Potaknuti izlaskom svojeg petog albuma “Boutique Pop, Vol. 1”, nakon trogodišnje koncertne pauze, Mayalesi su se u velikom stilu vratili na domaće pozornice. U rekordnom su roku rasprodali zagrebački Peti kupe, a uskoro stižu u Osijek, gdje će u petak, 5. prosinca, nastupiti u klubu Oxygene. Turneja “Tour de Pop” zaokružuje novu fazu grupe koja više od 30 godina stvara jedinstvenu glazbu, čemu svjedoči i na vinilu nedavno objavljen dvostruki best of “Lutanja u snu”. Više o aktualnostima oko Mayalesa doznali smo u kraćem razgovoru s njihovim frontmenom Petrom Beluhanom.

Kako to da ste se odlučili “Lutanja u snu” objaviti na (vašem prvom) vinilu?

- To je idealan, ako ne i jedini, način koji pomiruje sve naše ambicije. Htjeli smo obilježiti naših sad već više od tri desetljeća stvaranja našom prvom kompilacijom - a gdje ćeš bolje nego je objaviti na mediju oko kojega se sad diže tolika frka. Vinil kao da je posljednji artefakt koji te fizički povezuje s izvođačem, bez obzira na to što velik broj kupaca uopće nema gramofon. Kako bilo, dvostruki vinilni album čini se kao idealan medij i format za kompiliranje nekih od naših najzapamćenijih pjesama.

Nakon tri desetljeća na sceni, što ti je glavna motivacija i inspiracija da i dalje stvaraš i snimaš glazbu?

- Pa to je najbolji posao na svijetu, još si okružen ljudima koji isto tako razmišljaju - nije li to već samo po sebi dovoljna motivacija?! Svi mi osjećamo da imamo još toliko toga reći, ponuditi. Jednostavno, uživamo u muziciranju, u eksperimentiranju i igranju glazbom, ali i hvatanju svih tih pjesničkih slika što pokušavaju uhvatiti komadiće naše svakodnevnice. Motivirajuće je i to koliko još glazbenih formi nismo ni dotaknuli. Intrigira nas smišljanje novih iznenađenja u kontekstu domaće glazbene scene.

Filip Bušić

Što za Mayales znači povratak pred publiku? Kako je bilo u Petom kupeu na samom početku turneje?

- Naša glazba nije jednostavna za izvedbu uživo, to je poseban izazov. Oduvijek dijelim rad Mayalesa na onaj stvaralački i na izvedbeni. Kada se naša glazba napokon dotjera da uživo zvuči podjednako raskošno i slojevito kao i na studijskim snimkama, to je već naša velika pobjeda. Ali pravi seks počinje onoga trenutka kada to podijeliš s publikom. Imali smo pauzu koncertnog nastupanja više od tri godine i kao da smo već zaboravili na taj dio naše pojavnosti. Imao sam osjećaj kao da prvi put izlazimo na binu pod zastavom Mayalesa. A onda vam se dogodi koncert kakav je bio taj u Petom kupeu i stvari odjedanput postanu apsolutno nestvarne. Teško je naći prave riječi da to bolje opišem. Te se večeri dogodila neka čarolija.

Te je večeri prvi put kao članica Mayalesa nastupila Romana Pavliša. Čime će ona obogatiti izričaj benda u godinama koje slijede?

- Mayales je poznat kao bend koji svako malo pozove nove umjetnike da mu se pridruže. Neki od njih ostanu i nekoliko godina, pa zajedno gradimo nove kreacije. Kada govorim o pjevačima, valja spomenuti one koji su doista ostavili dubok trag u našoj priči, prije svega mislim na Valeriju Nikolovsku i Kristijana Beluhana. Poslije dolaze fantastične Ivana Starčević Rushaidat i Nikolina Kovačević. Svi su oni autentični pjevači jake karizme, što su godinama demonstrirali s nama na pozornici. Ove godine pridružilo nam se jedno divno biće iz Koprivnice, draga i talentirana Romana, koja je sa sobom donijela potpuno novu energiju, puno osmijeha i strasti. Već sad osjećam da će i ona ostaviti velik trag u Mayalesu.

Što pripremate za osječku, ali i za beogradsku, splitsku, zadarsku i šibensku, publiku? Imaš li osjećaj da se neke od stvari s “Boutique Pop, Vol. 1” polako nameću kao koncertni favoriti?

- Mmm, da! Drago mi je kad ti to kažeš, ali i mi već sada osjećamo da i publika s nama dijeli veselje dok se izvode neke od pjesama s posljednjeg albuma. “Hostesa”, “Ovo je divan dan”, “Ja ti mi svi”, “Odrasti, udaj se”, “Jedan mali dio tebe”... - ne mogu opisati osjećaj kada vidiš da se i publici razvuče osmijeh preko lica dok ih izvodimo između svih drugih pjesama koje su nas obilježavale svih ovih godina. Usuđujem se reći kako su upravo nove pjesme na neku ludu foru povezale cijeli naš repertoar i dale mu neki novi koncept, pop-koncept. To je ujedno i najbolji opis turneje “Tour de Pop”.

Filip Bušić

Kako bi “Boutique Pop, Vol. 1” usporedio s vašim prethodnim izdanjem “Domovina”? Što vam je donio taj najnoviji zaokret u zvuku i koliko je bilo izazovno uhvatiti se u koštac s kraćim formama i radiofoničnim pjesmama?

- Vjeruj mi da smo i ovaj put morali izvući ono najbolje iz sebe i da nije bilo lako. Puno promišljanja, eksperimentiranja, pisanja i brisanja, uspona i padova, kriza i katarze. Vjerojatno su naši prethodni albumi kudikamo kompleksniji i zahtjevniji u izvedbenom smislu, no ponovno se pokazalo kako pop-format traži drukčiji pristup, ali nikako i jednostavniji. Mogao bih na ovu temu pričati do prekosutra a da i dalje ne uspijem opisati sve kroz što se mora proći ne bi li se dobila radiofonična, pametna pop-pjesma koja ne kompromitira dosadašnji rad Mayalesa.

U čijoj glazbi uživaš u posljednje vrijeme?

- Mogu spomenuti nekoliko izvođača koji su me u posljednje vrijeme oduševili, inspirirali: Wolf Alice, Gorillaz, Angus & Julia Stone, The Favors. Ali opet ću sutra reći - Isuse, kako sam mogao zaboraviti spomenuti još ovog ili onog?! Jednom sam si dao truda pa sam nekoliko dana pažljivo gomilao popis omiljenih domaćih i stranih umjetnika kako bih bio spreman na slično pitanje; na kraju je popis bio toliko dugačak da je novinar izbacio cijelo pitanje iz intervjua.

Koji su ti glazbeni i neglazbeni planovi i želje za predstojeće razdoblje?

- Osnovni je plan što bolje iskoristiti ovaj val koji se nekim čudom podigao otkako smo objavili “Boutique Pop, Vol. 1”. Odjednom uživamo interes kakav ne pamtim još od prošlog stoljeća, iz vremena dok je naša generacija generirala publiku te smo s lakoćom privlačili golemu bazu fanova. Naš veliki tim doslovno svakodnevno predano radi na ovom projektu, odnosno lovi ciljeve koje smo si postavili za više od godinu dana unaprijed. Mislim da nikada nismo imali ovoliko posla, neobično smo sretni zbog toga. Kao da se polagano pojavljuju opipljivi rezultati da smo nešto pomaknuli u našoj neopisivo maloj i devastiranoj zemlji čiji su plafoni bolno niski, a zidovi skučeni i gluhi. Ja se još uvijek živo nadam da će nam se dogoditi neki naš “veliki hit-uspjeh”, pa da izgradim kućicu na gruntu i oko nje staklenik, veliki vrt i gomilu životinja... No prije svega da svojem djetetu pomognem osigurati što bolje školovanje te što više putovanja i koncerata.