Za sunčanog dana posjetili smo riječku glumicu, kazališnu prvakinju Leonoru Surian Popov u istarskom selu Suriani, na njenom obiteljskom imanju na kojem nas je ugostila ponudivši nas kavom s cimetom i slanom tortom od trpuca, a osvježili smo se i vodom s matičnjakom.

Glumicu u ovom periodu kazališna publika može gledati u predstavi »Čelične magnolije«, dok je brojni štovatelji kazališta pamte po brojnim ulogama ostvarenim na daskama koje život znače od kojih ćemo izvojiti »Vježbanje života - drugi dio«, »Filumena Marturano«, »Hamlet«, »Mačka na vrućem limenom krovu«, »Gospoda Glembajevi«, »Antigona«, »Umišljena bolesnica«, »E se invece di Pinocchio«/»A kada bi umjesto Pinokija«, te u mjuziklima »Jalta, Jalta!« kao Ninu Filipovnu, »Sunset Boulevardu« kao Normu Desmond, »Poljubi me Kato« kao Kate/Lilli Vanessi, te u mjuziklu »Evita« kao Evu Peron. Za interpretaciju Norme u »Sunset Boulevardu« dobila je nagradu Hrvatskog glumišta.

Gledali smo je i u televizijskim serijama: »Dolina sunca«, »Sve će biti dobro«, »Villa Maria«, a od filmskih uloga valja navesti one realizirane u filmskim naslovima »Rafael« i »Heirs of the Night«. No, ovoga puta tema razgovora nije bila nova glumačka uloga, već njen svijet prirodnih proizvoda koji nastaju u njenom bioateljeu »Vilin lončić«, ime koje su mu nadjenule njene kćeri, dvanaestogodišnja Elena i devetogodišnja Emily.

Mirisni recepti

Prije petnaestak godina bili ste zaštitno lice inozemnog kozmetičkog brenda prirodne kozmetike. Je li to možda bio poticaj da se ozbiljnije zainteresirate za prirodnu kozmetiku?

- To je bilo u vrijeme kad sam snimala seriju »Sve će biti dobro«, sve se nekako događalo paralelno. Jako mi je imponiralo što su me zvali i cijelo iskustvo mi se svidjelo. Uživala sam jer sam tada počela otkrivati koliko nam priroda može pružiti – nježne, fine preparate za njegu lica, tijela i kose, s certifikatima izvornosti. To mi je bio prvi korak prema svijetu prirodne kozmetike, i sve se nekako povezalo s mojim korijenima.

Ana KRIŽANEC

U Surianima imamo kuću u kojoj su živjeli moj nono i nona s tatine strane. Nona je nas unuke liječila prirodnim domaćim receptima – čajevima, pomadama, sirupima, oblozima… To me oduvijek fasciniralo. Istina, bilo je i neugodnih metoda – sjećam se da mi je skidala temperaturu i grlobolju oblozima s octom, što mi se nije svidjelo. Možda zbog toga ni danas ne volim ocat i ne koristim ga. Ali bilo je i puno korisnih, mirisnih recepata.

Kad sam ostala trudna sa svojom prvom kćeri Elenom, puno sam vremena provodila u prirodi, šetala sam po Istri, i tu se rodilo još veće zanimanje za prirodu i njene plodove. Počela sam ih proučavati. Tada sam shvatila da se neke biljke ne samo koriste za njegu, nego se mogu i jesti. Iskreno, dotad nisam znala ništa o samoniklom bilju, osim za šparoge. Kasnije su me pozvali kao gošću na prvi Festival samoniklog bilja u Kršanu, i to me dodatno zainteresiralo – otkrila sam biljke koje dotad nisam poznavala i oduševila se.

Tada još nisam bila duboko u tim vodama, ali polako se sve pokrenulo. Trudnoća me potaknula da se puno više posvetim zdravom načinu života i prirodi. Počela sam istraživati i učiti. Naravno, išlo je sporo, jer uz posao i obitelj nije bilo puno slobodnog vremena. Ali nisam odustajala. Bilo je puno podataka, nije bilo lako, ali s vremenom sam učila i napredovala. Danas, nakon 12 godina istraživanja – prvenstveno za sebe jer nikad nisam imala želju to komercijalizirati – mogu ponosno reći da sam školovana fitoterapeutkinja i herbalistica.

Čuvanje u frižideru

U vašem biljnom laboratoriju, kojem ste nadjenuli ime »Vilin lončić«, nalaze se i brojne diplome. Završili ste nekoliko tečaja o aromaterapiji.

- Da, učila sam kod domaćih travara, a posebno bih istaknula Riječanku Martinu Bogdanić koja me dodatno zainteresirala i »zapalila« za prirodnu kozmetiku i bilje. Nakon toga završila sam fitoterapiju na Sveučilištu Gallbanum u Zagrebu, a zatim i specijalizaciju za izradu prirodne kozmetike od ljekovitog bilja u Narodnom učilištu u Rijeci. Kad god mi se pruži prilika, volim sudjelovati u seminarima i edukacijama kako bih nadopunila znanje. To mi je pravi gušt.

Volim raditi s ljudima i praviti prirodne kreme, meleme, kreme za djecu, sapune, balzame, sirupe, čak i deterdžente. Moje kćerkice posebno vole »čarobne kreme«, kako ih one zovu, koje im pomažu kod crvenila – namažu se navečer, a ujutro crvenilo nestane. Sve su to 100 posto prirodne kreme bez konzervansa, umjetnih boja i mirisa, zapravo masti koje se mogu i pojesti. Čuvam ih u frižideru. Kad bih krenula s nekom proizvodnjom, koristila bih prirodni konzervans, ali za osobnu upotrebu radim ih čisto prirodno, jer znam da će se potrošiti u mjesec dana.

Ana KRIŽANEC

Glumica ste, a znamo da je glumicama uvijek važno da dobro izgledaju. Imate prelijepu kožu. To je vjerojatno rezultat njege prirodnim kremama koje sama izrađujete?

- Da, vjerujem da lice pamti sve što tijekom godina nanosimo. Velika je razlika između prirodne i kemijski obrađene kozmetike – to sam osjetila i na vlastitoj koži. Kreme radim isključivo za sebe i svoju obitelj, ali njihova izrada zahtijeva preciznost i vrijeme. Budući da imam glumački poziv i brojne obiteljske obaveze, nemam puno prostora za kontinuiran rad na tome. Zato sam se odlučila za vikend-radionice koje se održavaju u mom selu. Uskoro ću u Rijeci započeti i duže edukacije u trajanju od dva mjeseca, gdje ću detaljnije govoriti o biljkama i njihovoj primjeni.

Priroda nije luksuz

Među slavnim licima vlada trend izdavanja parfema i kozmetičkih proizvoda. Imate li vi ambiciju napraviti vlastitu liniju prirodne kozmetike?

- Tko zna? Za sada mi je važnije usmjeriti se na edukaciju – želim ljude osvijestiti o tome koliko priroda može pridonijeti kvaliteti života i zdravlju. Mislim da smo se, osobito u gradovima, jako udaljili od prirode. Zaboravili smo slušati vlastito tijelo, sunce, šumu, zrak. Ne hranimo se dovoljno zdravo ni svjesno. Zato mi je cilj ljudima prenijeti poruku da priroda nije luksuz – ona je naše prirodno stanje.

I sami ste imali zdravstvenih problema te ste promijenili način prehrane?

- Da, i mogu reći da su mi prirodni pripravci u tome zaista pomogli. Oni djeluju sporije i kumulativno, te je važno biti strpljiv i dosljedan. No sve to donosi rezultate. Medicina u svojoj osnovi koristi biljke, što često zaboravljamo. Vratiti se prirodi ne znači odbaciti znanost, nego ju dopuniti. Osobno sam osjetila koliko bilje može pomoći - ali to nije samo u ispijanju čajeva. To je cijeli jedan način života. Kad idem u šetnju, berem biljke, sušim ih, prenosim im energiju i kasnije je kroz čaj ponovno primam. To nije isto kao kupiti vrećicu čaja u trgovini. Ima nešto posebno u tom procesu – to je sinergija s prirodom.

U radionicama koje vodim, polaznici upoznaju biljke našega kraja. Pogledamo što priroda nudi u određenom godišnjem dobu, a zatim se vratimo u selo, gdje zajedno pripremimo jednostavno jelo i napravimo neki pripravak – melem, sirup... Sve temeljem starih receptura naših baka.

Hidrolati i čajevi

Otkrijte nam tajnu vašeg lijepog i mladolikog izgleda. Što osobno koristite za njegu lica?

- Za čišćenje lica koristim hidrolate ili čajeve. Moja kći, koja sada ulazi u pubertet, koristi čaj od stolisnika ili timijana kad joj izbije pokoji prištić. Ja osobno volim smilje – radim macerat od smilja koji koristim u kremama.

Gavez mi je drag jer odlično regenerira kožu, a pomaže i kod uganuća. Koristim i svinjsku mast, koju prethodno dobro operem – čak devet puta – kako bi izgubila miris. Kombiniram biljke koje sama berem, ovisno o godišnjem dobu, a radim i maske s glinom. Sve je prilagođeno onome što mi priroda u tom trenutku nudi.

Ljeto je. Koji čaj za osvježenje preporučujete osim onog od mente?

- Čaj od matičnjaka je, uz mentu, vrlo osvježavajući – ima čak i neku laganu egzotičnu notu. No koji god čaj pijemo, ako znamo gdje smo ga ubrali i kako smo ga osušili, već nam je dragocjen. Jer tada točno znamo što unosimo u tijelo.