Riječka grupa En Face nakon duge se pauze ove jeseni vratila na scenu novim singlom “Mary Jane”. Sandro Bastiančić, Miro Vidović i Alen Tibljaš ponovo zajedno stvaraju i sviraju.

En Face je već neko vrijeme ponovo aktivan. Kako ste se i zašto odlučili ponovo aktivirati bend?

– Otpočevši samostalnu, kantautorsku karijeru, realizirao sam se potpuno; ušao sam duboko u svoju srž i izvukao sve svoje potencijale. En Face je uvijek pratio timski rad koji mi je počeo nedostajati. Druženja prepuna smijeha i dijeljenje svih trenutaka bez obzira na predznak: svečana, sretna, frustrirajuća… Počeo mi je nedostajati taj zajednički život. Predložio sam Tibljašu (bubnjar) i M. Vidoviću (gitara) novi početak i dogovorili smo se odmah, automatski i krenuli na posao. U roku od pet dana imali smo pet novih pjesama.

Nedavno ste predstavili novi singl “Mary Jane”. Kako ga je dočekala publika?

– Jako brzo ušla je u HR Top 20 najslušanijih u zemlji: očito je dobro primljena. Ljudi me znaju zaustaviti na ulici i pitati “koja je najljepša u gradu?”. Odgovor je, dakako – Mary Jane.

Kažete da je “Mary Jane” “kći” vaše pjesme “Marianne” iz 1997. Što im je slično, a što ih razlikuje?

– Da… Prošlo je upravo toliko vremena, stasala je kći naše Marianne. Mama je bila idealizirana, prava poetska muza, dok je nasljednica vrckava; voli zavirivati kroz vrata percepcije i eksperimentirati sa stimulansima. Testira učinke istih… Naravno, radi se o fikciji, ali uživili smo se u tu priču, koji put imam osjećaj kao da mi Mary Jane želi nešto reći.

U kojem sastavu sad djeluje En Face, je li bilo promjena u članstvu?

– Alen Tibljaš bubnja kao i uvijek, Miro Vidović je na gitari, ja na basu i glavnom vokalu. Moja je namjera bila uključiti i originalnog člana Sanjina Eterovića… Imam njegov pristanak i dobru volju, ali osobno… Čekam neki svečani trenutak i njegov povratak, ovaj “rudarski” posao obavit ćemo u bazičnoj postavi.

Završili ste snimanje novog albuma. Što će se naći na njemu?

– Zasad mogu reći da mu je naziv “21. stoljeće”. Svojevrsni presjek onoga što je En Face radio u ovom stoljeću, kad su nam malo splasnule aktivnosti iz plodnih devedesetih. Na njemu su neke neobjavljene pjesme na nosačima zvuka, neke koje su već imale status uspješnica, ali i nove pjesme, među kojima je i “Mary Jane”. Omot je gotov, radio ga je Mladen Stipanović Stipe: fotografirao nas i opremio sve skupa u zanimljiv dizajn.

Biste li rekli da su nove pjesme drukčije u odnosu na ono što ste prije radili, ili su teme i glazba i dalje prepoznatljivo “enfaceovske”?

– Točno negdje na pola puta. Osjeti se svježina i dah dvadesetih godina ovog stoljeća, ali neka naša standardna struja je uvijek tu negdje. Oni koji to imaju u sebi, osjetit će i utjecaj rock klasika šezdesetih i sedamdesetih godina. Matej Zec s nama je radio na novim stvarima kao snimatelj, koproducent i savjetnik; njegov rad također daje jednu dimenziju novog zvuka.

Kad planirate objavu albuma?

– Album bi se u digitalnom formatu sutra mogao pojaviti, ali dogovorit ćemo s diskografskom kućom (Dallas Records) pravi tajming i format albuma. Pretpostavljam – ožujak 2026. Najkasnije.

Prošlo je 16 godina od zadnjeg albuma En Facea. Vi ste u međuvremenu objavili dva soloalbuma, i pridružili se bendu Boris and The Batts koji je ove godine objavio prvi album. Kako je biti dijelom nekog drugog glazbenog projekta?

– U bilo kojem slučaju radi se o dobrim prijateljima i suradnicima, tako da se uvijek osjećam kao doma. Boris & The Batts su malo veći odmak… Pjesme pjevane na engleskom, nemam (za sada) autorski udio, radi se o beskompromisnoj, žestokoj rock glazbi i zbog takve atmosfere moram se posebno “naštimati” za naše probe i nastupe. Kantautorski dio mi je užitak jer se potpuno okrećem sebi, slobodno zavirim u svoje srce, posjećujem mjesta koja mi se s bendom nikad ne bi našla u kalendaru (npr. festival šansone u Zagrebu), a kao suradnike imam sjajne ljude i glazbenike – Zvonimir Radišić i Dino Ivelja sudjeluju gotovo u svakoj pjesmi.

Kakvi su vam koncertni planovi za novu godinu?

– Do Nove godine ostao nam je još jedan nastup, također kao rezultat iznenađujućeg poziva. Legendarni Gustafi imali su u Kanfanaru svoj slavljenički, obljetnički koncert. Pozvali su nas kao posebne goste, čak i pompozno najavili na svojim službenim stranicama. Hvala im na tome, od srca. Osim toga, pozvani smo u Zagreb, Split i Đakovo… Veselimo se i susretima s tamošnjom publikom.