Obožavam mijenjati mjesta, po cijelom svijetu i tražiti nove drage ljude
Veseli me svaki put kad znam da uskačem u nešto nepoznato i jedva čekam nove prilike jer je najljepša stvar u ovom poslu to što imam priliku putovati u sklopu snimanja
Glumica Lidija Kordić od ove jeseni na malim se ekranima pojavljuje kao Zora Runje u RTL-ovoj seriji "Divlje pčele". Mlada i talentirana glumica iz Kotora svojom vještinom upotpunila je velik broj glumačkih projekata, a dragulj u kruni zasigurno je nagrada za zvijezdu u usponu na Berlinskom filmskom festivalu.
S Lidijom Kordić na stranicama televizijskog priloga razgovaramo o novoj seriji, njezinoj ulozi Zore, ali i drugim aktualnostima.
Lidija, u prvim epizodama serije "Divlje pčele upoznali smo se s likom Zore Runje, koji ste utjelovili. Možete li nam iz prve ruke opisati lik Zore i kako ste pristupili stvaranju uloge?
- Veseli me što ljudi lijepo prihvaćaju seriju; nekako se i na ekran prenosi lijepa atmosfera koju imamo na snimanju. Zora mi je jako drag lik, pristupila sam joj tako da je gradim iz nekog osobnog osjećaja s obzirom na to da i ja imam dvije starije sestre (i mlađeg brata), pa sam se koristila intuicijom koja me dosad vodila u oblikovanju tog lika. Zora se postupno razvija u ženu, bude je vlastiti osjećaji, a zapravo joj nitko ne pridaje dovoljno pažnje niti je usmjerava. Dalje ne smijem otkrivati.
Kako bi se Lidija i Zora družile u slobodno vrijeme? Bi li bile prijateljice?
- Sigurno bismo se družile; iskoristila bih tu priliku da je usmjerim na neki zdraviji put, da je zagrlim i saslušam jer joj to jako treba.
Radnja serije smještena je u Dalmatinsku zagoru. Kako ste vi kao Crnogorka prionuli na stvaranje lika cure iz Zagore i jeste li pritom tražili savjet od nekoga?
- Opet sam se vodila svojom intuicijom. Prilično je komplicirano pronaći detalje koji nisu ni previše ni premalo, s obzirom na to da je to vrijeme daleko od mene, ali malo mjesto, selo, velika obitelj i povezanost s njima meni su jako bliski, pa sam većinu toga crpila iz razdoblja kada sam i ja imala 16–17 godina.
Kako ste se snašli došavši na set "Divljih pčela"? Jeste li poznavali kolege otprije te kakva je atmosfera na snimanju?
- Većina ekipe mi je bila nepoznata. Otprije sam poznavala Margaritu Mladinić (Terezu), Antonija Agostinija (Marka) i Antoniju Juliju Blaće (Luce), koji su studirali u Sarajevu, kao i ja. To me nije spriječilo da se već prvog dana ne povežem s ostatkom ekipe. Raduju me moje "sestre" i svaki snimajući dan s njima.
Hrvatska inačica serije dolazi od istoimenog grčkog predloška. Jeste li pogledali grčku verziju i hoće li domaća inačica biti drukčija u nekim pojedinostima?
- Nisam gledala grčku verziju, osim nekih kratkih ulomaka. Nisam htjela da mi se pomiješaju njihova i moja viđenja likova i cijelog scenarija. Mislim da treba sačuvati neka iznenađenja i za nas, ali možda ću nekad pogledati neke scene, čisto iz znatiželje.
Popriličan ste poslovni nomad. Crna Gora, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, ali i Italija, Turska i druge radne adrese... Kakav je vaš tempo i koliko vas ispunjavaju sve međunarodne suradnje koje ostvarujete?
- Obožavam mijenjati mjesta, po cijelom svijetu tražiti nove drage ljude. Veseli me svaki put kad znam da uskačem u nešto nepoznato i jedva čekam nove prilike jer je najljepša stvar u ovom poslu to što imam priliku putovati u sklopu snimanja. Tako mi je sada i u Zagrebu, prvi put da radim i da sam duže vrijeme ovdje. Sretna sam.
Recentan uspjeh je što ste ove godine nagrađeni na Berlinalu kao zvijezda u usponu. Jeste li očekivali tako velik uspjeh i imate li u planu širu međunarodnu afirmaciju?
- Nisam to očekivala ni u jednom trenutku, ali čvrsto vjerujem da mi se događa sve za što sam trenutačno spremna u životu, pozitivno ili negativno. Osoba sam koja se vodi onim "go with the flow" i ne želim previše razmišljati o tome što će se dalje dogoditi. Znam samo da sam spremna.
I za kraj, kada smo se dotaknuli međunarodnog angažmana, koju biste slavnu osobu, povijesnu ili živuću, voljeli utjeloviti na filmskom platnu i zašto baš nju?
- Imala sam sreću da dosad utjelovim tri povijesne osobe, i ne mogu opisati tu sreću jer sam to oduvijek željela. Nemam posebnu želju, ali, evo — prva mi pada na pamet Milena Dravić, jer smo obje rođene 5. listopada, čak je i jedno od imena koje su mi htjeli dati nakon rođenja bilo Milena. Ako se ikad dogodi, bilo bi mi zadovoljstvo.