Promocija triju ploča poznatog osječkog DJ-a Marija Lovakovića Umbe održana je u VinylManiji. Riječ je o tri singl ploče izdane za tri različite izdavačke kuće - Soul Flip (UK), Resense (Njemačka) i Breakbeat Paradise Recordings (Belgija). Nakon stanke od devet godina, kada je i dalje radio kao aktivni DJ, ali ne i kao producent, Lovaković se ponovno aktivirao i uspješno proširio bazu izdavačkih kuća.

Površinska buka

- DJ-ingom se bavim više od 18 godina, a sve je počelo na Myspaceu, gdje si mogao u player staviti svoje pjesme. Onda te čuju izdavači, pa ti se sami jave i tako zapravo krene sve. Kada imaš prvo izdanje, počneš biti zanimljiv široj publici i ideš dalje. Prije sam izdavao dosta digitalnih izdanja, i sada izdajem, ali ploču je malo teže izdati jer ipak zahtijeva financije. Ovo su labelovi koje pratim cijeli svoj život i puštao sam njihovu glazbu, tako da su se sada ispunili neki snovi, da i objavim nešto za njih. Funk je baza svega, ima puno podžanrova, od disca, jazza, afro, novog i starijeg funka, a mjuza je editiranje i remiksiranje zapravo starih pjesama, pronalaženje nekih manje popularnih stvari kojima je trebao mali boost da budu više za dance floor. Ostale su te konekcije od prije, makar su u pitanju i dvije potpuno nove izdavačke kuće, Resense i Soul Flip, koje su mi prije bile samo nešto što sam vrtio i zapravo mi je iznimna časta upasti u taj tim. Doslovno sam pokucao na vrata i kliknio na mail, predstavio se i poslao materijale. Svidjelo im se i uzeli su me odmah, mislim kako je to dokaz da će, iako si potpuno nepoznat, ako imaš nešto vrijedno, ljudi to poslušati - govori.

Zvuk ploče je, kaže, neosporivo kvalitetniji, a ljubav prema funku rodila se još na prvi pogled, ili, bolje rečeno, sluh.

- Neki čovjek je jednom rekao da, u odnosu prema digitalnom zapisu, CD ili MP3 format, ploča ipak ima tu površinsku buku, baš kao što ima i život. Taj šum na analognom zapisu je nešto što slijepi sve instrumente i daje neku određenu toplinu, koju digitalija ne može. Funk preferiram jer tjera noge da cupkaju. Kad prvi put čuješ neku glazbu koja ti se svidi, to ostane. Puno volim i afro i latin jazz, nije mi strano otići ni u disco ili disco house kad vrtim. Najdraže mi je kada su mi odriješene ruke totalno, onda kada mogu štogod hoću. Mislim, to radim manje-više cijeli život, ali opet prilagodiš ono što imaš eventu - dodaje Lovaković.

Usponi i padovi

Kako je jedan osječki DJ dogurao sve do inozemnih kuća i vrhunskih suradnji, odgovor je, kaže, u trudu i radu, ali i u neodustajanju.

- Vjerujem da mi pomaže to što sam davno počeo. Mislim da je danas nekom tko je mlad puno teže ako nema neku priču iza sebe. To je kao biljka koju zalijevaš. Tu postoje usponi i padovi, dogode se tri loše gaže pa onda jedna eksplodira i onda ti to da vjetar u leđa. Koliko je dobro danas imati internet, jer se svima možeš javiti, možeš čak sam napraviti izdavačku kuću i početi izdavati. Nije to više nikakav problem, ali treba graditi priču. Mislim da ljudi danas previše energije ulažu u prezentiranje proizvoda, a ne u sam proizvod. To naslikavanje na Instagramu znamo svi da je laž. Kada bi netko uložio toliko energije i vremena u traku koju radi, sigurno bi stvari bile drukčije. Mladim DJ-evima htio bih reći samo jedno: rad, rad i rad. Naučiti osnove DJ-inga, dakle, ne koristiti se svim mogućim alatima koji omogućavaju da možeš dizati ruke uz rak pa dođeš u neku situaciju da imaš neku drukčiju opremu ispred sebe i onda ne znaš. Ovako, znaš na svemu raditi. Nije DJ biti da budeš frajer u gradu, već treba voljeti glazbu i poslušati jako puno pjesama da bi uopće stao pred ljude reći: Ja vam imam nešto za reći kroz glazbu. Lako je pustiti hitove koje svi znaju, ali rasplesati ljude pjesmama koje nikada nisu čuli - to je za mene uspjeh - naglašava.