Uoči blagdana Miroslav Škoro proslavio je 40 godina uspješne karijere s čak tri koncerta u mjesecima unaprijed rasprodanoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.

Dan nakon Božića, 26. prosinca, splitskom je Pjacom zaorio njegov prepoznatljiv glas, a 28. prosinca zatresao je i zadarski Arsenal. Jer Škoro nije samo simbol popularne domaće pop-kulture, on je pjevač koji spletom svojih pjesama i dogodovština malo koga može ostaviti ravnodušnim. Kraj stare i doček nove godine Škoro će provesti sa svojom, osječkom publikom, za koju će nastupiti na Trgu Vatroslava Lisinskog 31. prosinca, od 23 sata nadalje. O bogatoj karijeri, planovima i osječkom koncertu porazgovarali smo sa Škorom, koji se veseli druženju sa svojim sugrađanima, nakon dugo vremena.

Nedavno ste proslavili 40 godina karijere spektakularnim koncertom. Kako ste ga vi proživjeli i što biste izdvojili kao vrhunce večeri?

- Ne bih rekao da su ti koncerti bili "spektakularni", jer nije bilo ni pirotehnike ni popratnog sjaja i glamura, ali su bili vrlo emotivni i veseli jer smo u ta, gotovo, tri sata odsvirali pedesetak pjesama. Imam vrhunske glazbenike s kojima sam skoro svih tih četrdesetak godina, pa smo složili dobar dio karijere u tri miksa i napravili jedan presjek onoga što se događalo od 1985. godine, kada sam prvi put profesionalno nastupio s Tucom i Slavonskim bećarima na Đakovačkim vezovima. Bilo je gaža i čvrga i prije, od moje sedamnaeste godine, ali nekako mislim da bi to bilo preambiciozno zvati karijerom. Ne mogu vam reći što su bili vrhunci jer je svaki dan bila druga publika i reakcija nije bila ista. Zapravo, mislim da je sve bilo izvrsno i nadam se da će tako biti i u Osijeku.

U tih 40 godina sigurno imate neke svoj omiljene koncerte. Koji vam prvi pada na pamet kao poseban?

- Ne znam, svaki je poseban na svoj način. Koncert je uvijek kombinacija publike i nas na pozornici. Ne umišljam si da imam neko poslanje i smatram da je moj posao zabava. Svaki koncert na kojem se publika dobro zabavila je poseban.

JURICA_CVITANIC

Vaš koncert na dočeku nove, 2026. bit će prvi koncert u Osijeku nakon 20 godina. Je li to doista toliko prošlo? I zašto?

- Mislim da je, ako govorimo o velikom nastupu na otvorenom. Bilo je nastupa manjeg opsega i obujma, no ovako svečane i velike priredbe nismo radili u rodnom gradu jako dugo. Razloga je više. Ponekad se organizatori sjete u trenutku kad smo mi već dogovorili neki drugi angažman, bilo je i bolesti, a bilo je i situacija kada su organizatori jednostavno htjeli nekog drugog izvođača. Moj posao je jako obojen osobnim preferencijama i ukusom, a o ukusima se ne raspravlja. Važno je da smo ove godine zajedno.

Što pripremate za svoju osječku publiku za ulazak u novu godinu? Što će sve moći čuti?

- Ne volim biti prigodničarski izvođač i uvijek pjevam te svoje pjesme koje su nastale u ljetnoj kuhinji. Ima i ovih novijih, pa ću ih složiti tako da za ispoštujemo prigodu, a to znači da ćemo paziti na ponoć i dolazak nove godine. Važno je da svi budu veseli i da odsviramo za svakoga ponešto. Meni se čini da u našim pjesmama ima puno senzibiliteta koji odgovara Osječanima i ljudima iz ravnice.

Imate li goste i smije li se znati koga?

- Već duže vremena koncerte radimo bez gostiju. Publika zna riječi svih pjesama i nema boljih pratećih vokala i gostiju od njih.

Nakon niza godina uskoro možemo očekivati i vaš novi album, zar ne? Što nam možete reći o njemu i s kim sve surađujete?

- Suvremena diskografija ne poznaje klasični oblik albuma. Uglavnom se izdaju singlovi, pa album bude kompilacija objavljenih pjesama. Meni se puno toga nakupilo od izlaska posljednjeg albuma, a rodile su se i neke nove novcate pjesme, tako da album može izići sutra, kako se to kaže. Procijenit ćemo trenutak i napraviti promociju, no, velim, nije to više kao nekada kada smo čekali u redu da iziđe neki novi album. Moji suradnici su uvijek isti. Ivica Murat i Željko Nikolin na čelu kolone, a u posljednje vrijeme su im se pridružili Ivica Plivelić i moj sin Matija. Aca Homoky napisao je odličnu pjesmu, "Godina je previše" i to je to. Deseti studijski album s gotovo istim ljudima.

Je li se vaš kreativni proces u stvaranju pjesama promijenio u ovih 40 godina i kako?

- Da nema ovih mlađih, Ive i Matije, pitanje je bi li uopće pisao nešto novo. Sam proces je oduvijek isti. Gitara, papir i olovka… i ponekad šiljilo za olovku.

Kako će izgledati vaša 2026.? Koji su planovi i ima li ih možda i mimo glazbe?

- Objavit ćemo album, imamo već dogovoren jedan niz nastupa, ali ćemo pokušati i sami s organizacijom samostalnih koncerata. Znate, nije nama više tako lako stalno biti na kotačima. Nakupilo se godina, no i dalje jako volimo ovo što radimo i mislim da nikada nismo zvučali bolje. Najvažniji plan je da u novu, 2026. godinu uđemo veseli i sretni u svom rodnom gradu. Nadam se da će nas vrijeme poslužiti i ako to bude dobro, sve drugo će biti pjesma.