocijama i zvukom. Ponekad je moja poruka hitna. Mi smo u tom vremenu. U svojoj glazbi stvorio sam okruženje davanja i dijeljenja te uzvisivanja ljudi. Pokušavam ljudima dati ono što je meni dano. To je u duhu tradicije jazza. Glazbeno volim iznenađenja, ali što se tiče teksta, to mora biti nešto što osjećam i do čega mi je stalo. Osim toga, ne želim gubiti vrijeme slušatelja. Želim im poručiti nešto zbog čega će se osjećati dobro u srcu, nešto što će biti dobro za njihovu djecu, nešto za baku. Jednostavno, neka dobro zaokružena poruka važna je i za mene. Mislim i na okoliš, situaciju u kojoj se nalazimo u svijetu; trenutno je ludo vrijeme. Volim razgovarati o tome. Volim glazbu za koju pouzdano znam da može poboljšati našu ljudskost. Ne bismo trebali odbaciti snagu i dubinu glazbe. Ljudi često koriste glazbu da pokažu svoju ljudskost. Uvijek sam vjerovao da glazba može poboljšati razumijevanje među kulturama. Ona je zabava, ali za mene je uvijek bila način izražavanja ljubavi u svim svojim različitim oblicima - tvrdi Porter.

U skladu s tim, za njega glazba može služiti i za aktivizam. Smatra da glazba i glazbenici mogu pomoći u širenju slobodarskog duha u svijetu. U nekima od svojih djela okreće se socijalnim i političkim, društveno angažiranim temama, kroz njih progovara o nepravdi i društvenim anomalijama.

- Crni Amerikanci su to radili 1950-ih i 1960-ih. Postoje ljudi koji žele odbaciti glazbu koja donosi poruku o oslobodi, ali uvijek će postojati takve pjesme. Kad je Nelson Mandela pušten iz zatvora, glazba je bila prisutna. Kad je dr. Martin Luther King bio na vrhuncu svojeg djelovanja, to je bilo praćeno glazbom. Glazba je pratila velike događaje, nadahnjivala je i poticala razne skupine ljudi, glazbom su generacije iskazivale svoje stavove. Pjeva: 'All we are saying' - razumiješ li o čemu govorim? - 'give peace a chance'. To su riječi koje... 'The greatest thing you'll ever learn is just to love and be loved in return' (iz pjesme 'Nature Boy' Edena Ahbeza, op. aut.). Neosporna genijalnost Nine Simone, Nata Kinga Colea, Dukea Ellingtona i Sarah Vaughan ukazuje na to. Zahvaljujući njima glazba može privući pozornost na patnje diljem svijeta. To se dogodilo mnogo puta u povijesti glazbe. Stalno razmišljam o tome. Zbog toga se osjećamo moćnije, imamo više snage. Zbog toga osjećamo zajedništvo, pripadnost. Louis Armstrong je također bio genij, jer bio je sjajan glazbenik, temeljni. On je najvažniji pjevač i trubač. Također je važan jer je tu glazbu predstavio svijetu. Najvažniji! Ponekad sebe zamišljam kao trubača. U svojim vokalnim izvedbama pokušavam personificirati trubu. Osim toga, Miles Davis je bio, osim Nata Kinga Colea, moja prva glazbena ljubav. Zapravo, sve je to za mene jedna velika ljubav. Skladbu 'When Love Was King' napisao sam razmišljajući o tome. Pjevao sam je u mjestima koja su prolazila kroz velike poteškoće, gdje su ljudi uznemiravali jedni druge. Moram je pjevati zbog sebe: 'He ruled the land, with his first unfurled, with open arms for the world...' To je poruka koju bih najradije poslao svijetu - kaže Porter.

Gregory Porter

Osim što svojom glazbom šalje poruku ljudima diljem svijeta, Porter istražuje glazbu raznih kultura, posebice onu koju izvode ljudi iz mjesta koja posjećuje.

- Često mi ljudi daruju snimke glazbe koje nosim sa sobom i kod kuće preslušavam. Teško je znati za svakog umjetnika u svakom kutku svijeta, ali trudim se preslušati čim više snimaka. Oduševljen sam tradicijskom glazbom. Svatko ima svoj 'blues', svoj 'soul', svoju glazbu. To me zanima. Ljudi me uvijek pitaju koju glazbu slušam. Često je to nešto na što naletim na radiju ili slušam u nekim drugim situacijama. Slušao sam neke korejske pjevačice koje su me zadivile svojim glasom. I neki pjevači iz Bliskog istoka su sjajni. Puno je izvanrednih indijskih pjevača. Sad smatramo da smo dostigli razinu najbolje glazbe na svijetu, ali ona će za trideset godina biti potpuno drukčija. Oko nas je hrpa raznih vrsta izvanredne glazbe - dodaje.

Istraživanje svijeta

Porter svu tu glazbu sluša bez razmišljanja o tome u koju kategoriju pripada. Uostalom, tako gleda i na svoju glazbu.

- Nekad nismo poznavali stil u koji bismo mogli svrstati, primjerice, Roberta Glaspera. On je sad smješten upravo tamo gdje i treba biti, u kategoriju genija jazza, soula i hip hopa. Na početku moje karijere ljudi su mi dolazili i govorili da ne čuju jazz u mojem glasu. Govorili su da sam dobar R&B ili blues pjevač, ili što god. Pritom je konotacija toga što su govorili bila negativna, no ako me netko nazove blues pjevačem dao mi je najveći kompliment, ako me netko nazvao soul ili R&B pjevačem podario mi je najveći kompliment. Gospel pjevač - to je najveći kompliment! Sve to uključio sam u svoje jazz izvedbe. Mislili su da mi upućuju poruku koja ima negativan prizvuk, ali za mene je to najveći kompliment - kaže.

Zato su na repertoaru Gregoryja Portera mnogobrojne pjesme raznih žanrova, standardi i autorske.

- Odabirem ih s obzirom na trenutne okolnosti, ljude kojima sam okružen, energijom prostora, ponekad i željama pojedinih osoba. Na raspolaganju imam puno vlastitih pjesama, ali i standarda i u svakom trenutku mogu odabrati onu koju želim. Bez obzira o kojim se pjesmama radi, želim ih prilagoditi afinitetima osoba s kojima dijelim prostor. Ponekad je to neka gospel pjesma koju me naučila pjevati moja majka kad sam imao pet godina, ponekad neka iz repertoara Nata Kinga Colea, ponekad je to neka moja pjesma, primjerice 'Hey Laura', '1960 What?', 'Liquid Spirit', bilo što. Također koristim neke citate iz pjesama Abbey Lincoln. Cijenim njezinu sposobnost da se od ljubavne pjesme prebaci u protestnu glazbu, blues i jazz. To je tako divno podarila glazbi. Uglavnom publici ponudim ono što mislim da poznaju ili žele čuti, ali na svojim koncertima uvijek ubacim i nešto što možda ne znaju, a ja volim te se nadam da će i oni zavoljeti. Ne nastojim rasplesati publiku nego ponuditi drukčiji pogled na moju glazbu i tako zaokružiti moju glazbenu priču - priča.

U stjecanju iskustva i stvaranju bogatog repertoara za njega je iznimno važan bio St. Nick's Pub u Harlemu u kojem je često nastupao.

- Nije bio važan samo zato što je u Harlemu nego i zato što je to lokalni jazz bar u koji zalaze crnci. Nije to jazz klub visokog ranga, ali u njega zalaze ljudi iz okolice, usluga nije preskupa. Mogu popiti pivo za tri dolara, sjesti i slušati moj nastup. To je bilo dobro iskustvo, kulturološko iskustvo. Bilo je to prvo mjesto na kojem sam shvatio da bih možda mogao učiniti nešto na međunarodnoj sceni. Naime, tamo su me dolazili slušati Nijemci, Talijani i Japanci koji su me pitali: 'Kad ćeš nastupiti u Japanu?', 'Kad ćeš doći u Italiju?' Bilo je to u doba kad još nisam imao putovnicu. Oni su me nadahnuli. U tom majušnom klubu, u kojem zvuk nije bio baš nešto, u kojem je žamor ponekad bio preglasan, čuli su nešto u meni što im je bilo dovoljno da pomisle da zaslužujem održavati nastupe po cijelom svijetu. Tada sam se zamislio, obavio istraživanje i krenuo. Zato okružja poput toga snažno utječu na moje izvedbe. Mali klub se u mnogo čemu razlikuje od dvorane, primjerice Royal Albert Halla. Svaki prostor u kojem nastupamo donosi nešto posebno. Okružje, pogled, divni ljudi... Prvi put kad sam došao u Harlem, kao i mnogi drugi očekivao sam da ću čuti posebnu glazbu koja pršti iz svakog prozora i odzvanja niz ulicu. Tu postoji taj duhovni iskaz afroameričke kulture i jako je važan za tamošnju zajednicu, ali morate znati gdje se nalazite i kako funkcionirate u današnje doba. Mnogi od klubova su zatvoreni jer je njihovo vođenje vrlo skupo i teško je imati klub pokraj drugog kluba, pokraj drugog kluba, pokraj drugog kluba. S tog aspekta je drukčije, ali to je još uvijek tamo, samo ako znate pronaći pravo mjesto - kaže Porter.

Nakon nastupa u malenom St. Nick's Pubu, Porter je osvojio svijet, a između ostalog, dvaput je osvojio nagradu Grammy u kategoriji najboljeg jazz vokalnog albuma: prvi put 2014. za CD "Liquid Spirit" te ponovo 2017. za CD "Take Me to the Alley". Iako to nije odigralo presudnu ulogu u njegovom životu, pomoglo mu je u razvijanju karijere.

- Jesam li zbog toga bogat? - Ne - ha-ha-ha. Imam veću smjelost, razvio sam samouvjerenost u svojem pristupu, u onome što nastojim činiti, u zamislima o iskazivanju vlastitih priča, u stvaranju vlastitog pečata u glazbi, organskog pristupa. Tako to ide. Na taj način mogu djelotvorno provesti svoje zamisli. To je samo priznanje koje me ohrabruje u nastojanju da nastavim raditi to što radim - istraživati svijet i na poetski način iskazati to što vidim. Potiče me da ustrajem u tome - govori Porter. n