Nela Đinđić, poznatija samo kao Nela, nakon nekoliko singlova kojima ga je najavila, objavila je svoj novi, drugi album "Arhivirano". Radi se o deset pjesama koje prate razvoj i stadije nesretne ljubavi. Autorski potpis pripada Đinđić, a album se može slušati i osjetiti kao njezin privatni dnevnik koji priča priče s kojima se publika može poistovjetiti. U povodu izlaska novog albuma Nela nam je rekla kako je bilo raditi s drugim glazbenicama, ispričala je kako je tekao proces stvaranja i kako je potrebu za dokazivanjem zamijenila postojanjem, prirodnošću i slobodom.

Dvije faze

“Arhivirano" opisujete kao svoj emotivni dnevnik. Kada ste osjetili da je vrijeme da te osjećaje pretočite u glazbu – što je bio trenutak koji je pokrenuo cijeli proces?

- Inicijalna ideja i koncept pojavili su se nakon pjesme "Nebo gori". U razgovorima s mojim bliskim suradnicama došle smo do zaključka da bi album mogao pratiti stadije nesretne ljubavi, baš kao što postoje faze tugovanja. Tako je nastala ideja o dvije faze: crvenoj i plavoj. Crveni dio obuhvaća prvih pet pjesama koje govore o upoznavanju, zaljubljivanju i onom početnom zanosu, dok plavi dio predstavlja spoznaju, tugu, ljutnju i, na kraju, katarzičan osjećaj slobode. Sve je povezano - i emotivno, i zvukovno, i vizualno.

Album prati emocionalnu putanju kroz sve stadije nesretne ljubavi - osjećate li da je taj proces završio objavom albuma ili je stvaranje tek dio vašeg osobnog iscjeljenja?

- To nije priča s točkom na kraju, nego proces koji traje, koji mi je potreban da osjećam ravnotežu i olakšanje. Kroz stvaranje albuma samo sam si posložila stvari, vidjela ih kakvima one jesu. I onda sam sve što me opterećivalo ili veselilo samo rasporedila tamo gdje pripada. Pisanje i stvaranje za mene su oblik iscjeljenja, a svaki projekt ostavi novi trag i nauči me nešto o sebi.

VANA KATANČIĆ

Na albumu potpisujete svaku pjesmu, a surađivali ste s Nikom Turković, Ivanom Belošević, Janom Jakovljevom i drugima. Kako biste opisali energiju tih suradnji i koliko vam je važna ženska autorska perspektiva u stvaranju glazbe?

- Imala sam sreću raditi s ljudima koji me razumiju bez puno objašnjavanja. S Ivanom Belošević imam poseban odnos, ona moje misli pretvara u riječi koje sama često tražim. Nika mi je važna kao autorica i kao prijateljica, uvijek s pravim savjetom u pravo vrijeme. Jan Jakovljev donosi glazbenu širinu, a Filip Majdak, novi producent u mom timu, dao je albumu dimenziju slobode i zvuka kakav sam oduvijek htjela. Ženska autorska perspektiva mi je posebno važna jer nosi drukčiju osjetljivost i snagu, ne boji se emocije i ne skriva ranjivost. Kad žene stvaraju zajedno, osjeti se.

“Ralje", aktualni singl, središnji je dio videotrilogije koja prikazuje strast, emocionalni kaos i odlučnost. Što ste željeli ispričati kroz ovu pjesmu i video – što u tekstu možda niste mogli izreći?

- "Ralje" govore o onom stanju kad zapneš između dvije vatre. Jedan dio tebe gura naprijed, vjeruje, nada se i bori, nada se da je osoba onakva kakvom se predstavlja i drži se ideje da se ljubav može spasiti. A drugi dio, onaj tiši, već zna da to neće imati sretan kraj. Ta dva glasa u pjesmi teško se mire i upravo sam taj unutarnji sukob htjela prikazati. "Ralje" je pjesma o odnosu koji te uljulja, a onda te iznenada zgrabi i proguta, o vezi koja nije konkretna, ali traje, koja se naziva usputnom, ali emocije govore suprotno. U spotu se bore crvena Nela i plava Nela - i tim kontrastom sam htjela vizualno prikazati taj unutarnji sukob, dvije emocije koje se ne mogu dogovoriti, koje vuku svaka na svoju stranu i ne znaju što dalje. Taj nemir je srž pjesme.

Vaša glazba uspijeva spojiti suvremenu pop produkciju i vrlo osoban, gotovo intiman autorski izraz. Kako ste sa suradnicima tražili ravnotežu između emocije i produkcijskog sjaja?

- Uvijek polazim od emocije. Ako pjesma ne dira, nema smisla dalje graditi. Filip Majdak je to savršeno razumio, dao mi je prostor da dišem, ali i doveo pjesme do suvremenog, punog zvuka. Volim kad se pop ne boji intime, kad može biti i moćan i nježan u isto vrijeme. Ravnoteža se dogodila prirodno, jer svaka pjesma ima svoj ton, ali sve ih povezuje iskrenost.

Najveći kompliment

Rekli ste da se više ne dokazujete, nego živite kroz ono što stvarate. Kada se dogodila ta promjena i što vam je donijelo taj mir i sigurnost u vlastiti umjetnički identitet?

- Mislim da se to dogodilo kroz iskustvo, ali i kroz prihvaćanje. Prestala sam tražiti potvrdu izvana i počela vjerovati svom unutarnjem osjećaju. Ranije sam imala potrebu dokazivati da pripadam. Danas jednostavno samo postojim. Stvaram zato što to osjećam, a ne zato da nešto dokažem. Kad makneš taj pritisak, umjetnost postane prirodna, iskrena i slobodna. To je ono što mi je donijelo mir.

Pjesme poput "Mogu i sama" i "Baš sad" nose snažnu poruku samopouzdanja i otpuštanja. Osjećate li da je jedan od ciljeva vaše glazbe i motivirati druge – osobito žene – da pronađu vlastitu snagu kroz ranjivost?

- Da, to mi je jako važno. Ne želim govoriti iz pozicije snage, nego iz pozicije iskrenosti. Ranjivost nije slabost, nego hrabrost da se pokažeš stvarno. Ako netko kroz moje pjesme osjeti da nije sam u onome što proživljava, ne srami se sebe i svojih osjećaja, onda glazba ispunjava svoju svrhu. To mi je najveći kompliment.