Ususret nadolazećoj Filmskoj RUNDI, koja će se održati od 23. do 25. listopada 2025., posebnu smo pozornost posvetili sestrinskom projektu koji naš dragi grad ponosno nudi – Kino klubu Osijek!

Kino klub Osijek (KKO) počeo je rad prije deset mjeseci, a prvi ciklus aktivnosti, nazvan Fikcija ⇆ Nefikcija, bio je usmjeren na istraživanje (ne)postojanja granica među filmskim rodovima, s posebnim naglaskom na promatranju autorove okoline – bez obzira na to kojim se filmskim alatom koristi. Ciklus je zaključen održavanjem prve klupske radionice, čija je tema bila upravo "Promatranje".

Ove godine RUNDA službeno počinje popratnim programom projekcija devet kratkih filmova članova Kino kluba Osijek nastalih upravo na spomenutoj radionici. Publika će filmove moći pogledati u maloj dvorani kina Urania, u četvrtak, 23. listopada, u 18 sati. Tom smo prigodom razgovarali s voditeljem radionice, članom organizacijskog tima RUNDE te mladim i uspješnim hrvatskim redateljem – Davidom Gašom.

O Kino klubu Osijek, čiji si (su)osnivač, prvi se put u javnosti govorilo upravo uoči prošlogodišnje, 9. Filmske RUNDE. Zahvaljujući njemu film u Osijeku, već, čini mi se, deset mjeseci, živi i izvan revijskih dana. Kako je izgledalo tih prvih deset mjeseci Kluba?

- Prvih deset mjeseci Kino kluba u Osijeku, iskreno, nadmašilo je moja očekivanja. Održali smo do sada dvije radionice, tri izdanja Anatomije filma (filmskih analiza s Tomislavom Šobanom) i tri Autorske RUNDE u suradnji s Filmskom RUNDOM, a svi su bili nekako osmišljeni kao odbrojavanje do Revije. Tu je bilo još nekoliko predstavljanja i projekcija, koji su uvijek bili posjećeni, a neki od programa su bili i prepunjeni. To me jako veseli jer pokazuje da je dijagnoza uspostavljena na prošlogodišnjem panelu tijekom RUNDE bila točna – u Osijeku zaista postoji interes za filmsko stvaranje. Ima puno onih koji žele stvarati filmove, koji žele učiti i koji žele istraživati film. To su do sada uglavnom bili studenti, no KKO je otvoren svima odraslima zainteresiranima za amatersko filmsko stvaranje. Nadam se da će se u nadolazećoj godinu ohrabriti i ostale grupe za koje je program napravljen! Uglavnom, jako sam sretan, veseli me sve što se dogodilo, ali i sve što će se dogoditi – imamo puno toga planirano za 2026. U svakom slučaju, program ne staje.

Neke od prvih produkata Kino kluba, radioničke filmove mladih Osječanki i Osječana, gledat ćemo prvoga dana ovogodišnje Revije. Kako je tekla ta prva radionica – i kako je bilo pratiti njihove prve filmske korake?

- Da, na prvoj popratnoj projekciji Filmske RUNDE pogledat ćemo svih devet filmova nastalih na prvoj radionici s temom promatranja/opservacije. Polaznici su na radionici imali zadatak u bilo kojem filmskom rodu (animiranom, dokumentarnom, igranom) obraditi temu gledanja, bilježenja, promatranja... Cilj je bio razviti percepciju i promišljanje svijeta koji gledamo kroz filmsku kameru – pitanja su bila kako snimiti, kako primijetiti, kako transformirati snimljeno i sl. Polaznici su bili jako ažurni i domišljati i to me posebno obradovalo, jer je to bio prvi susret s takvom radionicom u sklopu KKO-a. Kao voditelj radionice jako am ponosan na rezultate. Također se nadam da će isti autori postati članovi Kino kluba te nastaviti raditi filmove u Osijeku.

Kako je Osijek prihvatio Kino klub? Osjetiš li da se stvara neka nova mala zajednica oko filma u Osijeku?

- Da, apsolutno! Već sada znam više ljudi u Osijeku s kojima mogu govoriti o filmu i koji žele stvarati nego što sam ih znao kad sam bio u Osijeku prije deset godina. Nadam se da će to još rasti.

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Pred vama je i prva "velika" Kino klub radionica – Škola filmskog stvaranja, koja polaznicima donosi doživotno članstvo u Kino klubu Osijek. Sličan model imaju i drugi klubovi u Hrvatskoj... Kako će izgledati osječka verzija i što sve polaznici mogu naučiti?

- Škola filmskog stvaranja zamišljena je kao početnička, zapravo temeljna radionica Kino kluba. Takav program Kino klubovi u drugim gradovima održavaju jednom-dvaput godišnje i time lansiraju polaznike u svijet kinoklubaškog i amaterskog stvaranja. Škola u organizaciji KKO-a počinje u studenom, a prijave traju do 28. listopada. Polaznici će na toj radionici steći sva znanja koja su im potrebna da samostalno napišu, razviju, snime i smontiraju film. To su sve osnovna tehnička znanja i vještine promišljanja filmskog jezika. Polaznici koji završe Školu filmskog stvaranja ujedno će postati i članovi KKO-a, gdje će uz tehničku i ljudsku potporu Kluba moći razvijati i snimati filmove – doživotno! Ako to žele. Školu filmskog stvaranja vodit će redatelj Tomislav Šoban i montažer Antun Balog. Radionica će se održavati dvaput tjedno – utorkom i četvrtkom u večernjim satima, a trajat će čak sedam tjedana, sve do Božića. Cilj je radionice polaznicima napisati i snimiti kratki igrani film (ili dva!).

Zašto su ovakve radionice važne, bilo iz perspektive profesionalca bilo nekadašnjeg amatera?

- Početničke radionice su važne jer nude ulaz ljudima koje zanima raditi filmove, ali ne znaju kako početi. Nekada ljude sprječava nepoznavanje tehnike, ili ih je strah toga da je raditi film prekomplicirano. To su sve mitovi i svatko se može baviti filmom, no ovakve radionice pomažu ljudima da steknu samopouzdanje za to. Također, volio bih istaknuti da sam ja i dalje amater. Iako sam završio Akademiju i sada razvijam svoje filmove u profesionalnim uvjetima, i dalje volim stvarati izvan profesionalnih okvira. Amater je onaj tko se filmom bavi iz ljubavi na bilo koji način (što ne znači da se profesionalac ne bavi filmom iz ljubavi, no to je druga tema) – nema veze iz kakve pozadine dolaziš, profesionalne ili neprofesionalne. To je ono što u Kino klubu pokušavamo naučiti ljude – stvaranje treba biti slobodno, i u filmskom istraživanju sve mora biti dopušteno. O.K. je griješiti, O.K. je zabrijati, O.K. je eksperimentirati. KKO je za sve.

Osim što vodiš radionice i organiziraš Filmsku RUNDU, primarno se baviš režijom filmova, po čemu si dosad već bio zapažen (Niska trava, Laci bježi u Mađarsku, Poluotok...), što sve skupa daje dojam iznimno ambiciozne i radišne mlade osobe. Vidiš li se i dugoročno u filmskoj edukaciji, ili ti je cilj potpuno se posvetiti režiji? Kad vodiš radionice, osjetiš li kako tvoja redateljska perspektiva utječe na način na koji pristupaš radu s polaznicima?

- Mislim kako je za mene važno da filmska edukacija i stvaranje koegzistiraju. Ono što istražujem autorski, često informira moj proces na radionicama i obrnuto. Često naučim nešto od polaznika, ili u suradnji s njima razvijem neki postupak, ideju... To je uzajaman proces. Mislim da nije nužno birati jedno ili drugo. Konstantno učim dok radim filmove i volim prenositi to znanje dalje. Također volim istraživati kako učiti ljude o filmu, točnije, praktičnom stvaranju. Na Akademiji sam diplomirao s radom o toj temi – kako definirati ishode učenja unutar stvaralačkog filmskog procesa. Želim o tome još razmišljati. Volim raditi s ljudima, volim govoriti o filmu jednako kako volim pisati i snimati filmove. Sretan sam što mogu i jedno i drugo.