Ljubav prema glazbi nije morala ni otkrivati zato što se već kao mala igrala festivala (od požeškog do splitskog) i bez problema pjevala festivalske hitove napamet. Viktorija Kulišić, poznata i uz nadimak Đenka, počela je pjevati u crkvi.

- Ljubav je postojala i nastavila u crkvi, gdje sam pjevala duhovne pjesme, a čak sam imala i tamburaški bend. Tako smo davali neke koncerte i sve radili s tamburom, budući da sam ja dijete sa sela, sve je svirano s tamburom - izjavila je Kulišić i dodala kako kao mlađa nije slušala tamburašku glazbu.

- Jedino sam znala za gospodina Zvonka Bogdana, jer smo ga mama i ja uvijek slušale i gledale na novogodišnjem programu. Drugo ništa, sve dok se nisu pojavili Zlatni dukati - rekla je.

Bend Zlatni dukati (danas Najbolji hrvatski tamburaši) osnovao je Josip Ivanković. Kako Đenka kaže, uvijek ga spominje jer, kad je čula album "Nek zvone tambure", zaključila je kako se tamburaška glazba ne mora nužno vezati uz šokačku kulturu i pjesme. Tako se pronašla u novom kutku žanra, koji joj je dao novo platno za igru s notama i tekstom.

- Jako se puno žanrova može svirati na tamburi, može se doslovno što god hoćeš. Čak i vidimo danas po bendovima koji se pojavljuju - rekla je Đenka.

Početkom 1990-ih u Županji tamburaški sastav "Contra" tražio je pjevačicu koja bi otpjevala pjesmu "Mama me je pitala". Kulišić se isprva pjesma nije svidjela, no uz nagovor je pristala. Ubrzo je Krešimir Stipa Bogutovac napisao Đenkinu, tada, najpoznatiju pjesmu "Oko crno, milovanje moje", a obje su pjesme završile na albumu.

- Na toj kaseti (albumu) ja sam zapravo bila gost. Na kraju je ispalo da su moje dvije pjesme bile najslušanije - i "Mama..." i "Oko crno...", te pjesme su ostale i dandanas poznate - ističe Đenka, dodajući da i dalje često čuje kako se izvode unutar KUD-ova.

Viktorija Kulišić se 1992. prvi put pojavljuje na "Zlatnim žicama Slavonije" (danas Aurea Fest) u Požegi. Na prednatjecanju (dan prije) osvojila je prvo mjesto i tako dobila mjesto u glavnom programu.

- Uletjela sam u tu Požegu i, naravno, prva nastupala. Grozno! Prva Požega i prva nastupaš. Kada sam poslušala snimku kod kuće, katastrofa, ja sam na nastupu mislila da je odlično, no bila sam za pola tona cijelo vrijeme viša - uz smijeh se prisjetila Đenka. Nadimak je dobila zahvaljujući istoimenoj pjesmi čiju je glazbu i tekst napisao Karlo Ošolić. Godine 1994. pjesma "Đenka" je u Požegi dobila treću nagradu te se prisjetila Kulišić: "Idem primiti nagradu, a stojim između Kiće i Škore!"

- To je bilo nevjerojatno koliki je pjesma bila uspjeh. Sjećam se, živjela sam tada u Županji i išla sam po kruh te je iz svakog kafića svirala "Đenka" - bilo je "za ne vjerovati"! - prisjetila se uspjeha pjesme, za koju uvijek spomene da je morala moliti da napravi probnu verziju.

- Nisu mi htjeli čak ni svirati demo jer su rekli: "Pa nećeš valjda to pjevati? To je pjesma više nekog bosanskog karaktera i štiha, to će se slušati više u Bosni", ali sam jedina znala da imam jako veliki hit, drugi to baš nisu znali, bar na početku - rekla je Đenka. Kaže da joj je najdraže pjevati "Dođi zlato" i naravno "Đenku", pa je priznala kako joj je ta pjesma postala zaštitni znak.

- Bez nje se ne može, a i bitno je što svaki tamburaš zna svirati "Đenku". Ni jedan tamburaš neće reći da ju nikad nije čuo - rekla je Kulišić.

Najdraži festival su joj Zlatne žice Slavonije u Požegi, a prisjetila se i Brodfesta (danas Brodskog glazbenog ljeta) u Slavonskom Brodu, na koji je išla s pjesmom "Mirnu noć vam želim", koju je napisao Šima Jovanovac. Bivši suprug Željko Lončarić - Žec napisao je za Viktoriju pjesmu o poznatom novinaru Siniši Glavaševiću, koja joj je, kako sama kaže, posebno bliska srcu, a s njim je imala čast i osobno se upoznati.

- Bude mi posebno drago kad se priča puno o Vukovaru u desetom, jedanaestom mjesecu, iako bi se trebalo uvijek sjetiti Vukovara i žrtava. Kada bude jedno Sinišino izvješće, uvijek ide ta moja pjesma - izjavila je Kulišić.

Iza Đenke su dvije kasete i dva albuma, a posljednji, "Žena koja bira", publika je odlično prihvatila, na što je i sama itekako ponosna. Kaže kako je u albumu spojila osobnu temu i "autentičnost" s modernim glazbenim dodacima u tamburaškoj glazbi - poput bubnjeva. Već razmišlja o novom materijalu - album je u planu, ali ovaj put u nešto kraćem, osobnijem, izdanju.

- Na ovaj sada ćemo staviti desetak pjesama - nećemo stavljati puno, dvadesetak, kao što je na posljednjem albumu - najavila je Viktorija Kulišić, koja kaže da ima podvojeno mišljenje o budućnosti tamburaške glazbe. Smatra da je i dalje glazbena scena opterećena brojnim stereotipima, a primjećuje i da velika većina ženskih izvođačica nema vlastiti stalni bend. Ipak, glazbu vidi kao nešto izrazito polivalentno - prostor koji nudi brojne mogućnosti izražavanja.

- Meni osobno je najdraži country na tamburi. Za Požegu pripremam pjesmu koja će imati nekoliko sličnih “igrica” u sebi - rekla je Đenka, kojoj glazba i dalje nije posao, nego igra koju nikad nije prestala voljeti.